Postoje vremena kada čitava jedna generacija dospijeva između dvije epohe, između dva načina života, tako da gubi svaku prirodnost, svaki moral, svaku sigurnost i čednost.
Čovjek srednjeg vijeka gnusao bi se još više čitavog našeg današnjeg života, kao svirepog, užasnog i varvarskog! Svako doba, svaka kultura, svaki običaj i tradicija imaju svoj stil, svoje prefinjenosti i grubosti, svoje ljepote i svireposti, svako doba smatra izvjesne patnje prirodnim i izvjesna zla podnosi strpljivo. Čovječiji život postaje pravi pakao i istinska patnja tek onda kada dvije epohe, dvije kulture i religije presjecaju jedna drugu. Čovjek antike koji bi morao da živi u srednjem vijeku kukavno bi se ugušio, isto kao što bi se i neki divljak morao ugušiti usred naše civilizacije. Postoje vremena kada čitava jedna generacija dospijeva između dvije epohe, između dva načina života, tako da gubi svaku prirodnost, svaki moral, svaku sigurnost i čednost. Razumije se, ne osjeća to svako podjednako snažno. Priroda kao Ničeova morala je da pretrpi sav jad današnjice za više od jedne generacije unaprijed – ono što je morao da ispašta, u samoći i bez razumijevanja ostalih, sada moraju da pretrpe hiljade.
Stepski vuk