Mislim da niko ne može da uspije bez ove operacije: izvaditi iz sebe izgubljena i lažna, ambiciozna mjestašca, rane pustiti da zarastu i hrabro priznati šta se sve nema.
Kada se to učini, najteži uspon ostaje iza nas. Ispred vas je jednostavan i širok put.
Ostaje nam samo da svoje sposobnosti i ljepotu svjesno njegujemo a svoje loše osobine pustimo da zakržljaju i sakrijemo ih u ćošak, gdje neće smetati nikome osim nama samima. Poslije od njih ostaje samo mali zavežljaj koji nosimo sami, na svoju odgovornost.
Možda će nekome uspjeti da ga negdje zaboravi, ili što je još hrabrije, baci uzvikujući: Konačno su mi ruke slobodne!