Srijeda, 25 Marta, 2026

Duško Trifunović – Samoća

Povlačim se u svoju samoću,/ tamo gde su ljudi moga kova

 

Samoća

Povlačim se u svoju samoću,
tamo gde su ljudi moga kova,
tamo gde se teško živi noću,
od tišine i opasnih snova.

Digao sam ruke od skandala,
od prošlosti i pogrešnih želja,
od lepote izvora svih zala,
od ljubavi i od prijatelja.

Povlačim se a ostavljam ljude
u njihovoj zabludi od zlata,
da me nađu kad i njima bude
zakucala samoća na vrata.

Povezane vijesti

Mark Tven: O radu i igri (Otrovne misli)

Foto: Google

Iz poslovnih razloga moram održavati vanjske znakove zdravog razuma.

Između vetra i strasti: kako nova ekranizacija „Orkanskih visova“ reinterpretira književni klasik

Orkanski visovi, ilustracija Roman Orkanski visovi već gotovo dva veka inspiriše čitaoce, ali i filmske autore koji iznova pokušavaju da prenesu njegovu mračnu, strastvenu i...

Popular Articles