 iz 2018., engleski pisac Andrew Michael Hurley uplašio je čitatelje svojim pričama o čudni){kind=link}
BBC
Počevši od svog hvaljenog debitantskog romana „The Loney“ (Usamljeni) iz 2018., engleski pisac Andrew Michael Hurley uplašio je čitatelje svojim pričama o čudnim ruralnim zajednicama – a sada se one sele na film i TV.
Njegov izdavač ga opisuje kao “majstora prijetnje”, pisac Stephen King je njegov veliki obožavalac, a filmska verzija njegovog trećeg romana, Starve Acre, u kojoj glume Morfydd Clark iz Amazonove serije “Prstenovi moći” i bivši Doctor Who Matt Smith, ove godine šokira publiku širom Amerike i Velike Britanije.
Kao autor zastrašujuće književne fikcije, Andrew Michael Hurley je stekao veliki broj obožavalaca sa svoja prva tri djela – a sada objavljuje svoju četvrtu knjigu, zbirku kratkih priča “Barrowbeck”. “The Loney”- debitantski roman britanskog pisca s međunarodnom čitalačkom publikom preveden je na 20 jezika i dobio je odlične kritike: kritičarka Washington Posta Nancy Hightower opisala ga je kao “majstorski” i “uznemirujući na najprivlačniji način”. Ranije ove godine najavljena je njegova TV adaptacija koju će raditi Jonathan Van Tulleken, reditelj hit serije Shogun i nadolazeće serije “Blade Runner 2099”.
Andrew Michael Hurley je pisac kojeg hvali i Stephen King, najuspješniji autora horor romana današnjice (Izvor: Hal Shinnie)
Radovi u žanru horora rijetko su hvaljeni zbog kvalitete pisanja, ali Hurleyjevi romani su razbili taj obrazac, osvojivši pohvale i prestižne književne nagrade. “Gotska književost je uživala prilično visok status – ako mislimo na trajne klasike kao što su Orkanski visovi, Rebecca, Frankenstein – dok knjige klasificirane jednostavno kao ‘horor’ nisu uvijek shvaćene ozbiljno, ali mislim da se to mijenja”, kaže Hurley u intervjuu za BBC. “Kada smo pogledali unatrag i preispitali horor filmove iz 70-ih i 80-ih – recimo Egzorcist, Čovjek od pruća, Noć vještica – i vidjeli neke od njih kao umjetnička djela sama po sebi, mislim da smo možda počeli ponovo procijenjvati horor općenito kao žanr koji otkriva nešto od nas samih na način koji je zanimljiv i vrijedan pažnje .”
Volim smjestiti svoje likove u prostore gdje su odsječeni, gdje se moraju oslanjati na vlastite resurse i jedni na druge – Andrew Michael Hurley“
Trenutačno postoji val interesa za horore – prošle je godine britanska izdavačka kuća The Bookseller izvijestila da je prodaja horora i priča o duhovima porasla za 54% u u Velikoj Beitaniji između 2022. i 2023., što je čini najuspješnijom godinom za horor literaturu otkako ona postoji. Dara Downey, istraživačica i gostujuća predavačica na Trinity Collegeu u Dublinu s posebnim interesom za gotiku i horor, kaže: “Trenutno imamo globalni bum horora, a možda je ono što je najznačajnije u vezi s tim to da, ako je suditi prema društvenim mrežama, ljudi se okreću horor žanru radi utjehe i bijega od stvarnosti. Mislim da se to može povezati s činjenicom da je puno lakše gledati ili čitati o nekome kako ga, recimo, u pakao uvlači jeziva djevojka u bijeloj haljini, nego biti bombardiran onim što vidimo na vijestima. Čini se da se ljudi okreću užasu kao načinu da dobiju uvid u noćne more drugih ljudi, naprosto kao obliku predaha od frustrirajuće svakodnevice.
“Mislim da postoji stvarna potreba ljudi da se povežu s pisanjem koje potvrđuje naš osećaj da je svijet zastrašujući i zbunjujući, ali takođe i više očaravajući i tajanstven nego što to svakodnevni život može sugerisati.”
Priče o ruralnoj izolaciji
Sve četiri Hurleyeve knjige smještene su u izolirane ruralne zajednice na sjeveru Engleske. “Izolacija je svjesni izbor,” kaže on. “Volim da svoje likove postavljam u prostore gdje su na neki način odsječeni, gdje moraju da se oslanjaju na svoje resurse i jedni na druge. Čudne stvari se mogu dogoditi na mjestima koja nisu uznemirena razvojem, napretkom ili modernizacijom na isti način kao što to jesu gradovi. Postoje načini na koje se historija može otkriti, bilo doslovno ili metaforički, tako da se čini da prošlost djeluje prilično blizu površine.”
U Hurleyevom univerzumu, priroda je surova, neumoljiva i uznemirujuća. To je mjesto gde se neizrecive stvari dešavaju na usamljenim visoravnima i u vlažnim podrumima. Gdje prijeteći lokalci ulaze u kuće da bi izveli drevne ritualne predstave. Gdje ljudi još uvijek vjeruju u moć vještičjih boca i možda su u pravu što u to vjeruju. Gdje ništa ne raste jer je zemlja prokleta ili gdje drveće misteriozno rađa plodove u pogrešno vrijeme godine. Rijetka su seoska veselja koja ne završe ubodom konja ili čovjeka koji je oslijepio od udarca konja ili devojkom koju je začarao zlokobni klaun. “Šta si očekivao da će ovde biti? Ruže oko vrata i krave u maslačku?” ironično pita jedan od Hurleyevih seoskih likova stranca u njegovoj drugoj knjizi “Đavolji dan”.
Zaljev Morecambe u sjevernoj Engleskoj, čiji je pusti krajolik nadahnuo mjesto radnje Hurleyjeve prve knjige Usamljenik (Izvor: Getty Images)
Andrew Michael Hurley rođen je i odrastao u Prestonu u sjeverozapadnoj Engleskoj. On i njegova obitelj ljetovali bi u Cumbriji i Yorkshireu, u nekoj vrsti ruralnih, surovih krajolika prošaranih malim posjedima o kojima on sada piše, a on bi tražio knjige lokalnih priča o duhovima kamo god bi išli. Radio je kao učitelj i bibliotekar, živio je u Londonu i Manchesteru, a sada se nalazi u području Prestona, predajući kreativno pisanje na Univerziteteu Manchester Metropolitan uz svoju spisateljsku karijeru. Iako se čini izvanrednim s obzirom na priznanja koja je dobio, u početku se borio da objavi svoj prvi roman.
U „The Loneyju“, zajednica crkve odlazi na vjersko povlačenje u sumornu kuću na pustom mjestu nadahnuto zaljevom Morecambe u Lancashireu. Knjiga opisuje to područje kao: “Divlja i beskorisna dužina engleske obale. Mrtav zaliv koji se punio i praznio dva puta dnevno.” Hodočasnici se nadaju da će sedmica dana molitve i posjeta lokalnom svetištu izliječiti nijemog brata od pripovjedača tinejdžera. Ali postoje neki zlokobni mještani koji, čini se, ne namjeravaju ništa dobro. Priča se oslanja na folklor, rituale i praznovjerje. Krajolik – u najboljem slučaju ravnodušan prema ljudskoj patnji i, u najgorem slučaju, radosno zlonamjeran – apsolutno je sastavni dio priče. Hurley vješto stvara atmosferu rastuće nelagode koja raste do neizbrisivog vrhunca prenoseći osjećaj stvarnog zla.
Proveo je nekoliko godina radeći na knjizi, ali kada ju je poslao izdavačima i agentima naišao je ili na odbijanje ili šutnju. Naposljetku je pokušao s Tartarus Pressom, malom nezavisnom izdavačkom kućom specijaliziranom za čudnu fikciju. “Kada mi je Tartarus poslao e-mail, nakon što su pročitali rukopis, da kažu ‘Da’, bio je to vrlo čudan trenutak”, kaže Hurley. “Pročitao sam tu e-poštu nekoliko puta kako bih se uvjerio da je stvarna.”
Urednica Tartarusa Rosalie Parker kaže: “Kad sam prvi put pročitala roman „The Loney“ znala sam da ga njegova atmosfera sa mješavinom nadnaravnog i psihološkog čini savršenom knjigom za Tartarus Press, a kao i sve naše knjige, bila sam sigurna da ona ima potencijal za širi komercijalni uspjeh ako se zvijezde poslože.”
Morfydd Clark i Matt Smith glume u filmskoj adaptaciji Starve Acre, o paru koji tuguje zbog sinovljeve smrti – od kojih jedan traži utjehu u okultnom (Izvor: Alamy)
A zvijezde su se u ovom slučaju glatko posložile. Knjiga je objavljena 2014. i, uprkos malom tiražu, privukla je pažnju mnogo većeg izdavača, Johna Murraya. Ponovno je izdana i na kraju je osvojila nagradu za prvi roman Costa i knjigu godine na British Book Industry Awards. Renomirani pisac horora Stephen King dao je komentar: “Usamljeni nije samo dobar, on je izvrstan. To je nevjerojatna fikcija.” U međuvremenu, Van Tulleken ga je opisao kao “apsolutni poklon za redatelja”.
Njegove inspiracije hororima
Pa odakle dolazi ova neobična knjiga koju je Sarah Perry, autorka mračne gotičke priče The Essex Serpent, nazvala “remek-djelom” u recenziji za The Guardian?
“Obožavao sam Stephena Kinga, Jamesa Herberta, Clivea Barkera dok sam odrastao,” kaže Hurley. “Gutao sam ih kada sam imao 14, 15 godina, a onda sam pokušavao da pišem svoje priče u tom stilu. Nisam siguran da su imale mnogo književne vrijednosti, ali bilo je puno ubistava, krvi i vampira.” Takođe sam uživao u klasičnim horor filmovima kao što su ranije spomenuti “Čovjek sa pletenicom”, “Don't Look Now i Omen”.
“I bilo je puno čudnih stvari na televiziji,” kaže on. “Mislim da je to možda bilo malo slobodnije i hrabrije nego što je televizija sada. Uključio bih TV kasno noću i naišao na nešto čudno, a onda pomislio: ‘Šta je, dovraga, to što sam upravo gledao?'”
“Horor je efikasan okvir za pisce da istraže naš svijet, naše strahove, naše podsvijesti, kada stvarnost svakodnevne politike, vijesti i društva može biti preopterećujuća” – Yassine Belkacemi.
Andrew Michael Hurley je, kako kaže, bio posebno zainteresiran za rad Nigela Knealea, utjecajnog britanskog scenariste čija je produkcija iz 1970-ih uključivala dvije televizijske drame, „Murrain“ i „Baby“, koje su bile smještene u izolirano ruralno okruženje i sadržavale mnoge elemente “narodnog horora” koji se pojavljuju u Hurleyjevom djelu.
“Mislim da ono što volim kod Knealea jeste sumnja i nesigurnost koje osećaš nakon gledanja ili slušanja njegovih dramskih djela,” kaže Hurley. “On se veoma opire prekomjernom objašnjavanju. Veliki sam obožavalac pisaca poput Roberta Aickmana i Shirley Jackson, koji su vrlo slični po tom pitanju. Ne objašnjavaju previše, ne pružaju utjehu govoreći: ‘U redu je, možemo to posmatrati na ovaj način.’ To su priče koje te proganjaju. To je nešto što zaista pokušavam da oponašam. Ako ljudi odu sa više pitanja nego odgovora, osjećam da sam obavio svoj posao kako treba.”
Bez obzira na nedostatke njegovih tinejdžerskih priča – a kasnije je napisao i dva romana smeštena u London, za koja kaže da su “grozni da nikada neće ugledati svjetlo dana, – čitatelji i kritičari se slažu da je njegovo objavljeno djelo proza najvišeg reda.
„Đavolji dan“, priča o novopečenom bračnom paru koji se vraća na imanje na kojem je suprug odrastao, kako bi pomogao u godišnjem “prikupljanju” ovaca (spuštanju stada s visoravni u jesen), osvojila je nagradu Encore Royal Society of Literature 2018. za najbolji drugi roman. Isti Hurleyev rukopis pet britanskih časopisa proglasilo je knjigom godine.
„Barrowbeck“ Hurleyeva je četvrta knjiga i govori o 13 povezanih priča, od horora do fantazije i naučne fantastike (Izvor: John Murray Press)
“Maglovita prisutnost đavla evocirana je tako opipljivo u ovom romanu da sam se ponekad jedva usuđivao podići pogled dok sam čitao iz straha da ću ga vidjeti kako mi se ceri sa stolice do moje”, napisao je Jake Kerridge u Literary Review.
U „Starve Acre“, trećem romanu Andrew Michaela Hurleya, objavljenom 2019., Juliette i Richard žive u seoskoj kući u močvari i tuguju zbog smrti svog malog sina. Juliette traži utjehu kod skupine okultista jer kakva je šteta proizašla iz toga? Filmska verzija, s Morfyddom Clarkom i Mattom Smithom u glavnim ulogama, puštena je u američka kina u julu, a u septembru ju je mogli pogledati i publika u Velikoj Britaniji. Redatelj filma, Daniel Kokotajlo, upotrijebio je razne tehnike kako bi film izgledao kao da je zapravo snimljen 1970-ih poput Knealeovih drama kojima se i on i Hurley dive te ih smatraju inspirativnim. Dugo smo radili na tome kako uhvatiti taj osjećaj, rekao je za BBC. “Gledali smo puno starih horor filmova i čudnu britansku televiziju. Dio toga je bilo zbog osvjetljenja, a pronašao sam i neke nevjerojatne stare leće iz 1970-ih koje su stvarale malu distorziju na slici koja je izgledala fantastično.”
On vidi Hurleya kao savremenog nasljednika autora poput poznatog viktorijanskog pisca priča o duhovima, M.R. Jamesa.
Zašto su strašne priče u porastu
“Legendarni reditelj Wes Craven je rekao: ‘Strašni filmovi ne stvaraju strah, već oslobađaju strah,’ i mislim da to u velikoj mjeri objašnjava porast popularnosti horor žanra u svijetu knjiga i zašto su neke od tih knjiga, poput Starve Acre, adaptirane u odlične filmove” – kaže Yassine Belkacemi, urednica u John Murray Pressu. “Horor je efikasan okvir za pisce da istraže naš svijet, naše strahove, našu podsvijest, kada stvarnost svakodnevne politike, vijesti i društva može biti preopterećujuća. Posebno u SAD-u, koji prolazi kroz izuzetno polarizovano vrijeme kada su otvorena mnoga pitanja, čini se da je svijet horora, ironično, postao žanr za istraživanje najvećih strahova zemlje, bilo da je riječ o radovima Shirley Jackson, Stephena Kinga ili Jordana Peelea.”
„Starve Acre“ dovršio je ono što je Hurley zamislio kao labavu trilogiju o krajoliku i odgovorima na njega. Nova knjiga, „Barrowbeck“, dodatno učvršćuje njegovu reputaciju najjezivijeg britanskog autora, ali također označava i odstupanje. To je zbirka od 13 povezanih, kronološki poredanih kratkih priča – od kojih su neke započele kao priče na BBC Radiju 4 – o životu u dolini na sjeveru Engleske. “Postoje neke priče koje su narodni horor, ima drugih koje više naginju fantaziji i naučnoj fantastici”, kaže Hurley. Zbirka počinje pričom o osnivanju naselja u dolini u dalekoj prošlosti i završava djelom smještenim u blisku budućnost kada dolinu opustoše klimatske promjene.
“Uživao sam u pisanju te priče, iako je prilično depresivno razmišljati o tome kako bi naša budućnost mogla izgledati”, kaže Hurley. “Čitao sam puno apokaliptične fikcije o ekološkim katastrofama – Johna Christophera „The Death of Grass“, na primjer. Nevjerovatna knjiga. To je žanr pisanja kojem bih se želio ponovno posvetiti.”
Njegov sljedeći roman, za koji se očekuje da će biti objavljen krajem sljedeće godine, također otvara novi put za Hurleyja, s urbanim, a ne ruralnim okruženjem. Glavni lik boravi u starom primorskom gradiću van sezone, prisjećajući se tamošnjeg ljetovanja prije mnogo godina. Međutim, čini se prilično sigurnim da se ovaj odmor na moru neće sastojati samo od sladoleda, dvoraca u pijesku i nevine zabave na suncu.
federalna.ba/BBC