„Velike stvari ne postižu oni koji slijede trendove, hirove i popularna razmišljanja.“ (Jack Kerouac)
Beat scena razvija se 50-tih godina dvadesetog stoljeća u New Yorku. Sama riječ „beat“ ima mnogo značenja: udarac, zamah, takt, blaženstvo (beatitude), pretučen (beat up), pobijediti, biti demoralisan…. U kontekstu ovog pokreta, pojam beat implicira osjećaj umora, utučenosti, ali i blaženstva, kao i muzički ritam jazza. Također, podrazumijeva i ogoljenost duše i uma. Beat pjesnici imaju instinktivnu individualnost, bez potrebe da je izražavaju pomoću bilo kakve ekscentričnosti. Oni prosto nemaju povjerenja u kolektivitet. Njihova mladost protekla je u naopakom svijetu ratnih razaranja, stalnih promjena, masovnih pokreta..
Radi se, dakle, se o poslijeratnoj generaciji, koja je često uspoređivana s drugom poslijeratnom generacijom, poznatom kao „izgubljena generacija“ (koju je predstavljao Ernest Hemingway). Međutim, za „divlje dječake“ beat generacije se ne može reći da su izgubljeni. Oni su strastveni, podrugljivi, eksperimentiraju sa drogama i alkoholom ne iz očaja, već iz znatiželje. Oni se suprotstavljaju općeprihvaćenim standardima američkog društva. Nosioci su novih, alternativnih ideja i stila života i, pri tom, naročito zainteresirani za istočnjačke kulture i religije, prvenstveno hinduizam i budizam. Bili su također naklonjeni mitologiji i kulturi Indijanaca. Stihove i prozu pišu spontano, ugledajući se na improvizacije jazz muzičara.
“Želim da me se shvati kao jazz-pjesnika koji izvodi svoj dugi blues i improvizuje u nedjeljno poslijepodne.” (Jack Kerouac)
Osnivači Beat generacije su pjesnici Jack Kerouac (1922-1969) i Allen Ginsberg (1926-1997). Oni su se prvi svojim društveno angažiranim pjesmama pobunili protiv socijalnog konformizma i materijalizma koji je zavladao pedesetih godina u Americi.
Prvi put su se predstavili publici 7. oktobra 1955. godine kada je Allen Ginsberg javno pročitao pjesmu „Urlik“ u galeriji Six u San Franciscu. Nakon toga, javno čitanje poezije po klubovima će postati jedna od glavnih odlika beatnika, a njihov pokret poznat i kao književna San Francisco renesansa.
Kerouacov roman „Na cesti“ možda je i najznačajnije djelo nastalo u okviru Beat pokreta. Ovaj roman objavljen je 1957. godine, a nastao je tokom piščevog trosedmičnog putovanja automobilom po SAD-u. Tu su i Ginsbergove pjesme „Kadiš“ i „Urlik“, koje spadaju među najutjecajnije američke poeme. Jason Shinder objavio je zbirku eseja o poemi Urlik, s naslovom „Pjesma koja je promijenila Ameriku“.
Knjiga Williama Borroughsa (1914-1997) „Goli ručak“ jedna je od najkontroverznijih knjiga američke književnosti. Radi se o zbirci kratkih nepovezanih priča, u kojima su opisani doživljaji ovisnika Williama Leeja. Knjiga je zbog opscenog jezika i sadržaja bila zabranjena u Bostonu i Los Angelesu. Borroughs je, uz Ginsbegra i Kerouaca, bio jedan od vodećih beatnika. Doživio 83. godine, iako je ekperimentirao sa svim mogućim sintetičkim drogama proizvedenim u to vrijeme, a do kraja života nije prestao uživati u cigaretama i alkoholu.
“Ja nisam zabavljač… ja sam instrument za zapisivanje.” (William Borroughs)
Neal Leon Cassady (1926-1968) bio je po mnogo čemu veoma interesantna pojava. Naime, upravo njega je Kerouac opisao u glavnom liku romana “Na cesti”, Deanu Moriartiyju. Cassady je bio Ginsbergov dugogodišnji ljubavnik.
Napisao je zbirku pjesama “Pull my Daisy” sa Kerouacom, a poznat je i njegov autobiografski roman “The First Third”. Poemu “Pull my Daisy” Cassady je napisao zajedno sa Ginsbergom i Kerouacom po principu nadrealističke igre “lijepog leša” (radi se o tome da jedna osoba piše prvi stih, druga slijedeći i tako redom). Prema ovoj poemi snimljen je film, a nastala je i jazz kompozicija.
Među značajnijim predstavnicima Beata je i Carl Solomon (1928–1993), kome je Ginsberg i posvetio poemu “Urlik”. Solomonova najpoznatija knjiga je “Izvještaj iz azila: misli pacijenta poslije šok terapije”.
Lawrence Ferlinghetti (1919.), pjesnik, slikar, izdavač i vlasnik knjižare City Lights Books u San Franciscu (jedna od najpopularnijih knjižara na svijetu) nezaobilazan je i kad je riječ o Beat pokretu i svjetskoj poeziji uopće. Doktorirao je poeziju na Sorbonni, zalagao se za liberalne ideje u politici, a njegova poznata zbirka pjesama (čiji je prevod kod objavio Feral Tribune) je „Otvorenih očiju, otvorena srca“.
Značajno je spomenuti i Roberta Duncana i njegov esej „Homoseksualac u društvu“, koji je konačno otvorio dijelog o homoseksualnosti u Americi.
U važnija imena Beat pokreta ubrajaju se i Gregory Corso, Joyce Johnson, Richard Brautigan, Gary Snider, Ken Kesey…
Beat generacija je značajno utjecala na kasniju hippie generaciju, kao i na mnoge savremene pisce, u prvom redu, Charlesa Bukowskog.
Dubrovački pjesnik Vojo Šindolić bio je naročito posvećen beatnicima i zaslužan je što većinu njihove poezije možemo čitati i na našem jeziku.
„Ako želiš biti pjesnik, stvaraj djela sposobna da odgovore na izazov apokaliptičnih vremena, čak i ako ta namjera zvuči apokaliptično.
Ti si Whitman, ti si Poe, ti si Mark Twain, ti si Emily Dickinson i Edna Vincent Millay, ti si Neruda i Majakovski i pasolini, ti si Amerikanac i neamerikanac, sa riječima ti možeš možeš osvojiti osvajače…“ (Ferlinghetti)
Piše: Bjanka Alajbegović
Izvor: http://www.kul.ba/