Alice Walker – Moćna aktivistička inspiracija

Alice Walker je spisateljica, pjesnikinja i feministkinja, široj publici najpoznatija po romanu “Boja purpura” objavljenog 1983. godine za koji je osvojila Pulitzerovu nagradu.

Roman je ekranizirao Steven Spielberg 1985. sa Whoopi Goldburg i Oprah Winfrey u glavnim ulogama.

Rođena je 1944. godine u siromašnoj obitelji farmera u Eatontonu, Georgia. Njezina majka je radila kao sluškinja kako bi uzdržavala osmero djece od kojih je Walker bila najmlađa. Sa osam godina pretrpjela je ozbiljnu povredu oka od metka zračnice dok se igrala sa svojom braćom. Zbog vidljivog ožiljka na oku postala je povučena i utjehu je pronalazila u čitanju i pisanju.

Živeći u rasno podijeljenom Jugu, pohađala je segregirane škole. Bila je najbolja učenica u svojoj klasi i pomoću stipendije upisala je fakultet. Odbila je stipendiju za studij u francuskoj kako bi otišla u Mississippi sudjelovati u pokretu za građanska prava Afroamerikanca. Tamo je podučavala poeziju studentima i aktivistima.

“Poezija prirodno proizlazi iz želje za otporom, strasti, hrabrosti, posvećenosti i vjere u budućnost,” objašnjava Walker.

Bila je jedna od vodećih aktivistkinja u pokretu te je 1962. godine pozvana u posjet kod Dr. Martina Luther Kinga Jr. Njezini rani radovi nastali su u tom razdoblju i inspirirani su temama rasizma, siromaštva i roda. Diplomirala je 1965. godine- iste godine kada je objavila svoju prvu kratku priču. Nakon fakulteta radila je kao socijalna radnica, profesorica i predavačica.

“Boja purpura” njezin je treći roman s kojim je stekla svjetsku slavu. Radnja smještena u 1900. godinu prati život Afroamerikanke Celie koja je proživjela strašno zlostavljanje od strane svoga oca, a kasnije i od strane svog muža. Ekranizacija romana bila je jednako uspješna i osvojila brojne nominacije za najbolji film.

Walker je kasnije uključila likove i njihove odnose u dva druga romana The Temple of My Familiar (1989) i Possessing the Secret of Joy (1992) koji su ostvarili iznimne pohvale kritičara, ali i izazvali kontroverzu zbog teme ženskog genitalnog sakaćenja. Kao jedna od istaknutih glasova crnog feminizma, Walker u svojim romanima ističe iskustvo crnih žena kao glavnih likova i nositeljica radnje preko kojih se komunicira univerzalnost ljudskog iskustva, tumači Gloria Steneim:

“(Walker) moćno prikazuje žensko iskustvo provlačeći ga onakraj granica rase i klase.”

Njezini ostali roman i zbirke pjesama nisu privukli na sebe jednaku pažnje kao “Boja purpura”, ali nisu ni ostali zaboravljeni već se često citiraju i koriste na predavanjima književnosti i američke povijesti. Walker i dalje piše i objavljuje svoje radove te nastavlja svoj rad kao prominentna društvena i politička aktivistkinja.

Piše: Jana Kujundžić, voxfeminae