Indijska umjetnost Warli jedinstvena je tradicija u kojoj umjetnici nisu, čini se, bili zaokupljeni mitologijom, nego snažnom težnjom usklađivanja s poretkom prirode, slaveći tako život i štujući Majku Zemlju kroz jedinstveni osjećaj za estetiku.
Oni i dalje gledaju na život kao na dar koji treba slaviti; na ovu drevnu Zemlju kao na nešto što treba hvaliti, štovati i također slaviti. Oni su ti kojima Zemlja nije za iskorištavanje, nije posjed ili objekt za eksploataciju, već živo biće, predmet štovanja, a odnos prema njoj je povezanost kroz sveto povjerenje i blisku ljubav. Jer oni jednako vjeruju u slavljenje života pojedinca u ovome svijetu koliko u sjećanje, štovanje i slavljenje svijeta u životu pojedinca. Stoga je sveto tlo predaka na kojem se netko rodio dio njegova temeljnog psihičkog iskustva života i dio njegove duhovne dimenzije. Zemlja, polje, selo ulaze i pohranjuju se u sjećanju naroda, te je štovati božicu Zemlju, Majku Zemlju samo etički imperativ.
Sitakant Mahapatra, suvremeni indijski pjesnik
Danas su ljudi širom svijeta uznemireni zbog zagađenja okoliša i katastrofalnih posljedica gubitka resursa uslijed nezaustavljivo rastuće populacije. U takvim se vremenima tradicionalna etika, koja je u sebi sadržavala očuvanje prirode, može smatrati izvorom nadahnuća i smjernicom za budućnost. Time ne mislim na “popravljanje” prirode, već na oživljavanje našeg prirodnog identiteta kao sastavnog dijela prirode. Stoga bismo mogli započeti s ispravljanjem vlastite perspektive; svog odnosa prema životu u cjelini. Bogata je raznolikost kulturnih praksi koje njeguju takav ekološki zdrav odnos prema prirodi, i on je duboko usađen u indijskoj tradiciji, kao što se vidi u umjetnosti Warli.
Ne zna se mnogo o podrijetlu ovog prvotnog oblika umjetnosti. Neki njegov razvoj smještaju u 10. stoljeće naše ere, dok drugi povjesničari tvrde da se tradicija Warli treba smjestiti u 2500. ili 3000. g. pr. Kr. Nju je u našem vremenu proslavio Jivya Soma Mashe, poznat kao moderni otac slikarstva Warli.
Jedna od značajki umjetnosti Warli, jedinstvene među tradicionalnim oblicima umjetnosti u Indiji, jest odsustvo živih boja. Koriste se pigmenti, za pozadinu obično crveni oker, izrađeni od mješavine grančica, zemlje i crvene opeke. Likovi su obično naslikani samo bijelim pigmentom izrađenim od mješavine rižina brašna, vode i vezivnog sredstva. Kao kist se koristio ogoljen i izgrizen bambusov štapić.
Teme uglavnom prikazuju jednostavan, svakodnevni seoski život u njegovu mnogostrukom pokretu. Pokret ne djeluje kaotično, već obično ima određeni smjer, prikazuje jednostavnost, harmoniju i jedinstvo, kao da oponaša prirodu. Prizori kao da prikazuju duboko razumijevanje da je čovjek skroman dio Prirode, koji igra svoju ulogu, doprinoseći njezinu skladu. Čini se da narod Warli oživljava sve oko sebe; kamen, biljke, životinje, vrijeme, planine, rijeke – sve je živo, sve sadrži duhovnu bit.
Zanimljivo je da obredne slike obično u sredini imaju trg, chauk, koji je kuća boginje majke Palaghate, svetog izvora života. Time je Majka Zemlja smještena u samo središte i okružena svom vrevom svakodnevnih aktivnosti. Majka Zemlja simbolizira plodnost, ljepotu, pravdu i altruizam. Ova vječna načela, kada su smještena u središte, usklađuju i ujedinjuju sve aspekte ljudskog djelovanja. Taj prioritet dan svetome oslikava razumijevanje života naroda Warli koje nije antropocentrično.
Drugi izraz jedinstva koji se obično prikazuje u umjetnosti Warli je Sunce, oslikano geometrijski kao krug. Sve točke na obodu kruga ujedinjene su jer proizlaze iz zajedničkog izvora, bezdimenzionalnog središta. Slično tome, bez središnjeg Sunca život ne bi postojao na Zemlji koja je samo jedan planet u našem Sunčevom sustavu. Stoga ne čudi što se Sunce smatra duhovnim simbolom u mnogim tradicijama. Ako je ovo načelo jedinstva doista zakon prirode, što nas onda sprječava da ga izražavamo u svom životu?
Možda je potreban individualan napor da se uhvatimo za ruke i usredotočimo na ono što nas spaja, umjesto na ono što nas razdvaja, da se svjesno okrenemo vječnim načelima koje vidimo u prirodi. To je simbolički prikazano u sceni svečanog plesa tarpa; žene i muškarci plešu, držeći se za ruke, formirajući arhetipsku spiralu, predvođeni plesačem u središtu. Svatko pleše pojedinačno, ali također svi plešu zajedno, kao na jedinstvenu melodiju života, u jednom smjeru i to prema unutra. Ako pogledamo prirodu, čini se da se svaki fenomen događa na takav ciklički spiralan način, od godišnjih doba do našeg daha.
Koja je svrha takvog spiralno-cikličnog kretanja? Spirala je geometrijski simbol koji ukazuje na to da kretanje života nije samo ponavljanje, već se svakim ponavljanjem ciklusa iskustvo i svijest mogu produbiti, što se grafički prikazuje kretanjem prema unutra, prema središtu. Prilika leži u našoj životnoj rutini u kojoj svakodnevno ponavljamo iste radnje. Možemo je iskoristiti kao priliku za učenje i napredak, za to da smislenije radimo iste radnje; da izvučemo obogaćujuće iskustvo i svakim se skromnim korakom približavamo savršenstvu.
Još jedan često prisutan geometrijski simbol je trokut. Ljudski likovi prikazani su kao dva trokuta; jedan okrenut prema gore, drugi okrenut prema dolje. Takav je i potencijal ljudskog bića; jedan trokut usmjeren je prema nebeskom, s uporištem na zemlji, a drugi usmjeren prema zemlji, s uporištem u nebu. Trokuti se sastaju. Možda ovo upućuje na značenje i svrhu tog složenog entiteta koji nazivamo čovjekom, kojeg se prema tradiciji oduvijek smatralo sjedinjenjem nebeskog i zemaljskog. To pokazuje potencijal čovjeka da postane most između dvaju područja; on treba obrazovati i ukrotiti svoje životinjsko, zemaljsko uporište kako bi se uzvisio, a istodobno treba dosegnuti više arhetipove ili plemenite ideje i izraziti ih u svjetovnom svakodnevnom životu. Time on daje smisao svom svakodnevnom bivanju.
Jednostavni jezik umjetnosti Warli predstavlja čitav jedan svijet značenja. Temeljni ekološki principi, poput međusobne povezanosti i međuovisnosti čitavog života, predočeni su i odražavaju se u ovoj prekrasnoj plemenskoj umjetničkoj formi koja podsjeća na to da smo svi dio cjeline, a ne središte života. Imamo važnu ulogu. Preuzmimo odgovornost za svoje postupke i skromno zauzmimo svoje mjesto. I upotrijebimo mudrost naših predaka da bismo obogatili našu sadašnjost i sanjali o svjetlijoj budućnosti.
Autor: Shraddha Shetty
S engleskog preveo: Loris Ivančić Žic