bbc
12. novembra 1964. buduća pop‑zvijezda; David Bowie, rekao je za BBC da okrutnost prema dugokosim muškarcima ‘jednostavno mora prestati’. Bio je to drzak potez, ali je nagovijestio nekonvencionalni duh koji je Bowie unosio u karijeru beskompromisne inovativnosti i stalne promjene imidža..“
Navikli smo da vidimo neugodne fotografije budućih zvijezda iz školskih godišnjaka, jedva prepoznatljive prije nego što ih je slava transformisala. Ovaj BBC televizijski snimak iz 1964. godine je drugačiji. Sedamnaestogodišnjak koji sjedi u studiju za aktuelne teme neosporno je David Bowie, iako je tada još bio obični David Jones. Kao osnivač Društva za sprečavanje okrutnosti prema muškarcima s dugom kosom, došao je da iznese apel za razumijevanje. „Mislim da smo svi prilično tolerantni, ali posljednje dvije godine smo morali slušati komentare poput: ‘Dragi!’ i ‘Mogu li nositi vašu torbu?’ i mislim da to jednostavno sada mora prestati“, rekao je voditelju Cliffu Michelmoreu.
Novinari programa ”Tonight” primijetili su intervju objavljen u Evening Newsu nedjelju dana ranije s „Davidom Jonesom iz Plaistow Grove, Bromley“, osnivačem i predsjednikom Međunarodne lige za sprječavanje okrutnosti prema muškarcima s dugom kosom, koji je „napustio posao u komercijalnoj umjetnosti da bi ušao u pop biznis“. Jones je novinarima rekao: „Svako ko ima hrabrosti da pusti kosu do ramena mora proći kroz pakao. Vrijeme je da se ujedinimo i stanemo u odbranu naših kovrdža.“ Spominjanje „pop biznisa“ daje nagovještaj da je ovo možda bio marketinški potez. Uostalom, četiri mjeseca ranije već se pojavio na BBC-jevom muzičkom programu kao pjevač benda “David Jones and the King Bees”( David Jones i Kraljevske pčele).
Do trenutka kada je vijest stigla na televiziju, mladi Jones i njegovi dugokosi prijatelji smislili su privlačan novi naziv i tvrdili da imaju podršku 1.000 tinejdžera širom Britanije. U stvarnosti, njegovi saborci su uglavnom bili članovi njegove najnovije pop grupe, “Manish Boys”. Jones je tvrdio da je počeo puštati kosu mnogo prije nego što su Rolling Stonesi došli sa svojim neurednim frizurama. „Treba dosta vremena da se kosa pusti do ove dužine, znate,“ rekao je. Zanimljivo je da, prema današnjim standardima, njegova kosa zapravo nije ni toliko duga. Možda je zato Jones i njegovi prijatelji nisu morali ići kod frizera da im operu kosu. „Naše mame to rade,“ otkrio je. „Veoma su dobre u tome.“
Kulturni sukob šezdesetih: kosa kao izraz slobode
Iako je televizijski prilog očigledno bio s dozom humora, šezdesete godine bile su bojno polje kulturne revolucije oko muškaraca s dugom kosom. Dvadeset godina nakon Drugog svjetskog rata, mnogi pripadnici starije generacije, naviknute na „kratku kosu sa strane i straga“, nisu mogli shvatiti zašto mladi ljudi biraju ovakav način izražavanja. Neki školarci su bili izbačeni iz škole zbog svog šokantnog bunta, dok su stariji tinejdžeri otkrivali da radno mjesto može biti neprijateljsko okruženje.
1969.godine, dvadesetogodišnji zavarivač Graham Wadsworth odbio je skratitit svoju bujnu kosu, što je toliko razbjesnilo njegove kolege u britanskoj inženjerskoj firmi da su svi otišli u štrajk. Menadžer za kadrove kompanije gunđao je: „Razumijem građanska prava i sve to, i mladi imaju različite ideje, ali moramo dati dobar primjer.“ Spor je riješen kada je dogovoreno da Wadsworth može da se vrati na posao, pod uslovom da ne jede u kantini firme.
Nije poznato da li je Jones učestvovao u pregovorima, ali je u svom intervjuu iz 1964. tvrdio da će se zalagati za prava radnika s dugom kosom. „Ne vidimo zašto bi nas drugi ljudi trebali progoniti zbog toga,“ rekao je Michelmoreu. „Ako ikoga izbace s posla u fabrici ili udalje iz javnog bara ili saloon bara [zbog duge kose], mi ćemo sastaviti peticiju i poslati je ili LCC-u London County Council (Vijeću okriga London) ili ljudima koji posjeduju licencu za taj bar.“
federalna.ba/BBC