fbpx

Priča o početku

prica o pocetku

Foto: Wikimedia Commons /Il Dottore/File:Popol vuh.jpg

Ovo je priča o vremenu kada je sve bilo prazno, sve u miru, utihlo; sve nepokretno, umuklo, a prazna su bila i prostranstva nebeska. 

Počinjemo prvu priču, prvo kazivanje. Još nije bilo ni jednog čoveka, životinja, ptica, riba, rakova, drveća, kamenja, pećina, ponora, trava ni šuma: samo se nebo širilo.

Ništa nije bilo združeno da bi stvaralo buku, ništa se nije kretalo, ustalasavalo, niti je bilo javke sa neba.

Ništa se nije kretalo uspravno; samo je bila voda usnula, more utihlo, pusto i mirno. Ničemu još nije bio darovan život.

Samo je mir carovao, tišina vladala u tami, u noći. Samo Začetnik i Stvoritelj, Tepeu, Gukumac, Praočevi naši bejahu u vodi, okruženi svetlošću. Bili su skriveni u perje zeleno i plavo, zato su se zvali Gukumac. Po prirodi su bili veleumni i veliki mislioci. Tako je postojalo nebo i Srce Neba, a to je ime Boga, tako su ga prizivali, propoveda se.

A onda je ovamo došla Reč (stvoriteljka). Pojavili su se zajedno Tepeu i Gukumac, u tami, u noći, i govorili su među sobom Tepeu i Gukumac. Pričali su tako, dogovarajući se i razmišljajući, saglasili su se, uskladili svoje reči i svoje misli. U tome razgovoru pokazalo im se sasvim jasno, da će, kad zazori, morati da se pojavi čovek. Onda odlučiše da se stvori i poraste drveće, puzavice, da se rodi život i da se stvori čovek. Tako su odlučili u magli, u noći, po želji Srca Neba, što se zove Hurakan.

Prvi se zove Kakulha, Hurakan. Drugi je Ćipi-Kakulha. Treći je Raša-Kakulha. Ova trojica su Srce Neba.

Onda su došli zajedno Tepeu i Gukumac; razgovarali su o životu i svetlosti, šta da urade da bi zazorilo i osvanulo, ko će biti onaj što će (im) pribavljati hranu, kruh svagdašnji.

– Neka bude stvaranje! Neka se ispuni praznina! Neka se razdvoji ova voda i neka oslobodi (mesto) da zemlja izroni i zaustavi se. Tako rekoše. Neka zazori, neka rasvane na nebu i na zemlji! Ali naše delo, naše stvaranje, neće biti velikoslavno sve dok se ne pojavi ljudsko stvorenje, čovek uobličen, tako su rekli…

Odlomak iz dela „Popol Vuh – knjiga Veća poglavara naroda Kiće“, izdavač – Bagdala, Kruševac, 1980.

Nova Akropola