Dom kulture Novi Travnik
„Drugarice i drugovi, situacija je danas jako složena“, reče drug Čiča na početku kultnog filma „Sjećaš li se Dolly Bell“. Zbog složenosti situacije i rasta delikvencije među omladincima, Dom kulture Crni Vrh formiraće svoj orkestar. Glumačke, recitatorske i plesne aktivnosti će omladince i omladinke skloniti sa ulice i dati im priliku da se okušaju u kulturno-umjetničkim formama.
piše: Imran Maglajlić
Zgrade koje više ne postoje, koje su prenamijenjene ili koje još uvijek uspješno ispunjavaju svoju fundamentalnu zadaću zovu se domovi kulture. U emancipatorskim valovima Titove Jugoslavije domovi kulture su odigrali veliku ulogu. To su mjesta gdje su se nekadašnji omladinci i omladinke prvi put susreli sa instrumentima, glumačkim, plesnim i likovnim formama. Mjesta omladinskih igranki, ali i rijetka mjesta gdje je postojala kritička misao i avangardni umjetnički izrazi. Takav je recimo bio beogradski SKC, koji će krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih iznjedriti dobar dio novotalasne plejade.
Domovi kulture su u socijalizmu nastajali da bi omogućili širokim društvenim slojevima sticanje znanja neophodnih za emancipaciju, prije svega klasnu, kulturnu i rodnu. Ovi centri nisu imali pretenziju da budu elitne, prestižne institucije kulture, već središte kulturnih zbivanja u određenoj zajednici. Zadaća je bila brzo urađena, a tome svjedoče brojni bendovi koji su počeli profesionalne karijere, ali i omladinci koji su prve korake napravili u ovim domovima, te kasnije ušli u profesionalni svijet glume, slikarstva ili književnosti.
Devedesete su sa sobom donijele regresiju, ratove i konzervativnost. Uloga domova kulture počela je mijenjati svoju funkciju. Od nekih su napravljene privatne diskoteke, sale su prenamijenjene u restoranske sale ili su počeli da propadaju zajedno sa ideologijom koja ih je iznjedrila. Neki od njih su, u ratnim godinama, služili i kao mjesta u kojima su bili zarobljeni i mučeni civili, a nerijetko su bili i mjesta egzekucija.
Proces tranzicije nije zaobišao ove centre, kao i mnoge druge građevine socijalizma bili su devastirani i opljačkani, dok su neke od ovih emancipatorskih hramova posljeratni biznismeni iskoristili kao platformu za ostvarivanje novčane dobiti. Hrvatski dramaturg, teatrolog i dramski pisac Darko Lukić, jednu od faza tranzicije u kulturi je nazvao „Komunizam bez petokrake“. U ovom eseju se bavio upravljanjem socijalističkom infrastrukturom u kulture, bez emancipatorske ideje i kulturne strategije. On analizira vrijeme u kojem su ljudi iz „onog“ sistema skinuli petokraku i stavili obilježje novog doba, ali nisu se odrekli materijalne zaostavštine socijalizma. Zloupotrebili su je, koristeći tako domove za širenje ideoloških matrica novog vremena, a nerijetko i za ostvarivanje profita, kroz aktivnosti koje često nemaju nikakve veze sa kulturom.
Neki od domova u Republici Srpskoj i danas služe prvobitnoj svrsi uz, naravno, promjene koje je donijelo novo vrijeme. Domom kulture u Gornjim Smrtićima (opština Prnjavor) nekada je upravljala socijalistička omladina. Bilo je to mjesto u kojem su dolazila kulturno-umjetnička društva. U ratnom i posljeratnom periodu dom je korišten kao diskoteka. Nedugo nakon rata ovaj dom se počinje vraćati svojoj prvobitnoj funkciji. Danas osnovnoškolci ovu salu koriste kao fiskulturnu dvoranu, održavaju se priredbe i folklorna sekcija. Do prije nekoliko godina postojala je sekcija borilačkih vještina, ali se ugasila zbog odlaska stanovništva. O tome svjedoči podatak da je nekada Osnovnu školu „Sveti Sava“ pohađalo preko 400 đaka, dok danas ima oko 160 đaka.
Više sadržaja pruža „Centar za kulturu i sport“ Srbac, koji nije prestajao sa radom ni u periodu rata. Centar posjeduje tri jedinice, dom kulture, sportsku dvoranu, likovno-ekološku koloniju, a uskoro bi trebala biti pokrenuta i galerija. Dom kulture služi za filmske projekcije, pozorišne predstave i događaje za koje je potreban kapacitet veći od 100 ljudi. Jedan od zadataka ovih domova je komunikacija sa lokalnim stanovništvom, tako je „Centar za kulturu i sport“ Srbac ostvario dobru saradnju sa osnovnoškolcima koji prostorije posjećuju najviše zbog predstava. U vremenenu kada kultura nije na zavidnom nivou ovaj dom se bori da kvalitetan sadržaj dođe do lokalnog stanovništva.
Foto: Radio Srbac
Drugarice i drugovi, i danas je situacija jako složena. Ostali smo bez kulturnih strategija, umjesto emancipacije dešava se regresija, kulturni sadržaj se najčešće gleda kroz prizmu profita, te se često zabava smatra kulturom. Omladinci i omladinke napuštaju svoje zajednice, a pitanje koje samo dolazi je: „Hoćemo li imati kome kreirati i prezentovati kulturni sadržaj u ostacima socijalističke infrastrukture?“.
Autor: Impuls