Foto: Aaron Burden/ Unsplash
Danas je dobro poznata činjenica da čitanje ili pričanje priča djeci od malih nogu ima mnoge razvojne prednosti. Nabrojimo samo neke: priče mogu pomoći u poboljšanju jezičnih i komunikacijskih vještina, razvijaju djetetov mozak kroz sposobnost usmjeravanja pažnje, pomažu u povezivanju i izražavanju osjećaja, u učenju o svijetu i prirodi, potiču znatiželju i maštu. Pripovijedanje je dio mnogih tradicija jer su se narodne priče prenosile s koljena na koljeno. U naše moderno doba, međutim, nije baš uobičajeno odrastati uz narodne priče.
Roditelji i učitelji često raspravljaju o tome kakve bismo priče trebali pričati i kakve knjige čitati svojoj djeci. Ovo je tema stalnih rasprava u obrazovanju. U pokušaju da se pronađe ono najbolje za djecu, ponekad se tradicionalne narodne priče preuređuju, neki dijelovi priče se uklanjaju, neki aspekti ublažavaju. Naravno da moramo biti savjesni u svemu što podučavamo ili pričamo djeci, ali možda bismo također trebali obratiti pažnju na dobrobiti narodnih priča koje su tradicionalno bile dio obrazovanja mlađe generacije.
Potreba za pričama izraz je djetetove želje da sazna više o čudima svijeta koja ga okružuju, da pronikne u srž stvari, da se poveže s cjelovitošću. Osobito u ranom djetinjstvu, priče postavljaju temelj karaktera i intuitivnog razumijevanja. Djeca koja odrastaju uz narodne priče i nauče ih slušati otvorenih ušiju i srca vjerojatno će moći formulirati vlastiti maštovit i kreativan odgovor na izazovne situacije s kojima će se suočiti kad odrastu.
Einstein se pozivao na bajke kao na jedan od izvora svoje inteligencije. Rekao je: “Ako želite da vam djeca budu inteligentna, čitajte im bajke. Ako želite da budu inteligentnija, čitajte im više bajki. Kada ispitujem sebe i svoje metode razmišljanja, dolazim do zaključka da mi je dar imaginacije značio više od bilo kojeg talenta za apstraktno, pozitivističko razmišljanje.”
Bajke imaju mnogo simboličkih elemenata. Princ, krojač, mlinar, Snjeguljica… sve su to slike različitih elemenata naše vlastite prirode. Upravo to prepoznavanje i vibriranje s njima čine likove bliskima i poznatima. Prve korake povezivanja sa samim sobom i svijetom moguće je doživjeti kroz duboke osjećaje proživljene kroz priču. Ti osjećaji mogu sazrjeti i uroditi plodom mnogo godina kasnije u životu.
Još je jedan važan aspekt bajki taj što junak ili junakinja moraju proći određena iskušenja ili otići na putovanje prije nego što uspiju u svojoj potrazi. Ovdje se razmišljanja slažu da junak mora dokazati da je dostojan nagrade koja ga čeka na kraju puta, bilo da je to ruka princeze ili kraljevstvo. Junak ili junakinja se suprotstavljaju zlu i pobjeđuju ga. Njihove unutarnje kvalitete, prihvaćanje životnih izazova, dokazivanje, povjerenje u sebe samo su neki od elemenata koje dijete može nesvjesno proživjeti. To iskustvo snage vodit će ih kasnije u nošenju s izazovima života.
U bajkama ima i nade i povjerenja. Vidimo kako slabi mogu postati jaki, kako se zlo može pretvoriti u dobro, svako ljudsko biće može izrasti do svog pravog potencijala. To razumijevanje i povjerenje u život i u sebe možda je najvažnija odgojna vrijednost bajki.
Autor: Pinar Akhan
S engleskog preveo: Loris Ivančić Žic/Nova Akropola