Napravimo prostor u našem životu za malo zdrave samoće

“Usamljenost je opasna. Izaziva zavisnost. Jednom kada shvatite koliki je mir u njoj, ne želite da imate nikakve veze sa ljudima .”
~ Carl G. Jung

Usamljenost nije uvijek negativna, ponekad može biti korisno i imati spasonosni efekat: može postati način da se pronađemo i da se ne izolujemo od svijeta, da ponovo krenemo od sebe.

Samoća kako biste pronašli sebe

Usamljenost možemo koristiti u svoju korist da bismo razumeli šta je zaista važno u našem životu, u šta zaista želimo da investiramo, čak i na relacionom nivou. Davanje šanse za predah od spoljnog svijeta može biti zdravo kada shvatimo da nismo donijeli autentične izbore koji odražavaju ono što smo zapravo. U ovom slučaju samoća deluje pomalo kao “metafizičko” raščišćavanje prostora: pružamo sebi priliku da kontempliramo prazan prostor bez potrebe da bježimo iz njega ili ga na brzinu popunjavamo, jer se bojimo tišine.

To što smo sami omogućava nam da ne bježimo od sebe, već da pozdravimo i prihvatimo sebe takve kakvi jesmo, osluškujemo taj unutrašnji glas koji obično utišamo zbunjenošću i bukom koju stvaramo u svom životu; tada dozvoljavamo sebi da budemo dobri prema sebi.

Samoća kao pročišćujući trenutak

Usamljenost nam omogućava da izdvojimo vrijeme i prostor za sebe, da se posvetimo svojim interesima; tačno je da može postati teret kada se produži preko mjere, kada se uravnoteži, međutim, samoća nam omogućava da se distanciramo od onoga što nam ne odgovara: mjesta, načina života, ljudi itd. Omogućava nam da oporavimo istovremeno kontakt sa svim onim što smo možda u prošlosti zaboravili ili zanemarili: na primjer svoje hobije i interese.

Kada smo sami, možemo usmjeriti pažnju i energiju na sebe, iskoristivši taj trenutak za njegovanje zdrave sebičnosti, posebno korisne za ljude koji imaju tendenciju da uvijek budu dostupni drugima i da budu zaglavljeni u jednosmjernim vezama. U stvari, usamljenost nam takođe omogućava da prekinemo vampirske veze, da isečemo suve grane, ali prije svega omogućava nam da se oporavimo i izliječimo odnos sa nama, jer ako nam nedostaje, osjećaćemo se usamljeno čak i usred 7 milijardi ljudi .

“Usamljenost ne potiče iz toga što nikoga nema u blizini, već iz nemogućnosti da saopštimo stvari koje nam se čine važnim ili iz davanja vrijednosti određenim mislima koje drugi smatraju nedopustivima. Usamljenost je započela iskustvima mojih prvih snova, a vrhunac je dostigla kada sam se bavila nesvesnim. Kad čovjek zna više od drugih, on postaje usamljen. Ali usamljenost nije nužno neprijatelj prijateljstva, jer niko nije osetljiviji na veze od usamljenika, a prijateljstvo cvijeta samo kada svaki pojedinac pazi na svoju individualnost i ne poistovećuje se sa drugima .”
~Carl G. Jung

Malo samoće za punjenje baterija

Usamljenost takođe može predstavljati korisnu pauzu za punjenje baterija prije lansiranja u svijet ili za lečenje aspekata nečijeg života zbog kojih patimo. U oba slučaja ovaj trenutak povlačenja možemo iskoristiti kao priliku, a ne kao sudbinu, i shvatiti kako iz ovog perioda napraviti nešto pozitivno za nas.

Možda ovaj trenutak deluje kao odskočna daska: život nam daje priliku da se pripremimo, da sastavimo komade sebe koje smo rasuli po vezama koje nikada ne bi procvijetale, da povratimo snagu, da bismo se zatim otvorili za nove veze , ovaj put zdravije? Možda. Činjenica je da bismo se, ako bismo iskoristili ovaj trenutak da stupimo u kontakt sa svojim osjećanjima, duboko promenili. A ovo će već biti dovoljno da promeni prirodu odnosa koji će se tkati u budućnosti.

Sandra Saporito

Prevod teksta:
https://www.eticamente.net/66388/lasciamo-spazio-nella-nostra-vita-per-un-po-di-sana-solitudine.html

Prevod i obrada Ana Muratović –  bebamur.com
​