Foto: AFP
U prašini i ruševinama Kartuma, nestalo je više od cigala i stakla – nestalo je sedam hiljada godina ljudske genijalnosti, ukradeno zlatno sjećanje nacije. Dok se borbe stišavaju, tihi krik poharanog sudanskog Nacionalnog muzeja glasniji je od topovskih granata.
Nekada su impozantne statue ovnova i lavova stajale u dvorištu sudanskog Nacionalnog muzeja – neprocjenjivi artefakti iz vremena kada su nubijski vladari osvojili teritoriju današnjeg Egipta. Uz njih su se nalazile i izuzetne hrišćanske zidne slike stare više vijekova.
U tipičnom danu prije rata, grupe školske djece bi s divljenjem posmatrale ove podsjetnike na veličanstvenu prošlost svoje nacije, turisti bi obilazili jednu od glavnih atrakcija Kartuma, a povremeno bi se održavali i koncerti u muzejskom dvorištu.
Međutim, sve se to promijenilo kada je rat izbio prije dvije godine. Sada kada sudanska vojska ponovno uspostavlja kontrolu nad glavnim gradom, nakon što je konačno protjerala svog rivala, Snage za brzu podršku (RSF), puni razmjer razaranja postaje očigledan.
Vladini objekti, banke i poslovne zgrade stoje pocrnele i spaljene, dok je muzej – simbol ponosne historije i kulture nacije – posebno teško pogođen.
Visoki zvaničnici navode da su desetine hiljada artefakata uništene ili odnesene radi prodaje tokom perioda kada je RSF kontrolisao centralni dio Kartuma, gdje se muzej nalazi.
Direktor muzeja pri sudanskoj Nacionalnoj korporaciji za starine i muzeje, Ikhlas Abdel Latif Ahmed, ističe da su napadači uništili sudanski identitet i historiju. Prije sukoba, Nacionalni muzej bio je pravi dragulj. Smješten u samom srcu Sudana – blizu Predsjedničke palače i ušća Plavog i Bijelog Nila – pripovijedao je priču o nizu velikih civilizacija koje su naseljavale ovo područje kroz historiju.
Kada su muzejski zvaničnici obavili inspekcijsku posjetu, dočekalo ih je razbijeno staklo, čahure metaka na podu i tragovi pljačke na svakom koraku. Zgrada koja je nekada bila jedinstvena i prelijepa sada je samo sjena nekadašnje veličine.
Pljačkanje je prijavljeno i u drugim sudanskim muzejima i drevnim lokalitetima. U septembru prošle godine, UNESCO je upozorio na “prijetnju kulturi” i pozvao trgovce umjetninama da ne uvoze niti izvoze artefakte prokrijumčarene iz Sudana.
Prije rata, Nacionalni muzej je prolazio kroz obnovu, pa su mnogi njegovi eksponati bili upakovani. To je možda olakšalo odnošenje kolekcija. Sudanski zvaničnici tvrde da su dragocjeni artefakti iz Nacionalnog muzeja odneseni radi prodaje.
Snažno sumnjaju da su borci RSF-a odnijeli neke od vrijednosti u Ujedinjene Arapske Emirate (UAE), iako za to nisu pružili dokaze. Međutim, panel eksperata UN-a za Sudan izvijestio je da RSF izvozi značajne količine zlata u UAE, čak i prije rata. UAE je također često optuživan za finansiranje RSF-a, iako su obje strane uvijek poricale ove optužbe.
Posebno teško je gubitak zlatne kolekcije koja je bila pohranjenja u posebno osiguranoj prostoriji. Među ukradenim predmetima mogla bi se nalaziti i zlatna ogrlica iz piramide kralja Talakhamanija u Nuriju, koja datira iz 5. vijeka prije nove ere.
Na pitanje o vrijednosti otetog, Ahmed jednostavno odgovara: “Ne postoji vrijednost za muzejske artefakte, oni su skuplji nego što možete zamisliti.”
De facto vlada Sudana kaže da će kontaktirati Interpol i UNESCO u pokušaju da povrati opljačkane artefakte iz Nacionalnog muzeja i drugih lokacija. Međutim, povratak artefakata čini se teškim i možda čak opasnim zadatkom, s malo izgleda za neposredni uspjeh.
Vlada i drugi sudanski posmatrači tvrde da su napadi RSF-a na muzeje, univerzitete i zgrade poput Nacionalnog ureda za evidenciju svjesni pokušaj uništavanja sudanske države – ali RSF to negira.
Amgad Farid, koji vodi think-tank Fikra za studije i razvoj, posebno je kritičan prema pljački. Prema njegovom mišljenju, postupci RSF-a prevazilaze običan kriminal i predstavljaju namjeran i zlonamjeran napad na historijski identitet Sudana, ciljajući neprocjenjivo naslijeđe nubijske, koptske i islamske civilizacije koje se proteže kroz više od 7.000 godina.
Priča Nacionalnog muzeja – kojeg su zauzeli naoružani ljudi, opljačkali njegovo zlato i dragocjenosti – odražava pojedinačne priče mnogih Sudanaca u ovom sukobu: bili su prisiljeni pobjeći, njihove kuće su okupirane, njihovo zlato ukradeno.
Prema podacima UN-a, gotovo 13 miliona ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove od početka borbi 2023. godine, dok se procjenjuje da je 150.000 ljudi izgubilo živote.
Uprkos ovim teškim udarcima, Ahmed i drugi istomišljenici namjeravaju obnoviti Nacionalni muzej i druge opljačkane institucije. S vjerom izražava nadu da će svi eksponati biti vraćeni i da će muzej biti izgrađen ljepši nego prije.
Modernom, posebice zapadnom razvijenom, svijetu, slavnim, popularnim i bogatim već nekoliko decenija puna su usta poruka o miru, priče o zaštiti prirodnih bogatstava, a tako i priče o važnosti kulturnog i historijskog naslijeđa. Isti taj svijet ćuti i ignoriše dvije godine gladi i smrti, gleda kako gore šume, kako gore čitave pokrajine i nestaju antički gradovi…. Pljačka sudanskih muzeja otkriva još jednu, možda mračniju istinu, istinu da je isti taj svijet spreman dozvoliti da kroz pljačkaške ruke nestane neprocjenjivo svjedočanstvo o našim prvim civilizacijskim koracima. Možda je najveća tragedija Sudana to što će afričko blago, opljačkano po drugi put u historiji, završiti kao ukras u domovima onih istih koji finansiraju njegovo uništenje baš onako kako je to bilo i prvi put.
Federalna.ba / Mirza Okić