Jedna od najpoznatijih poezija Charlie Chaplina, koja nam nudi sjajnu lekciju o ličnom rastu, u jednom dijelu glasi: ” Kada sam zaista počeo da volim sebe, shvatio sam da sam uvijek i u svakoj prilici na pravom mjestu, u pravo vrijeme i da je u redu sve što se desi. Od tada sam se mogao ugodno osjećati. Danas znam da se to zove samopoštovanje. “
Priča kaže da su postojala vremena kada su u svijetu umjetnosti, nauke i kulture postojala samo dva imena koja su blistala više od bilo koga drugog: Charlie Chaplin i Sigmund Frojd. Ako su Charlie imao najpoznatije lice, Frojd je barem na izgled imao najsvečaniji um.
Popularnost obojice bila je tolika da je dugi niz godina Hollivud pokušavao da uključi oca psihoanalize u produkciju. Godine 1925.Direktor MGM-a (Metro-Goldvin-Maier), Samuel Goldvin, pozvao je Frojda da pohvali njegova dela i publikacije, definišući ga kao “najvećeg ljubavnog stručnjaka na svijetu”. Kasnije je predložio da sarađuje s njim kao konsultant na novom filmu: Kleopatra.
Ponudio mu je preko 100 000 dolara, ali Frojd je odbio. Krutost psihoanalitičara prema sedmoj umjetnosti bila je takva da je vjerovao da mrzi kinematografiju i cijelu filmsku industriju. Međutim, 1931. godine Sigmund Frojd napisao je pismo prijatelju otkrivajući duboko divljenje osobi koju je nazvao “genije”. Neko ko je prema njemu pokazao svijetu najlepšu i najinspirativniju transparentnost ljudskog bića. Bio je to Charlie Chaplin.
Ne znamo da li je Frojd u svojoj analizi pogodio ili ne, ali to je Chaplin pokazao u svojim filmovima, a posebno u svojim poezijama koje su prave lekcije mudrosti i ličnog rasta.
Kaže se da je Charlie Chaplin napisao “As I began to love myself ” kada je imao 70 godina. Međutim, postoje i oni koji tvrde da to nije njegovo delo, već obično prilagođavanje odlomka knjige ” When I Loved Myself Enough” od Kim i Alison McMillen. U svakom slučaju, mora se reći da to nije jedini Chaplinov tekst u kojem nalazimo tako lijepu, ugodnu i obogaćujuću argumentaciju o snazi i vrijednosti ljudskog uma.
Imamo i pjesmu “Vivi”, gdje nas između ostalog podsjeća da svijet pripada onima koji se usude, da život nije samo hodanje kroz život, već borba, osjećanje, doživljavanje, ljubav s odlučnošću. U stvarnosti, dakle, nije važno da li je ova pjesma ponovo podešavanje drugog dijela koje već postoji ili je potekla iz uma i srca ovog ikoničnog genija koji nas je osvojio svojim hodom, brkovima i štapom.
Iza Šarlota, ovog srušenog lika, usamljenog lutaoca, pjesnika i sanjara koji je uvijek tražio avanturu, stajao je vrlo lucidan um: čovjek koji ima vrlo jasne ideje o onome što želi da komunicira. I ono što nam je ponudio u svojim produkcijama savršeno se uklapa u svaku od riječi ove pjesme. U svojim memoarima rekao je da svaki pojedinačni lik kojeg je definisao prerušavajući se u njega imao značenje:
- Njegove pantalone su mu bile izazov konvencijama.
- Njegov šešir i štap bili su pokušaj da se dokaže kao dostojan.
- Brkovi su mu bili mali hir.
- Njegove cipele bile su prepreke koje se svakodnevno pojavljuju na putu ljudi.
Charli Chaplin je kroz nevinost svog lika uvijek pokušavao da probudi našu savest, otvori oči za složene paradokse svijeta. Mjesto gdje se samo naše ljudske i psihološke snage mogu nositi sa nelogičnošću, nejednakošću, prisustvom zla. Bez sumnje imamo primjer “Velikog diktatora”, u kojem nas je pozvao da se povežemo mnogo više sa sobom i sa ostalim ljudima, braneći naša prava i prava naše planete.
Prevod i obrada Ana Muratović – bebamur.com