Wednesday, November 20, 2024

Gigant banjalučke privrede kroz objektiv Slobodana Rašića-Bobare

Slobodan Rašić-Bobara, banjalučki fotograf i umjetnik. Fotografijama i radovima svjedoči o Banjaluci. O ljudima, vremenima i događajima. I tako od kraja šedesetih godina kada je fotoaparat postao sastavni dio njegovog života.

piše: Mišo Vidović

Dosada su poklonici i ljubitelji fotografije mogli da vide njegove izložbe posvećene banjalučkoj rok-sceni, predstavio se Rašić i izložbama posvećenim vrbaskom-dajak čamcu, grafitima, sugrađanima se predstavio i izložbom starih razglednica Banjaluke, u izložbenim prostorima postavljao je i portrete, fotografije napravljene tokom trajanja raznih manifestacija u gradu….Uglavnom, većina njegovih radova s pravom čini svojevrsnu hroniku Banjaluke.

Tako je Rašić svojoj banjalučkoj hronici nedavno dodao još jedan segment. U Domu omladine, povodom 70. godina od osnivanja fabrike „Rudi Čajavec“, otvorena je autorska tematska izložba Slobodana Rašića-Bobare. Izložio je Rašić fotografije, postavio instalacije i artifakta koji govore o ovom nekadašnjem gigantu banjalučke privrede. Autor nas je podsjetio na neka bolja vremena, kada je, prema Rašićevim riječima, „Čajavec“, u bivšoj Jugoslaviji među prvima prije više od pola vijeka proizvodio televizore, ali i „udario“ temelje elektronske industrije. Sa proizvodnih traka fabrike izlazili su i pejmejkeri, procesori, radio-aparati, gitarska pojačala, i još puno toga, čime je ova firma bila zaslužena za ekonomski razvoj grada, razvoj nauke i tehnike, što je između ostalog, rezultiralo osnivanjem Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci.

05

Inače, izložba je nositelj projekta Radničke solidarnosti u BiH „70 godina Rudija Čajaveca“. Posvećena svim radnicama i radnicima koji su svojim znanjem i trudom gradili i razvijali tvornicu, i da je u Banjaluci bilo pameti i umijeća da se nosi sa velikim kompanijama u svijetu, kazala je Gordana Katana, novinarka i organizatorka izložbe ispred Radničke solidarnosti. Izložba će biti otvorena do 28.decembra, a kada se poboljša epidemiološka situacija biće postavljena u salonu Kulturng centra Banski dvor – Dom kulture.

Uz ovu Rašićevu izložbu da podsjetimo i na to da je jedno od njegovih stvaralačkih interesa bila i novinska fotografija. Osamdesetih godina objavljivao fotografije u omladinskoj štampi -„Polet“, „Naši dani“, „NON“, „Walter“, „Mladost“. Bio je jedan od članova redakcije i urednik fotografije u banjalučkom omladinskom listu „Prelom“. Na konkurs lista „Mladost“ 1988. godine, zajedno sa Nikolom Pejakovićem i Damirom Čizmićem, dobitnik je nagrade za foto-strip „Prst“. Ostvario je saradnju sa dnevnim listovima „Glas“, „Oslobođenje“, gdje su objavljivanje njegove fotografije. Radio kao fotorepoter za dnevni list „Vjesnik“, kao i za druga izdanja ove novinske kuće – „Večernji list“, „Arena“, „Top“. Bio je urednik fotografije u magazinu „Novi Prelom“, a radio kao fotograf i urednik u magazinu „Reporter“. Radio i kao nastavnik fotografije u Tehnološkoj školi u Banjaluci.

04

03

08

 

Fotografije: Slobodan Rašić-Bobara 

Autor: Impuls

Povezane vijesti

Kako i da li objaviti knjigu?

Foto: Debby Hudson/ Unsplash

Ursula Le Gvin je smatrala da pisanje podrazumijeva trostruki čin povjerenja: u sebe, u tekst i u čitaoca. Mnogi će se iznenaditi kad im se kaže da je to i mukotrpan rad. Da, dobro ste čuli, nije samo kopanje kanala posao, i olovka može da bude teška. Ko je ušao u proces stvaranja knjige, znaće da je objavljivanje nekad mnogo mukotrpnije. Pod tim teretom mnogi mladi pisci će izgubiti svaku vrstu povjerenja, u sebe i svoju vještinu pisanja, u tekst i njegovu vrijednost i konačno u čitaoca i njegovu sposobnost da razumije napisano. Eri de Luka je napisao pokušaj obeshrabrivanja pisaca, ali izgleda da je zaboravio da su u tome mnogo uspješniji izdavači.

Beograd ju je odbacivao, a Njujork obožavao: Slikarka i pjesnikinja Milena Pavlović Barili vječito između dva suprotna svijeta

Foto: Google

Tridesetih godina 20.vijeka Kraljevina Jugoslavija nije vidjela ni zadržala veliki talenat kome se Njujork klanjao. Za najtalentovaniju i najobrazovaniju slikarku nije bilo mjesta u rodnoj zemlji. Milena Pavlović Barili našoj sredini bila je nepoznata do sredine 20. vijeka iako je uvijek voljela svoju rodnu zemlju i u njoj pokušavala da pronađe svoje mjesto pod suncem.

Popular Articles