Nakon knjige, Feral Tribune dobio je i film. Premda je od njegovog gašenja proteklo točno deset godina, pokazalo se da je ovaj tjednik podjednako živahan i kad ga nema, pa je poslužio kao inspiracija autorskom dvojcu Marini Banićević i Saši Staniću da u produkciji udruge Facultas snime dokumentarac o njemu.
Piše: Goran Borković
Film „Viva Ludež: Razgovor s trojicom od Ferala“, koji je premijeru imao prije mjesec dana u riječkom Art-kinu Croatia, temelji se na razgovoru s osnivačima Ferala Viktorom Ivančićem, Predragom Lucićem i Borisom Dežulovićem koji je snimljen u riječkom antikvarijatu Ex libris koncem veljače 2016. godine.
Autori ističu da je odabirom razgovorne forme, obogaćene arhivskom građom iz samog Ferala, kao i različitim vrstama informacija te animacijskih intervencija, dan uvid u neke od ključnih trenutaka lista, kao i u razmišljanja trojca Viva Ludež o pitanjima koja ne gube na svojoj aktualnosti.
„Motivacija za rad na filmu išla je usporedo s prilikom da se on napravi. Vrlo rano postalo nam je jasno da raditi dokumentarac o Feral Tribuneu znači posezati za vremenskim periodom od sredine 1980-ih, pa sve do danas. Naime, Feral ima svoju povijest koja prethodi 1993. godini u kojoj je postao samostalan list, ali također ima i svojevrsni nastavak trajanja nakon gašenja 2008. godine u vidu njegovih bivših novinara i suradnika koji su se razasuli po drugim redakcijama. Drugim riječima, raditi takav dokumentarac značilo bi pratiti razvoj ove zemlje u periodu dužem od trideset godina, a broj sugovornika koji bi bili relevantni za taj projekt premašivao bi naše mogućnosti obuhvata. Stoga smo se odlučili na skroman pristup: razgovoru sa samo trojicom ljudi – Viktorom Ivančićem, Predragom Lucićem i Borisom Dežulovićem – koji u filmu istovremeno funkcioniraju kao najprepoznatljivija lica toga lista, ali i kao komentatori recentnih zbivanja. Ovo ‘recentnih’ može zvučati nategnuto s obzirom na to da smo snimanje počeli i zaključili u veljači 2016. godine, ali svi oni koji su film vidjeli mogu posvjedočiti da teme o kojima se u njemu govori u međuvremenu nisu izgubile na aktualnosti“, objašnjavaju Marina Banićević i Saša Stanić.
Prema njihovim riječima, Feral ostaje kao svjedočanstvo vremena, retrovizor koji nekoga može zabljesnuti kao nečista savjest, a nekome, pak, može poslužiti kao dobar orijentir kako hrabro novinarstvo i dobro pisanje izgledaju. Kažu da u periodu koji će u nekoj budućoj povijesti biti oslikan tamnim tonovima, on će biti jedna od rijetkih svijetlih točaka, nešto poput Glitch sistema i vremena.
„Nekome se može učiniti pretencioznim, a vjerojatno bi i sam trojac na to nehatno odmahnuo, ali na djelovanje Feral Tribunea gledamo kao na prosvjetiteljski projekt. I to u školskom značenju pojma, dakle, promatramo ga kao ustrajnu kritiku dogmatskog autoriteta bilo kojeg sistema, a temeljenu na načelima zdravog razuma. Jer ne zaboravimo da se Feral prije svega najviše izrugivao ljudskoj gluposti čije su metamorfoze i ukazanja bezbrojna, a redovito na relaciji koristoljublja i demonstracije moći. Osim toga, u vrijeme kada su se mostovi rušili – metaforički i doslovno – Feral je svojim djelovanjem pokazao da kulturni prostor zajedničkog jezika i prošlosti može funkcionirati unatoč najgorim zvjerstvima koja su se istovremeno događala. Podsjetimo samo da je prvi objavljen autor u Feralovoj biblioteci bio Danilo Kiš“, podsjeća autorski dvojac.