Poznata kao fotograf mafije, ali isto tako i svedok života i društva jednog naroda, Leticija Batalja (Letizia Battaglia) je jedna od najbitnijih figura u savremenoj fotografiji Italije.
Volim život, lepotu i budućnost!
Leticija Batalja 1993. godine
Rođena 1935. godine u Palermu, administrativnom centru Sicilije, oduvek je bila zaintrigirana svojim narodom. U početku je pisala neilustrovane članke o društvenoj situaciji na Siciliji u danas zabranjenom časopisu L’ora, dok nije shvatila da može da im podigne popularnost fotografijama.
Kada je kupila sebi prvi fotoaparat otkrila je svoju strast i do danas on predstavlja njen neodvojiv deo.
Tokom svoje dugogodišnje karijere, Batalja je fotografisala preko 600.000 situacija o kojima bi posle izveštavala u novinama. Njen rad je prerastao u značajnu dokumentaciju rata unutar mafije, ali i celokupnog života ljudi u Palermu.
Deca na ulicama Palerma
Na njenim fotografijama se najviše mogu videti ubistva i fotografije mrtvih, pa je jednom prilikom izjavila: Najednom, imala sam čitav arhiv krvi.
Upravo zbog toga jednom se desilo i da je njen rad bio od presudnog značaja u rešavanju policijskog slučaja u vezi sa bivšim premijerom Italije, Đulijom Andreotijem, zbog sumnje o povezanosti sa mafijom, 1993. godine.
Ursula Le Gvin je smatrala da pisanje podrazumijeva trostruki čin povjerenja: u sebe, u tekst i u čitaoca. Mnogi će se iznenaditi kad im se kaže da je to i mukotrpan rad. Da, dobro ste čuli, nije samo kopanje kanala posao, i olovka može da bude teška. Ko je ušao u proces stvaranja knjige, znaće da je objavljivanje nekad mnogo mukotrpnije. Pod tim teretom mnogi mladi pisci će izgubiti svaku vrstu povjerenja, u sebe i svoju vještinu pisanja, u tekst i njegovu vrijednost i konačno u čitaoca i njegovu sposobnost da razumije napisano. Eri de Luka je napisao pokušaj obeshrabrivanja pisaca, ali izgleda da je zaboravio da su u tome mnogo uspješniji izdavači.
Tridesetih godina 20.vijeka Kraljevina Jugoslavija nije vidjela ni zadržala veliki talenat kome se Njujork klanjao. Za najtalentovaniju i najobrazovaniju slikarku nije bilo mjesta u rodnoj zemlji. Milena Pavlović Barili našoj sredini bila je nepoznata do sredine 20. vijeka iako je uvijek voljela svoju rodnu zemlju i u njoj pokušavala da pronađe svoje mjesto pod suncem.