Vjetar je sreo prelijepi Cvijet i zaljubio se u njega.
Vjetar je sreo prelijepi Cvijet i zaljubio se u njega. Dok god je nježno milovao Cvijet, on mu je uzvraćao sa još više ljubavi, izražavajući je bojom i aromom.
Vjetru se učinilo to nedovoljno, i odlučio je: “Ako Cvijetu dam svu svoju moć i snagu, on će mi podariti nešto još bolje.”. I on je dunuo na Cvijet moćnim dahom svoje ljubavi.
Ali Cvijet nije izdržao burnu strast, i slomio se. Vjetar je pokušao da ga uspravi i oživi, ali nije mogao.
Tada je utihnuo i disao na Cvijet nježnim dahom ljubavi, ali on je venuo pred njegovim očima.
Vjetar tada vrisnu:
– Dao sam ti svu snagu svoje ljubavi, a ti si se slomio! Vidi se da u tebe nije bilo snage ljubavi prema meni, znači da me nijesi volio!
Cvijet nije ništa odgovorio. Uginuo je.
Onaj ko voli treba da zapamti, da se snagom i strašću ne mjeri ljubav već nježnošću i poštovanjem.