Sadistički karakter se boji svega što nije sigurno i predvidivo, onoga što pruža iznenađenja koja bi ga prisilila na spontane i izvorne reakcije. Zbog toga se boji i života. Život ga straši upravo zato što je, po samoj svojoj prirodi, nepredvidiv.

Foto: Pixabay

Poveli ih njihovi nastavnici autobusom u obilazak grada, pokazat će im neke važnije spomenike, mjesta povijesnih događaja, poznate građevine, vidjet će i Big Ben, onda u muzej, pa na ručak, šetnjom kroz prometnu ulicu Oxford, tamo ima puno prodavaonica koje će ih zanimati, a navečer na predstavu, spektakl s pjevanjem i igranjem. Oni gledali u svoje mobilne telefone.

Foto: Alexandra Stojkov

Mogu razumjeti gdje je izvor te mržnje ali nikako ne mogu suosjećati s onima kojima je ona jedino pogonsko gorivo, obično umotana u iracionalnu ljubav spram domovine ili je pravdana nečim što je teško prežaliti i praštati.

Foto: Facebook

Pušta balone, dijeli bombone, otvara kozmetičke salone, dijeli baklave, popravlja fasade, podržava prodaju bijele tehnike, promoviše, šalje poruke, grli djecu, odgovara medijima preko twittera, dijeli “zlatnike” bez vrijednosti… Nastavite niz

Ilustracija: Mia Džidara

Ako pod blagostanjem podrazumevamo apsolutno blaženstvo u pogledu društvenog i političkog života, gde su ljudi u rajskim uslovima, gde svako ima dovoljno hrane i pića u izobilju, gde ratovi ne postoje, svi sukobi se rešavaju mirnim putem; ako pod blagostanjem podrazumevamo mesto gde su svi srećni, onda je sasvim izvesno da takvo mesto ne postoji, niti je verovatno moguće. Međutim, ako pod blagostanjem podrazumevamo ono što se u engleskom jeziku naziva welfare, onda stvari postaju unekoliko realističnije. Politički teoretičari države blagostanja svakako ne misle da je blaženstvo, kako je opisano gore, moguće, ali to može biti težnja i ona mora biti svrha po sebi. Sve što treba da se uradi, jeste da se odgovori na pitanje: koja je to intrinsična (bitna) vrednost koja ispunjava pojam blagostanja i kako da se ona uveća do krajnjih granica?

Selvedin Avdić

Kod nas, kao i svuda na svijetu, nacionalizmi hrane jedni druge. Nacionalisti dobro znaju da će ostati gladni ako bude više ljudi poput Franje Šarčevića. A, njihova glad je nepodnošljiva, živ čovjek je teško može izdržati. Neće im glad biti utažena ako Franjo napusti Sarajevo. Nastaviće prebirati po ostacima.

 Govor na Međunarodnom radničkom kongresu u Parizu, 19. srpnja 1889. godine

Foto: New European

Ruski predsjednik Vladimir Putin gotovo će sigurno pobijediti na izborima, petim na kojim učestvuje.

Ali prema ustavnom amandmanu iz 2020. koji je „poništio“ njegove prethodne mandate, izbori od 15. do 17. marta bit će njegovi “prvi”.

Foto: Dejan Rakita/PIXSELL

Zbog sličnosti sa ruskim Zakonom, koji je usvojen 2012. godine, a na osnovu kojeg su neke medijske kuće i organizacije označene kao strani agenti u Rusiji, brojne međunarodne organizacije kritikovale su Nacrt Zakona, navodeći kako se njime pokušava zastrašiti nevladin sektor.

Foto: Prometej.ba

Naš um je sposoban za ogromne stvari, on je taj koji stvara umjetnost, naučna djela i u stanju je riješiti mnoge teške, na prvu nerješive probleme. Ali i pored toga, on je veoma često naš mučitelj koji nam šalje strašne misli koje ne bismo željeli misliti

Foto: Grad Banja Luka

Po svojoj definiciji park je dio grada ili naselja u kojem se nalazi održavano zelenilo. Kupusište ispunjava uslove ove definicije. Dakle, potpuno je netačna izjava da će se na tom mjestu “graditi park” i očito je usmjerena ka tome da građane dovede u zabludu.

Foto: Peđa Milosavljević/Starsport

Da li će Igor Dodik imati neku značajniju ulogu u SNSD-u u onom trenutku kada Milorad Dodik ne bude na vlasti?