Vlada Kantona Sarajevo ovog je vikenda proglasila stečaj u Javnom gradskom prijevozu – GRAS-u. Postavlja se pitanje, da li je stečaj prilika za oporavak ovog preduzeća? Ili je to i posljednji zakucani ekser u kovčegu za sahranu ovog preduzeća.
piše: Muhamed Kovačević
Agonija koja traje 15 godina
Problemi u Javnom komunalnom gradskom prijevozu ne traju od jučer. Prvi ukazi lošeg stanja su se ukazali sada već davne 2005. godine, kada su tadašnji radnici preduzeća, revoltirani višemjesečnim kašnjenjem isplate svojih zarađenih plata, prvi put demonstrativno napravili štrajk na takav način, da su totalno paralizirali gradski život, ostavivši stanovnike Kantona bez javnog gradskog prijevoza. Upravo te godine, otvara se „pandorina kutija“ stanja u preduzeću, koje je do tada služilo za isključivo uhljebljivanje izbjeglica kao i ostalih stranačkih simpatizera stranke SDA, čime se kupovao socijalni mir, i obezbjeđivao pobjednički status na opštim i lokalnim izborima. Ta strategija nekontrolisanog upravljanja, pored prekobrojne radne snage, imala je i paralelni proces totalnog otuđenja javnog preduzeća od strane pojedinaca, koji su pravljenjem paralelnih struktura u preduzeću, koristili funckiju i priliku da iz preduzeća izvlače ogromnu materijalnu korist, preko namještenih tendera pa sve do obične klasične pljačke dijelova vozila i opreme, koja se tih godina dešavala u preduzeću, praveći već tada milionski godišnji gubitak, koji je uveliko prijetio opstanku i funkcionisanju preduzeća. Naravno, pošto se radilo o 2005. godini, vremenu kada još uvijek nisu postojale društvene mreže, kao ni razvijen sistem istraživačkog novinarstva kao danas, tadašnji problem je regulisan „meditacijom“ odnosno nadgledom posebne komisije koju je napravila tadašnja Kantonalna skupština, u kojoj je vlast držala pogađate – SDA stranka. Nevjerovatna pronicljivost takve odluke, biti će poznata u sadašnjem vremenu, kada je potpuno očigledno da je tadašnja komisija za „spašavanje GRAS-a“, ustvari učinila sve da ukloni tragove kriminala i spasi tadašnjeg vodećeg čovjeka GRAS-a – Ibrahima Jusufvranića, koji je preminuo kao pravomoćno nepresuđen čovjek, zahvaljujući Kantonalnom tužiteljstvu, ali i uticaju stranke, koja ga je na toj poziciji držala dugi niz godina. Na taj način, ogromni kriminal, čiji se iznos mjeri u milionskim ciframa, ostao je pravno neprocesuiran, čime je de facto i de jure određena sudbina i samog preduzeća.
Sadašnje vrijeme
Od te 2005. godine, pa do današnjih dana, samo preduzeće je postalo na neki način vruć krompir, koji je u bukvalnom smislu bio tempirana bomba, za koju niti jedna politička partija u Kantonu Sarajevo nije htjela da zna, odnosno nije htjela da aktivno i istinski rješava taj problem. Reagovalo bi se onda, kada bi izrevoltirani radnici, ponovo samoincijativno stupali u štrajk blokirajući Kanton i grad, a onda bi nastupala Kantonalna skupština, koja bi kao vatrogasac samo privremeno djelovala uplaćujući neophodna sredstva da bi preduzeće imalo ikakav radni pogon. U međuvremenu, prvobitni dug je rastao i rastao, da bi dosegao cifru koja prelazi 3 puta procijenjenu vrijednost preduzeća, time i praktično govoreći da je stečaj jedino moguće rješenje za bilo kakav spas preduzeća. No u krizi 2015. godine, kada su već i sami građani bili umorni od stalnog blokiranja grada štrajkovima, i kada je prvobitna neupitna podrška radnicima GRAS-a dramatično izgubila na snazi, pojavilo se pitanje pokretanja stečaja u preduzeću, ali postojao je jedan veliki problem. Pogađate ponovo, te 2015. godine vlast u Kantonu Sarajevo je držala stranka SDA, koja je ponuđeni prijedlog od strane tadašnje opozicije dočekala sa gnušanjem optuživajući ih da oni ustvari žele gašenje preduzeća, jer po tadašnjim procjenama stečaj za GRAS je značio i njegovo konačno gašenje. Sada se postavlja logičko pitanje, ako je tada stečaj značio i gašenje preduzeća. Kako to da taj isti proces danas ne znači gašenje preduzeća. Pitanje posebno se stavlja u kontekst iz razloga, što je tadašnji premijer Kantona, Elmedin Konaković, kao pulen stranke SDA, decidno odbio stečaj kao moguće rješenje, da bi danas taj isti Konaković, čiji ministri čine večinu u sadašnjoj vladi Kantona, podržao stečaj kao rješenje za GRAS. Ovaj primjer nam pokazuje da političari moraju da promjene stranku, kako bi mogli promjeniti i mišljenje.
Neizvjesna budućnost
Prema svim ekonomskim pokazateljima, revizorskim izvještajima, spasa za Javno komunalno preduzeće GRAS nema. Prvobitni monopol na gradski prijevoz je u posljednjih par godina izgubljen, konstantno mijenjanje vlasničkih struktura, koje i kada su bile postavljene nisu imale svu pravnu moć da upravljaju preduzećem, jer su uglavnom imale status „vršioca dužnosti“, dovele su do toga da je infrastruktura preduzeća bukvalno propala. To govori i činjenica da u sadašnjem trenutku, GRAS kao javni kantonalni prijevoznik građana, ima samo 3 aktivna kombija za prijevoz putnika u padinske dijelove grada. Primjera radi, te famozne 2015. godine je imao 18, što i dalje nije bilo dovoljno da se pokrije čak 46 aktivnih padinskih gradskih linija. Gotovo ista stvar je u Trolejbuskom saobraćaju, gdje je prosjek starosti vozila 30 godina, dok na granici održivosti funkcioniše jedino tramvajski saobraćaj, prvenstveno zahvaljujući doniranim tramvajima, koji svojom funkcijom čak i ne zadovoljavaju transport vezan za grad Sarajevo. Uglavnom stanje u preduzeću je katastrofalno i sada je pitanje šta tu stečaj može da promjeni? Prema zakonu o stečaju koji je trenutno na snazi u FBiH, prioritet u potraživanjima imaju banke, zatim stečajni upravnik, pa tek na kraju radnici. Što se banaka tiče, dug preduzeća GRAS, samo po kamatnim stopama je iznosio oko 30 miliona KM, taman toliko koliko je i procijenjena vijednost preduzeća. Da li će banke imati milosti prema GRAS-u malo je vjerovatno, i ustinu ostaje zanimljivo posmatrati kako će se rješavati ovaj problem, imajući u vidu već sada milionski izrečene presude od strane radnika GRAS-a, kojima godinama nije uplaćivano neophodno zdravstveno i socijalno osiguranje, i kojim potraživanjem isplata svog duga od strane suda, redovno blokiraju račun preduzeća. Sa druge strane, prema prvim porukama ekonomskih analitičara, apeluje se na uvođenje tzv. privatno – javnog partnerstva, što u praksi znači da bi skupština Kantona, kao sadašnji upravitelj preduzeća GRAS, umjesto dosadašnjeg ogromnog ulaganja na povratak dugova i sređivanje stvari u preduzeću GRAS, jedan ogromni dio tog novca, da ne kažem cjelokupni iznos morala ponuditi nekoj privatnoj kompaniji koja bi obavljala funkciju GRAS-a, dok ne bi došlo do formiranja novog javnog komunalnog preduzeća, koje bi obavljalo javni prijevoz u Kantonu Sarajevo, što je ustvari i suštinska ideja ovog stečaja.
Međutim, tu postoji jedan ogromni problem, a on glasi kako će izgledati to buduće preduzeće? Jer je već sada očigledno, da vlada i skupština ipak nisu u stanju da pokriju cjelokupnu funkciju prijevoza u Kantonu Sarajevo, koja uključuje drumski i šinski saobraćaj, odnosno autobuski – trolejbuski te tramvajski saobraćaj. Prve naznake idu ka tome, da će novo javno saobraćajno preduzeće pokrivati samo šinski, odnosno tramvajski saobraćaj, koji u svojim planovima ima širenje mreže na nova naselja u Kantonu, dok bi drumski, a tu se posebno misli na autobuski saobraćaj, ipak prepustio javno –privatnom partnerstvu. U praksi bi to značilo, da bi monopol na gradski i kantonalni saobraćaj imalo preduzeće Centrotrans, koje i sada obavlja prijevoz putnika na linijama koje bi ustvari trebao i morao da pokriva GRAS. Sa druge strane, bitan dio ove kompleksne i zamršene slagalice, sastoji se u tome, da već 10 godina postoji građevinski projekat, koji predviđa gradnju poslovno – stambenog naselja na mjestu na kojem se sada nalazi sjedište GRAS-a, poznatije kao „remiza“. O tom projektu vrlo otvoreno govori i njega promoviše sadašnji načelnik općine Novi Grad – Samir Efendić. To bi opet u praksi značilo, da bi se sjedište preduzeća sigurno izmjestilo na potpuno drugu lokaciju, čime bi preduzeće izgubilo svoj gradski karakter. Bilo kako bilo, scenarija za rješenje ovog kompleksnog problema je bezbroj. Za sada osim pokretanja stečajnog postupka, vlada Kantona Sarajevo, nije dala niti jedan precizni podatak ili ideju, na koji način će krenuti u rješavanje ovog pitanja. Pošto je sljedeće godine izborna godina, očigledno je da se to pitanje sigurno neće ubrzo riješiti, baš kao što se neće nikada pokrenuti ni pravno – politička odgovornost za osobe koje su ovo preduzeće dovele u ovakvo stanje.
Autor: Impuls