UrbanObserver

Utorak, 17 Juna, 2025

Zlatko Jelisavac: Budućnost totalitarizma

Za razliku od diktature i autoritarnog oblika vladanja, totalitarizam je više psihologija nego ideologija. Ova dva oblika vladanja daju neki prostor, ma kako mali, za nešto slobodnije i drugačije od sebe pa samim tim i kritički raspoloženo, dok totalitarizam ne dozvoljava ni tu mogućnost. On je totalan jer ulazi u glavu svakog pojedinca i u potpunosti narušava njegovu autonomnu osnovu – zato je totalitarizam više psihologija nego ideologija i zato je toliko(apsolutno) opasan. A totalitarizam se tek začeo u nacizmu i staljinizmu i njegovo vreme tek dolazi – kako je to sjajno uvidela Hana Arent, neposredno nakon nazvršetka Drugog svetskog rata, u svom delu Izvori totalitarizma. A slučajno ili ne, u isto vreme Džordž Orvel je napisao svoju 1984 koja je najperspektivnija knjiga tog, a bogami i našeg vremena, jer vrlo plastično opisuje kako će taj totalitarizam izgledati. Da li će 1984 ostati samo distopijski roman ili naša surova realnost – zavisi isključivo od nas, a kako trenutno vidimo ona se polako pretvara u ono o čemu je pisao Džordž Orvel.

Da li mi  živimo u totalitarizmu? Ne još, ali mu se opasno približavamo. Mi danas u Srbiji imamo na delu meki oblik diktature ili demokratski autoritarizam. Diktatura jednog čoveka i jedne stranke koja je u celosti prožeta likom i delom Aleksandra Vučića, gotovo je u potpunosti preuzela sve segmente društva, dok  državne institucije već drži u svojim rukama. Danas Vučić kontroliše tok novca(ekonomiju), medije(javnost), a bogami i batinu(policiju i vojsku), a o sudstvu i tužilaštvu i da ne pričamo, tako da je njegova diktatura apsolutna. No, ipak, Vučiću je stalo da održi privid demokratije u društvu pa, tu i tamo,  ostavlja  poneki skromni kutak odakle se mogu čuti i glasovi kritike, ali su oni tako tihi i jadni da, u principu, samo potvrđuju pravilo diktatorske volje – a ona je merilo naše stvarnosti. Za pola decenije svoje vladavine Vučić je postepeno preuzeo celu državu u svoje ruke, a društvu ostavio tek toliko prostora da može da diše i preživljava. Nije to bio neki silovit napad niti politički cunami koji je u jednom talasu srušio sve, ne, Vučić je sve to odradio spontano, da ne kažem demokratski, uz malu pomoć prijatelja i njihovog kapitala. Uspeo je da postane i ostane cenjen državnik na Zapadu, partner na kojeg može da se računa i sve u svemu taj čovek je pripremio teren za mirnu i dugogodišnju vlast u Srbiji. No, bez obzira koliko ta vlast i moć izgledala monumentalno i trenutno nenarušiva ipak ona ima svoju Ahilovu petu, to jeste slabost koja celu građevinu moći (kao Beograd na vodi) može dovesti u opasnost. A ta slabost nije ništa drugo ili niko drugi do sam Aleksandar Vučić… On svoju vlast nije zasnovao na čvrstoj ruci i čeličnoj volji već na mekodiktatorskim postulatima, što će reći na: prilagodljivosti, dovitljivosti i snalažljivosti. Karakter današnjeg predsednika nije tvrdoautoritaran već, pre bi mogli reći, savitljiv i gibak, to jeste u mogućnosti da se prilagodi svakoj situaciji i datim okolnostima (kao voda, prilagodi se svakoj posudi – što bi rekao Meša Selimović). Ne bi bilo nemoguće da recimo i dođe do smene vlasti, na sledećim izborima – što je, ruku na srce, malo moguće, a da Vučić ostane na mestu predsednika države i to ne samo po sili zakona jer je legitimno izabran na izborima, već i po ličnom nahođenju i „izboru“. Taj čovek bi bez problema sutra našao zajednički jezik sa nekom budućom strukturom vlasti i ponudio svoje državničko „iskustvo“ koje je stekao gradeći odnose sa Zapadom, ali i Rusijom i Kinom, te bi na taj način zadržao poziciju predsednika.

Problem Vučićeve stranke SNS-a je upravo ono na čemu je ona i izgrađena – sam Aleksandar Vučić, jer ona u potpunosti zavisi od onoga šta će on napraviti. Bez Vučića-vođe SNS je gomila anonimusa i preletača koji će za čas da pređu u neku drugu političku opciju ukoliko su oni, kao i njihovi interesi, ugroženi. No, bez obzira na Vučićev karakter i model njegove vladavine postoji nešto što mora mnogo više da nas brine od njegove sposobnosti političkog prilagođavanja koja je izgrađena na makijavelističkoj psihologiji: vlast (cilj) opravdava sredstva. Vučić je postao prototip „uspešnog“ političara i vladara kojem se dive neke političke strukture diljem Evrope jer je uspeo u onome o čemu one još mogu samo da sanjaju. Za ove političke strukture sama Evropa ili bolje rečeno EU je veliki teret koji im onemogućava da se razmašu i postanu upravo ono što je Vučić danas u Srbiji – diktator(i) ili autoritarne političke vođe. Političari kao što su Le Pen-ova iz Francuske ili Vilders iz Holandije mogu samo da žale što nisu iskoristili priliku, kao što je to Vučić uradio, i preuzeli vlast a potom objavili rat na svim frontovima i samoj EU – što Vučić ne sme da uradi pre svega jer ne predstavlja tako jaku i uticajnu državu kao što su Francuska i Holandija, ali i iz svojih lično-političkih interesa. Nažalost ili na sreću (zavisno na čijoj ste strani), Le Penova i Vilders nisu uspeli da zajašu na talasu nacionalističkog i ksenofobičnog populizma koji su sami stvorili, a bili su tako blizu… Ali tu su države tzv. Višegradske četvorke (Poljska, Češka, Slovačka, Mađarska) koje u Vučiću sigurno ne vide problem za Evropu i njene demokratske vrednosti već, naprotiv, prototip vladavine kojoj i one same teže. U Austriji Štraheovi „Slobodnjaci“ ulaze u vlast zajedno sa mladim Kurcom koji me sve više podseća na Vučića sa svojim populističkim trikovima i šarenim lažama izgrađenim na snovima i strahovima građana. Da, Evropa se na naše oči menja i njenu političku agendu sada kroje antievropske, ksenofobne i nacion-šovinističke snage  koje više i ne kriju svoje ciljeve. Evropa se ponovo i iznutra zatvara jer su konzervativne i retrogradne sile došle u poziciju da odlučuju, a posledice će biti dalekosežne. Eto to je taj sindrom „vučić“ koji se proširio diljem Evrope i opasno zapretio samoj EU. Nekako smo uspeli, kao onomad sa Miloševićem, da Evropi predočimo kakva je budućnost čeka ukoliko ne sačuva jedinstvenost i slogu u svojoj raznolikosti. Prototip koji je napravljen na prostorima „brdovitog Balkana“ pokazao se uspešnim i sada je samo pitanje vremena i resursa kako bi postao dominantan u budućnosti same Evrope.

A totalitarizam? Ma koliko vam to čudno zvučalo on je naša mračna budućnost. Nakon nacizma i staljinizma, kao dva najveća totalitarna pokreta u dvadesetom veku, danas hitamo u susret novom i do sada nepoznatom obliku totalitarizma koji će, za razliku od svojih predhodnika, biti možda zasnovan na drugim načelima ali ništa manje, pre mnogo više, totalitaran u svojoj suštini. Za razliku od diktature i autoritarnog oblika vladanja, totalitarizam je više psihologija nego ideologija. Ova dva oblika vladanja daju neki prostor, ma kako mali, za nešto slobodnije i drugačije od sebe pa samim tim i kritički raspoloženo, dok totalitarizam ne dozvoljava ni tu mogućnost. On je totalan jer ulazi u glavu svakog pojedinca i u potpunosti narušava njegovu autonomnu osnovu – zato je totalitarizam više psihologija nego ideologija i zato je toliko(apsolutno) opasan. A totalitarizam se tek začeo u nacizmu i staljinizmu i njegovo vreme tek dolazi – kako je to sjajno uvidela Hana Arent, neposredno nakon nazvršetka Drugog svetskog rata, u svom delu Izvori totalitarizma. A slučajno ili ne, u isto vreme Džordž Orvel je napisao svoju 1984 koja je najperspektivnija knjiga tog, a bogami i našeg vremena, jer vrlo plastično opisuje kako će taj totalitarizam izgledati. Da li će 1984 ostati samo distopijski roman ili naša surova realnost – zavisi isključivo od nas, a kako trenutno vidimo ona se polako pretvara u ono o čemu je pisao Džordž Orvel.

Tačno

 

Povezane vijesti

Završetak jednog divnog prijateljstva

  Kada se prizor raščisti od svih bizarnih detalja kojima nas zasipa stroj za proizvodnju spektakla, kada se uklone psilocibinske gljive i pedofilske tajne, ketamin...

ŽUTA MINUTA – Autogol bez principa

Ilustracija Jelena Žilić Fijasko predstave s hapšenjem opozicionog lidera Milana Miličevića, ozbiljan je autogol Dodikovog režima i jak poen za opoziciju u Republici Srpskoj. Poen,...

Popular Articles