U poplavi analiza o stanju svijeta nakon promjene vlasti u Washingtonu izdvaja se osvrt Alexandera Hursta za The Guardian. Ovdje ga prenosimo u skraćenoj verziji.
Nakon godina trvenja sa SAD-om oko toga treba li Francuska imati vlastiti nuklearni arsenal, francuski predsjednik Charles de Gaulle je 1966. povukao svoju zemlju iz integriranog zapovjedništva NATO-a (ne i iz samog saveza, što je uobičajena zabluda) i zatražio od američkih snaga stacioniranih u Francuskoj da odu. Kao odgovor, američki državni tajnik Dean Rusk upitao je de Gaullea : “Uključuje li to i mrtve Amerikance na vojnim grobljima?” U samo jednom vikendu, napadi JD Vancea na europsku demokraciju na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji i njegov sastanak s krajnje desničarskim antieuropskim političkim snagama u Njemačkoj, dali su de Gaulleu za pravo.
Postoje stvari koje izbjegavate reći koliko god možete, jer se bojite da će samo izgovaranje riječi pomoći da ih ostvarite. Otkako je Vladimir Putin na vlasti, njegov geopolitički projekt je dvojak: razbiti NATO i EU. Sijanje sumnje i skepticizma glavne su strategije u tom smislu. Ovaj put prijelomna točka je dosegnuta, a držanje za nešto što više ne postoji opasnije je od imenovanja njegovog nestanka, pa stoga evo ga.
Zapad je, u svakom koherentnom smislu, gotov.
Godine 2019. Emmanuel Macron izazvao je burnu reakciju proglasivši NATO “moždano mrtvim”, ali savez je ponovno dobio svrhu postojanja nakon Putinove invazije na Ukrajinu 2022. U stvarnosti, ta obnova više je nalikovalo terminalnoj lucidnosti nego oživljavanju, a Trumpov ponovni izbor znači odustajanje od saveza. Koje god institucije nemoćno nastave dalje, kakvi god se sastanci održavali s popratnom diplomatskom pompom, samo je jedno suštinsko i operativno pitanje. Vjeruje li itko da bi Trump poštovao pozivanje na članak 5 NATO ugovora, prema kojem je napad na jednu državu članicu napad na sve?
Zaboravite na benigno zanemarivanje. S prijetnjama vođenja ekonomskog rata ili izravne invazije kako bi pripojili Kanadu i Grenland, SAD je postao glavna prijetnja s kojom se suočava njihov miroljubivi sjeverni susjed, te druga najveća prijetnja svojim bivšim europskim saveznicima. Europska javnost to razumije i samo 22% vidi SAD kao saveznika.
Na isti način na koji NATO trenutno ne može funkcionalno postojati bez SAD-a, svoje najmoćnije članice, tako ni “zapad” konceptualno ne može postojati kada se zemlja koja predstavlja 35% od svojih otprilike 1 milijarde stanovnika i više od 40% njezinog gospodarstva čini neprijateljski raspoloženom prema liberalnim demokratskim vrijednostima poput vladavine prava, i umjesto toga favorizira tehno-nihilističku oligarhiju pod kompetitivnim autoritarizmom .
Čak i ako (a vjerojatnost za to ubrzano opada) SAD budu imale slobodne i poštene izbore 2028. koji će ukloniti Trumpa i republikance s vlasti, nema povratka u prošlost, ne samo na domaćem već i na međunarodnom planu. Ova država postala je nepredvidljiva. Buduća “prijateljska” administracija ne bi bila sposobna preuzeti bilo kakve dugoročne obveze mimo vlastitog mandata na vlasti. Sama ekonomska veličina SAD-a čini sadašnji i budući kaos neodrživim za ostatak svijeta, koji SAD sada mora pokušati ograditi što je više moguće.
Europski su čelnici prokockali četverogodišnju odgodu, no možda su ih protekli dani konačno uvjerili da mi sami odlučujemo što je anarhija. Treba li zabraniti X? Trebalo je davno. Ovisnost o Starlinku, SpaceX-u ili bilo čemu drugom što je povezano s Muskom? Radi se o trojanskom konju koji ne bi mogao biti očitiji čak ni da je doslovno zapisan u zvijezdama.
Europa mora biti sposobna potpuno sama odvratiti agresiju, bez obzira na to tko je agresor. A onda bi trebalo prizvati duh de Gaullea i reći SAD-u da je njegovo vrijeme na kontinentu prošlo. Što se tiče mrtvih Amerikanaca na vojnim grobljima, za sada barem u Europi još uvijek opstaju vrijednosti za koje su se oni žrtvovali.