Sumnjam da i oni znaju odgovor na ovo pitanje, ali hajde da malo pomognemo i njima, i građanima.
Piše: Mirjana Tešanović
Prvo su prizivali vanredne izbore, iako bi bar njima trebalo biti poznato da Izborni zakon BiH ne poznaje institut vanrednih izbora. Prema pisanju nekih medija, o vanrednim izborima kao i još nekim pitanjima vezanim za izmjene Izbornog zakona BiH, Paralamentarna skupština BiH trebala bi da raspravlja ove jeseni.
Možda su predstavnici opozicije iz Republike Srpske prespavali ili zaluftali ovaj dio priče o izmjenama Izbornog zakona, ili u nedostatku boljih ideja računaju na to da većina građana ne čita Izborni zakon, a vanredni izbori onako fino zvuče.
Onda su se dosjetili, pa počeli prizivati prijevremene izbore koje reguliše član 13.3 Izbornog zakona BiH, u kome stoji:
“U slučaju da neki izabrani organ bude raspušten u skladu s odgovarajućim ustavom, Izborna komisija Bosne i Hercegovine provodi prijevremene izbore, na način i po postupku utvrđenim ovim zakonom za provođenje redovnih izbora.
Mandat organa koji je izabran na prijevremenim izborima prestaje na dan kada bi prestao mandat raspuštenog organa za koji su održani prijevremeni izbori, da taj organ nije bio raspušten.”
Dakle, jasno je da “neki izabrani organ” mora biti raspušten u skladu sa odgovarajućim ustavom, a u ovom slučaju je to Ustav Republike Srpske.
Član 72. Ustava Republike Srpske predviđa mogućnost raspuštanja skupštine ili skraćivanja mandata na sljedeći način:
“Na prijedlog najmanje 30 narodnih poslanika, Narodna skupština može, dvotrećinskom većinom glasova od ukupnog broja poslanika, skratiti svoj mandat.
U slučaju da Narodna skupština skrati svoj mandat ili bude raspuštena, izbori za novu Narodnu skupštinu moraju se održati u roku od 60 dana od dana donošenja odluke o skraćivanju mandata. Izbore raspisuje predsjednik Republike. Skraćivanjem mandata Narodne skupštine prestaje i mandat Vlade. Predsjednik Republike može, pošto sasluša mišljenje predsjednika Vlade i predsjednika Narodne skupštine, odlučiti da Narodna skupština bude raspuštena.”
Skraćivanjem mandata Narodne skupštine i raspuštanjem Narodne skupštine prestaje i mandat Vijeća naroda.”
Predsjednku Republike, prema članu 87. Ustava Republike Srpske, prestaje mandat prije isteka vremena na koje je biran u slučaju ostavke ili opoziva, a u članu 88. stoji, Predsjednik Republike je odgovoran građanima i oni ga mogu opozvati istim postupkom po kome su ga i izabrali.
Šta to znači u praksi? Da bi se trebalo naći najmanje 30 poslanika koji bi predložili raspisivanje prijevremenih izbora i za to dobili dvotrećinsku većinu u Narodnoj skupštini. Ili, da Željka Cvijanović, kao predsjednica Vlade i Nedeljko Čubrilović, kao predsjednik Narodne skupštine odu kod Milorada Dodika i kažu mu kako bi bilo “kul” da raspusti Narodnu skupštinu, raspiše prjevremene izbore, da ostavku i stavi svoj mandat građanima na provjeru.
Čak i kada bi opozicija našla 30 poslanika da predlože prijevremene izbore, dvotrećinska većina bi zavisila od toga da li se Miloradu Dodiku “igra prijevremenih izbora”.
Uostalom, niko tako dobro kao on ne zna kako se “otima” vlast i za to mu nisu trebali ni prijevremeni izbori. Mora mu se međutim priznati, da je tu predstavu odigrao maestralno, pokrenuo narod, pa čak osvojio i simpatije velikog dijala građana F BiH.
Sadašnja opozicija ne može pokrenuti kako treba ni vlastito članstvo pa bi možda najpametniji potez bio da raspusti samu sebe, odnosno da svi redom daju ostavke u najvišem zakonodavanom tijelu RS, Narodnoj skupštini i izazovu tako skupštinsku krizu, jer Narodna skupština mora da ima 83 poslanika.
A onda, ako još ima pameti i volje, na ulice, pa štandove kao što je Dodik te 2006. i ponuditi nešto što bi “podiglo” narod da ga na prijevremenim izborima zbriše sa lica zemlje.
Šta bi to moglo biti, neka malo mučkaju svojim glavama i pokažu konačno da im nije jedino stalo do pogodnosti koje donose poslaničke fotelje i pucanja ćorcima na press konferencijama.
Sve ovo moguće je izvesti bez nasilja i sukoba, što je najvažnije, jer u ovoj zemlji je to najmanje potrebno. Treba samo malo volje i dosta pameti.
Kako to jedan moj prijatelj ima običaj reći, topla voda je već davno izmišljena, samo izgleda da je neki ni danas ne umiju koristiti.
Ako opozicija nije spremna na ovakav korak, koji nije čak ni radikalan, onda bi bilo najbolje da pokrenu inicijativu da se Milorad Dodik proglasi doživotnim predsjednikom. Ona bi u skupštini sigurno prošla a i mi bi smo znali na čemu smo.
Da se više ne zavaravamo, od etno-klero-fašističkog režima Milorada Dodika, očito se opozicija malo razlikuje. Još početkom devdesetih istrenirana od etno-klero-fašističkog režima haškog optuženika Radovana Karadžića, i nekada najavljivanih kao “nove snage”, političkih partija nastalih uglavnom stalnim usitnjavanjem SDS-a ili formiranih kao interesne organizacije za uhljebljavanje “kadrova”, spakovane u Savez za promjene, ove partije imaju još samo jednu šansu, sada, odmah, još jučer.
Ako je ne iskoriste, Dodik će ih “pomesti” sa političke scene već naredne godine, na lokalnim izborima. A onda, kada dođu po njih, neka se ne pitaju zašto više nema nikoga da se pobuni…
Impulsportal