Nedavno sam napisala o tekst u spajkingu na koji su reakcije bile pozitivne, ali utisak se izjalovio kroz komentare poput ,,realno, dešava se ali baš rijetko“. Ubrzo nakon toga su mediji izvijestili da su najmanje devet žena žrtve droge za silovanje na privatnoj proslavi koju je organizovala partija kancelara Olafa Šolca. Jedna od njih je imala i teške tjelesne povrede.
Iako je svijet navodno napravio par koraka naprijed kada je u pitanju rodna ravnopravnost i položaj žena, stara floskula ,,ona da rađa, on da brani” se nije potpuno izgubila već je dobila neke nove oblike.
Ona da čuva djecu, on da radi. Ona da kuva, on da cijepa drva. Ona da radi, ali ne bolji posao od njega. Ona da zaradi, ali ne više od njega. Ona može da se pita, ali on mora da vodi državu.
Poslednjom tvrdnjom ne samo da se vode političke elite Crne Gore, već i svijeta. Mačopolitika je bliže pravilu nego trendu i bojazan je da činjenice da u našoj zemlji na čelu niti jedne partije ne stoji žena, te da još uvijek nijesmo imali ženu za predsjednicu, a broj ženskih poslanica je poražavajuć – nisu najveći problem patrijarhalne politike.
Naše društvo, koje se i dalje guši u problemima kao što su menstrualno siromaštvo, spajking, rodno zasnovano nasilje, prijetnje, femicidi, s druge strane je sklono versternizaciji i evopeizaciji pa često znamo da idealizujemo sjevernjačke politike i vrijednosti pitajući se kada ćemo i mi u Evropu, kada će nama biti kao njima…
Da li je njima baš toliko dobro?
Nedavno sam napisala o tekst u spajkingu čiji su komentari bili pozitivni ali utisak se izjalovio kroz komentare poput ,,realno, dešava se ali baš rijetko, koje su šanse da ti se to desi, na normalnim mjestima se to ne dešava”.
Ipak, ubrzo nakon toga su mediji izvijestili da ni u zapadnom raju nije sve tako bajno. Vijest iz Njemačke osvjetljava da su najmanje devet žena žrtve droge za silovanje na privatnoj proslavi koju je organizovala partija kancelara Olafa Šolca. Jedna od njih je imala i teške tjelesne povrede. Ta vijest mi je nevoljno donijela misli o svim “velikim” političarima koji su na različite načine zlostavljali žene u svojoj blizini.
Boris Džonson je povezan sa slučajevima seksualnog uznemiravanja i nedozvoljenji polnih radnji na šta je rekao da je to jeftin napad na njega zbog Brexita. Takođe, Džonson je dao bitnu funkciju u poslaničkom klubu konzervativcu Krisu Pinčeru, iako je znao da protiv ovoga postoje optužbe za seksualno zlostavljanje žena.
Donald Tramp je priča za sebe i teško da ijedno njegovo obraćanje ili postupak ne pokaže ogromnu dozu mizoginije.
Silvio Belruskoni se takođe ,,proslavio” nizom mizoginih izjava, odnosom prema ženama a optužen je i za davanje mita u pravnom postupku koji se tiče prostitucije. Poslednja dešavanja u Italiji najavljuju njegov povratak na političku scenu.
Roger Ailes, osnivač FOX-a, je klasnom tužbom optužen za seksualno zlostavljanje novinarki i drugih radnica kao i mobing.
Kada su pomenuti u pitanju, ne treba zaboraviti zvijezdu mobinga – Bila Klintona.
Pomenuta ,,gospoda” samo su reprezent onoga što se događa u dalekom svijetu kojem jurimo i predvodnici su preduge kolone.
Kod nas je žrtva mačizma bila djevojka iz Moldavije, od strane političara ponižena, maltretirana, a medijski opredmećena i svedena na inicijale S.Č.
Često kažemo i mislimo da je obrazovanje ključ napretka ali ovi dobro poznati primjeri pokazuju da uprkos obrazovanju, novcu, moći i pažnji javnosti – toksični maskulinitet i patrijarhat su tumori od kojih cio svijet boluje.
Nijesam mislila da ću Velibora Markovića ikada uporediti sa Šolcom ali izgleda da svaka zemlja ima dežurnog mizoginistu koji baca užareni pikavac u suvu travu. Pod nadzorom jednog se drogiraju i zlostavljaju žene, dok drugi komentariše menstrualne cikluse svojih koleginica.
Imamo li čemu da se nadamo kada moć stavljamo u ruke onih koji misle da im je data rođenjem? Ima li nade za Crnu Goru kada evropske političke elite ne znaju za bolje? Šta da očekuju druge manjine i ugrožene grupe ako su žene još uvijek na margini i svakodnevno pod prijetnjom da će postati žrtve neke vrste rodnog nasilja?
“Nema toga kod nas, mala je sredina, svako svakoga zna”.
Pa… Tako svako zna da su policajci previše puta ranili ili ubili svoje žene, partnerke službenim pištoljem. Svako zna da je prije dvije sedmice policajac osumnjičen za nedozvoljene polne radnje nad djevojčicom.
Svako zna.
Svako zna da je Zurmita Nerda prijavljivala svog muža policiji prije nego što je ubio svirepim batinama.
Svako zna da je drugaricu, sestru, majku neko čekao ispred kuće, neko sipao drogu u piće, neko pratio u mračnoj ulici, slao nepoželjne poruke i fotografije… Lista je preduga.
Svako zna. Pitanje je šta iko radi po pitanju toga? Drugo pitanje je – koliko toga ne znamo?
Kada neko ima moć izgleda da želi da ima način da je i primijeni i osjeti moć prisile. Onda kada legalni tokovi moći nijesu dovoljni, skreće se u ilegalne vode. Ni to ne čudi ako znamo da je kriminal odlika moćnika i da sa sobom nosi povlašćeni status. Čudi, a još više zabrinjava, što su žene prve žrtve opresora političkih elita.
To je najčistije ogledalo svijeta u kojem živimo. Sve dok posipaju šećer po mulju patrijarhata po kojem gazimo, misle da možemo dalje. A mizoginija, seksualno uzmemiravanje, mobing – dolaze odozgo.
Izgleda da nije sve što je svjetsko nužno i dobro ali naše stoičke vođe će zažmuriti pred mnogim zločinima nad ženema, jer dok Crna Gora ne postane “članica”, svaka žena je do tada “žrtvica”.
Čekaj nas Evropo, bliže smo nego što misliš.
Autorica: Marija Pešić – portalkombinat.me