Gotovo sve probleme koje imamo u Bosni i Hercegovini a posebno njenom entitetu Republici Srpskoj u pravilu adresiramo Miloradu Dodiku, i u pravilu je to pogrešna adresa, jer nije jedina.
Sociolog Dejvid Or postavlja pitanje: „Kakav je značaj vode?“ Odgovor stiže od mašinerije razvijenog sveta: voda je postala strateško dobro, podeljeno uglavnom između državnog i privatnog vlasništva.
Apsurdno blaga zatvorska kazna u trajanju od šest godina podsjetnik je kako je nejednakost i dalje sveprisutna u pravnom sustavu Južnoafričke Republike.
Borba koju vodi radnički pokret u Francuskoj protiv donošenja novog zakona o radu, suočena je sa agresivnim odgovorom vlasti. Dok militarizovana policija vrši sve veću represiju nad demonstrantima, konzrvativni mediji igraju odlučujuću ulogu u odbrani elita na vlasti i njihovih zakonskih reformi. Tako je i do nas ovaj značajni protestni pokret došao samo kao slika „nereda“ koji prete nedevnom Evropskom prvenstvu u fudbalu, dok je analiza o njegovim strukturnim razlozima u potpunosti izostala.
Iako su nedjeljama iz lokalnog SNSD, i tzv "Izvorne SDS", javno odbrojavali dane do trenutka kada će "život u Gradišci stati" i ova opština doživjeti totalni bankrot, što bi za njih predstavljalo nove političke poene, sada je jasno da im računica nije bila tačna.
U trenutačnoj konfuziji koju je unutar Europske unije izazvao „Brexit“ pala je u drugi plan činjenica da se EU tijekom 2015. godine i takozvane „izbjegličke krize“ dokazala kao nefunkcionalni blok država koje dugo vremena nisu bile u stanju osmisliti nikakvo zajedničko rješenje pitanja prihvata nekoliko milijuna ljudi koji su spas od rata i bolji život potražili u najbogatijem savezu svijeta.
Sve pod okriljem odavanja pijeteta žrtvama i opominjanja da se “ono što se desilo više nikada ne ponovi”, Republika Srpska predstavljena je kao masovna grobnica i proglašena genocidnom tvorevinom. Sama pomisao da je postavljanje onakve skalamerije na jednom od najvećih sarajevskih gradskih trgova odobrilo neko tijelo “službenog Sarajeva” ostavlja mogućnost za postavljanje bezbroj pitanja.
Harvardsko istraživanje pokazuje natprosječnu sklonost mladih Amerikanaca lijevo-liberalnim stavovima: Amerikanci rođeni između 1980. i 2000. godine prva su generacija u novijoj povijesti koja većinom ne podržava kapitalizam. Premoćna većina njih smatra da su pristup zdravstvu i obrazovanju, smanjenje siromaštva i nejednakosti te regulacija ekonomije problemi koje bi trebala rješavati država
