Čak i u najteža vremena Istanbul je prelep grad, a Bosfor impresivan prolaz između dva mora. Turci će vam zameriti ako ga slučajno nazovete rekom. U pravu su. Jer Bosfor ima životnu energiju sa kojom se nijedna reka ne može uporediti. Provedite pet minuta posmatrajući Bosfor i shvatićete zašto je Orhan Pamuk, turski dobitnik Nobelove nagrade za književnost, bio toliko opčinjen ovim moreuzom dok je odrastao i svakodnevno gledao prekookeanske tankere i ratne brodove na putu između Azije i Evrope.
„Prijatelji, žao mi je što javljam loše vijesti, ali rekao sam vam to već vrlo izravno kad sam prošlog ljeta tvrdio da će Donald Trump postati republikanski kandidat za predsjednika“, tako počinje blog poznatog američkog redatelja Michaela Moora naslovljen „Pet razloga zašto će Trump pobijediti“.
Kakav god da bude ishod ponovljenog glasanja, pogrešno bi bilo pretpostaviti da će Austrija od sada biti podeljena između zelenih i krajnje desnice – mada evidentna podela između birača u gradovima koji podržavaju Van der Bellena i birača u provinciji koji podržavaju Hofera zaista liči na 20-e i 30-e godine 20. veka.
Siromašni nisu nikakva manjina, pa da bi se njihova prava trebala štititi. Siromašni su većina. Stoga bi druge, bogatašku manjinu, na primjer, trebalo štititi od njih.
Nakon najdužeg rata u svojoj istoriji, SAD su na ivici poraza u Avganistanu. Kako je to moguće? Kako je jedina svetska velesila mogla da ratuje 15 godina, da pritom angažuje 100.000 svojih vrhunski obučenih vojnika, žrtvuje 2.200 njihovih života, potroši više od hiljadu milijardi dolara na vojne operacije, protraći još rekordnih sto milijardi na “izgradnju nacije” i “obnovu”, pomogne da se razvije, finansira, opremi i obuči vojska od 350.000 avganistanskih saveznika, a da ipak nije u stanju da pacifikuje jednu od najsiromašnijih nacija na svetu? U 2016. godini izgledi za stabilizaciju u Avganistanu tako su obeshrabrujući da je Bela kuća nedavno odložilaplanirano povlačenje američkih snaga i odlučila da na neodređeno vreme ostavi oko 10.000 vojnika u toj zemlji.
Kolikogod se izmuze mlijeka za opstanak i napredak ove razapete države, sve to, kao slon u staklarskoj radnji, Bakir Izetbegović nogetne i razaspe, u svoj raskoši svog talenta za postizanje – autogolova!
Da li je Alojzije Stepinac bio ratni zločinac ili svetac i da li je Draža Mihailović ratni zločinac ili “prvi antifašista” u okupiranoj Evropi? Tone li Hrvatska u “ludilo fašizma” i da li je današnja Srbija sljedbenik Miloševićeve politike?
Bakir Izetbegović ovih dana napravio je omanju kafansku državničku turneju. Sa polovičnim uspjehom. U motelu pored Sarajeva sa Miloradom Dodikom je dogovorio da odblokira evropski put BiH, dok u kafani u Orahovici sa Draganom Čovićem nije uspio dogovoriti ništa
Demokratski narodni savez (DNS), u Gradišci, se i definitivno raspao po šavovima. Podijeljene frakcije na okupu održava samo zajednička odbornička lista. Kandidati za odbornike na ovoj listi su, međutim, podijeljeni u najmanje tri frakcije.
