Proteklih nekoliko dana gledamo kako nam se tragedija sirijskog Alepa odvija pred očima i shvatljivo je da su emocije intenzivne na svim stranama, čak i u maloj Hrvatskoj koja s ratom u Siriji i nema značajne veze, osim onog krijumčarenja oružja sirijskim pobunjenicima koje se odigralo preko Jordana. Dok se novinski izvori uglavnom zgražaju nad destrukcijom koju su Vladimir Putin i Bašar al-Asad isporučili Alepu, u komentarima pod tim tekstovima i na društvenim mrežama obitava izrazito snažna i u neku ruku zbunjujuća grupacija čitatelja koji su obožavatelji ruskog i sirijskog vođe.
Ravnodušnost s kojom je i u Bosni i Hercegovini i njenom najbližem okruženju tek registrovana vijest kako je prošle subote, 10. decembra, kolumbijskom predsjedniku Juanu Manuelu Santosu uručena Nobelova nagrada za mir za 2016. godinu potakla me na razmišljanje kako – u odsustvu interesovanja za zbivanja u svijetu, za međunarodne trendove od kojih ne možemo biti pošteđeni i za tuđa iskustva čak i onda kad su veoma slična našim vlastitim – uporno propuštamo i priliku da iz tih trendova i iskustava naučimo ponešto i o tome kako se nositi sa nasljeđem naših još nezavršenih sukobljavanja iz devedesetih.
Izvještavanje o Siriji pretvorilo se u ogroman projekat protiv suštine i smisla tradicionalnog novinarstva.
Sarajevski vic da je ovdašnje pravosuđe najsličnije kanalu Lov i ribolov – “dođu po ribu (optuženog), uslikaju ga i onda ga puste na slobodu” – sasvim je tačan, ali je samo vic. Jedan od problema s vicevima je, naime, što se njima – i kad su najbolji – ne može objasniti svijet, nego se samo jedan njegov segment osvijetli šegom. A nama, u Bosni, šege uvijek treba, jer je mrak gust, da skoro nikada nije bio gušći.
Protekcionistička obrana američkog tržišta u kombinaciji sa građevinskim projektima velikih razmjera na liniji preporuka Johna M. Keynesa će stimulirati rast u SAD-u, iako će ti projekti izgledati redikulozni i beznačajni.
Načelnik opštine Gradiška, smanjuje svoju platu da bi pomogao sirotinji. Dobročinstvo nove vlasti na djelu. Ovako, otprilike glase, vijesti koje su ovih dana pristizale iz Gradiške. Uz prvi jutarnji primjerak novina, već sutradan su veseli lokalni dopisnici nazdravljali s načelnikom opštine koji je glasno čitao i divio se sopstvenoj "velikodušnosti".
Širom kontinenta, desničarske populističke stranke su zgrabile kontrolu nad političkim razgovorom. Kako im je to pošlo za rukom? Tako što su od tradicionalne levice ukrali jezik, ciljeve i glasače.
Nakon što je TV Žurnal premijerno prikazao film o zloupotrebi donacija u Srebrenici, održana je javna rasprava. Donesen je jedinstven zaključak – SIPA i Tužiteljstvo moraju otvoriti istragu
Foto: Google
Nikad se dovoljno nisam mogao nagledati te svetlosti, iako sam je sretao svuda.
Ilustracija Jelena Žilić
Kada se desila Černobilska katastrofa skoro cijela Evropa je trpila posljedice te havarije. Poplave donesu otpad i zagađenje s jednog mjesta na drugo. Požari u šumi onečiste vazduh kilometrima dalje. Ekološke katastrofe i zagađenje koje dolazi uporedo nikada ne ostanu u svojim granicama. Bosna i Hercegovina ima nekoliko takvih primjera, ali jedan se trenutno ističe jer se tiče ugrožavanja osnovnog ljudskog prava-pravo na sigurnu i čistu vodu.
Ilustracija Jelena Žilić, iz knjige „Žene BiH“
Sretna vam plata, od koje jedva možete da prehranite sebe i svoju djecu. A može i ovako: sretna vam plata od koje vam, dok platite račune, prevoz i ratu za kredit, za hranu ne ostane ništa.
Copyright © Impuls Portal 2015 - 2024
Dozvoljeno je dijeljenje i kopiranje sadržaja ovog portala na druge portale, stranice ili blogove, uz obavezno navođenje izvora.
