Svake srede iz štamparije uglednog patriotskog nedeljnika „Marenda“ na ulice grada izlazi novi broj. Taj se događaj uvek proslavlja simboličnom zakuskom koju je ovom prilikom, budući da je Nova godina blizu, trebalo pretvoriti u svečani ručak.
Ranije definiran kao namjerno ciljanje civilnog stanovništva radi izazivanja panike, terorizam je sada postao oznaka koja se odnosi isključivo na djela “nedržavnih aktera” ili čak pojedinaca koja se uklapaju u sliku “islamskog napada na Zapad”.
Dva jalnuška diletanta sa centra -što se tu i tamo nagnu lijevo- jučer su skoro pa simultano postavili vrlo važno pitanje koje mori svakog Hrvata, Srbina i Bošnjaka. (njihova imena poznata su redakciji i udbi)
“Koliko je vas spremno položiti život za Hrvatsku ako dođe do bilo kakvog rata?”
Pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima izazvala je potpunu konsternaciju među intelektualnom elitom, duboko zabrinutom zbog krivih odabira naroda. Umjesto da razmisle o uzrocima privlačnosti “antielitističke” i “protestne” političke retorike, mnogi komentatori su skloniji zaključiti kako problem nije u sustavu i dosadašnjim politikama, nego u narodu koji ih ne razumije
Prema izjavama svjedoka 30.01.1994. godine, na planini Igman desila se likvidacija trojice arapskih državljanja i Abdulaha ef. Kubata od strane pripadnika diverzantskog voda 104. tadašnje motorizovane brigade Armije RBiH. Jedini koji je preživio ovaj događaj se zove Ćazim Mucić.
Mile se, u pokušaju da dokaže da je Republika Srpska država, prava-pravcata i kao i svaka druga, poziva na američko iskustvo. Preciznije, na ono što je bilo u „Montevideu, tricettreće, još daleko“
