Film “Hladno valjana prevara” dokazuje načine izvlačenja stotina miliona maraka iz Bosne i Hercegovine, koje je trajalo godinama, a da za to vrijeme niko od nadležnih nije učinio baš ništa da spriječi enormno pranje novca koje se odvijalo javno
Aktuelna vlast u Gradišci na čelu sa načelnikom Zoranom Adžićem, njeni trabanti i vjerna lokalna piskarala, mnogo vole da se hvale. “Ova vlast je”, kažu oni, “za šest mjeseci više uradila, nego prethodna za četiri godine”.
Bijelim trakama se mi u Prijedoru borimo protiv diskriminacije i za pravo na sjećanje, borimo se protiv svih oblika fašizma i nacionalizma, a pomenuti bošnjački nacionalisti su je usisali u kult žrtve u kojem stojimo paralisani već više od dvije decenije
Iako se formalno smatra kako je riječ o mehanizmu kojim se volja većine prevodi u političke odluke, činjenica da su izbori puno nijansiraniji proces nije nikakva tajna. Nasuprot želja birača, njime rukovode razrađene kampanjske strategije koje iskorištavaju društvene nejednakosti kako bi stvorile efekte koji su vrlo daleko od vlasti naroda i za narod
„Svetski državnici, upravljači, dužni su da učine sve kako bi svaki čovek i svaka žena imali mogućnosti da rade, da uzdignuta čela mogu da gledaju drugoga u lice, da očuvaju svoje dostojanstvo… Svaki radnik ima pravo na otpor, mladi posebno imaju pravo da traže da njihovi napori, njihov entuzijazam, njihove energije i njihove moći ne budu beskorisni…“. Tako govori papa Francisko. Zašto citirati baš Papu? Zato što je Zingmund Bauman, primajući nagradu „Karlo Veliki“ prošle godine rekao, pored ostaloga: „Papa Francisko je verovatno jedina javna ličnost koja poseduje planetarni autoritet i ima hrabrosti i odlučnosti da čupa duboke korenove zla, konfuzije i današnje nemoći, te da ih obznani…“ A zašto Bauman? Zato što je do svoje nedavne smrti bio ne samo najznačajniji sociolog današnjice, nego i intelektualni reper svih razumu sklonih ljudi.
Zakurac je Europska komisija reagirala što je na čelo Ekspertne radne skupine za provedbu kurikularne reforme imenovana Jasminka Buljan Culej, kao što je zakurac bilo onomad Ivanu Đikiću otići iz Hrvatske, da bi mu se ista ta i slična Europska komisija poklonila i dala mu nepovratna sredstva kada se čovjek borio što se tog nesretnog ministra Andrej Plenković drži kao pijan plota, zakurac ga je branila masa od 50.000 ljudi kada je masa od 1,4 milijuna Hrvata držala da je jebivjetar, da troši pare na pizdarije i zakurac je danas podsjećati, kako je točno jebena godišnjica kada je tih nesretnih 50.000 duša pokušalo neki kurac napraviti sa ovom zemljom, pokazati da nešto jebeno u njoj ne valja, kada nam po uglednim svjetskim analitikama mladost kurca ne razumije, niti uči, kako je obrazovni sustav sramotan i očajan, zakurac je kažem svima nama sve to bilo, a u četvrtak će biti ravno godina dana.
Iako je iz hrvatske perspektive granica sa Slovenijom nakon raspada bivše države trebala biti manje problematična od one sa Srbijom, Crnom Gorom ili BiH, ipak je već više od dvadeset godina predmet žestokog spora. Nakon brojnih zaokreta te naizmjeničnih eskalacija i smirivanja tenzija, narednih se tjedana očekuje i sudsko razrješenje. No već je sad poznato kako presuda neće približiti stavove.
Čovječanstvo, na žalost, nije naučilo lekciju. Sutra je Dan bijelih traka. Obilježiće ga organizacije i pojedinci, ali će politička i institucionalna podrška od Grada Prijedora, preko Republike Srpske i Bosne i Hercegovine i ove godine izostati. Bez toga nema suočavanja sa svim zločinima koji su tokom rata počinjeni i mira za žrtve, sve žrtve, bez izuzetka. Ovaj teški zadatak suočavanja sa zločinima i dalje će biti prepušten malobrojnim pojedincima i organizacijama, većina će da ćuti i okreće glavu, sve dok do njih ne dopire smrad.
Bosanskohercegovački političari, uz pomoć njima naklonjenih medija, uspijevaju da ponude javnosti privid „redovnog stanja“ uprkos gomilajućim simptomima ekonomskog zaostajanja, a kad se još sastanu sa stranim zvaničnicima – kojima gode priznanja za doprinos njihovih zemalja „napretku Bosne i Hercegovine na euroatlantskom putu“ – polazi im za rukom čak i da zauzvrat dobiju kurtoazne pohvale za „ostvareni napredak“ i obećanja „dalje podrške i saradnje“.
Mislim da bi jako ozbiljni mirovni razgovori o Siriji, na primjer, sa kratkim rokom za zaustavljanje krvoprolića, začas demobilisali neuporedivo više terorista nego što to mogu sve sigurnosne službe svijeta. Ako bi se, nakon Sirije, i drugi sukobi na Bliskom i Srednjem istoku krenuli rješavati na način drugačiji od ovoga koji se danas koristi, velika je vjerovatnoća da bi to dalje smanjivalo terorističku radikalizaciju, brojnost i snagu te paklene mašinerije.
