Velik dio međunarodne javnosti dočekao je sa zgražanjem najave novog američkog predsjednika o izgradnji zida na granici s Meksikom. No umjesto velikog zaokreta u politici prema migracijama, Trumpovi istupi prije se mogu čitati kao zaoštravanje odavno postavljenog kursa, započetog još u Clintonovo vrijeme. Zidovi na granici postoje odavno, kao i nasilne prakse hvatanja i deportiranja meksičkih i drugih migranata
U vikendu iza nas predsjedniku Srbije podnesen je još jedan raport – ovaj put od prvih ljudi RS-a. A on, prenesoše mediji, još jednom obeća pomoć sunarodnicima zapadno od Drine – općinama u RS-u prije svega, ali i dijelovima Federacije u kojima su Srbi u većini. Ne vjerujem, međutim, da je to sve – i da raport nije uključivao i najaktualnije procese u samoj BiH, pa i planove šta i kako dalje. Takav sud se, uostalom, iako u javnosti o tome akteri beogradskog privođenja ne prozboriše ni jednu, dade iščitati i iz podteksta onoga što je rečeno – ponovnog tamburanja o Deklaraciji o zaštiti i očuvanju srpskog naroda, ali i najave zajedničke sjednice dviju vlada, srbijanske i Vlade RS, pred kraj godine.
Ono što je po uobičajenim kriterijima bezočna laž, Hrvatima je historija. Malo je naroda koji su upornošću i trudom uspjeli odnjegovati tako izraženi antagonizam između pamćenja i istine
Ni najmanje ne iznenađuju ogorčena reagovanja u bosanskohercegovačkoj javnosti na izjave iz bližeg i daljeg evropskog susjedstva – od predsjednice Hrvatske, austrijskog ministra inostranih poslova i predsjednika Češke – o Bosni i Hercegovini kao mogućem izvoru islamske terorističke opasnosti u Evropi.
Histerija oko požara koje Srbi navodno podmeću po Hrvatskoj mogla bi biti početak nečeg još goreg. Neuspješnim državama, a Hrvatska je radikalno neuspješna, nasušno trebaju neprijatelji, a to je teren na kojem se odlično snalazi sve aktivnija radikalna desnica i njeni blizanci u Katoličkoj crkvi
Što se tiče pojma naroda, politička realnost u Bosni i Hercegovini posve je jasna: narodi su čvrsto razdvojeni u tri pretinca, a zazivi “građanske države” završavaju na političkom deponiju. No, situacija nije nimalo statična. Novi trendovi upućuju na krizu trenutačnog modela. Oni se u prvom redu očituju u izazovima s kojima se suočavaju “tradicionalni predstavnici naroda”.
Bosnu i Hercegovinu nerijetko u svijetu predstavljaju ljudi koji nemaju elementarne kvalifikacije da se bave diplomatijom. U diplomatsko-konzularna predstavništva BiH šalje pripravnike, ali i biznismene bez bilo kakvih kvalifikacija za taj posao.
Nije li jasno da mi poštujemo običaje, religije i političke prakse koje su ustanovili mrtvi? Čitamo knjige mrtvih, kuvamo po njihovim receptima, živimo u gradovima koje su oni podigli. Ako vladamo, prodajemo i krademo ono što su oni stvorili
Moja tašta je doputovala iz Izraela da sa nama provede letnji odmor. Prvo se igrala sa unukom. Onda smo odmotali njene divne ćupove i šolje. Onda smo ćaskali o Tel Avivu – o ljudima, vremenu, novim restoranima. Onda smo prešli na politiku i to nam je svima pokvarilo raspoloženje: Izrael je odlično mesto koje ima užasnu politiku.
