Jedan od fenomena predstojećih izbora jeste agitovanje i mobilizacija dijaspore. Bakir Izetbegović, kao lider svog nacionalnog tora, pokušava da uvede opasnu sociološku praksu, koja bi osim što bi omogućila njegovoj stranci siguran izborni rezultat, mogla da dovede do animoziteta između domicilnog ili referentnog stanovništva te migranata, koji ne stanuju u BiH.
piše: Muhamed Kovačević
Slojevitost i nesposobnost
Pitanje bosanskohercegovačke dijaspore je jedno od najkompleksnijih pitanja, kada se govori o budućnosti „države“ BiH. Neosporan ogromni ljudski potencijal, koji se nalazi bukvalno na svakom ćošku planete zemlje, i dalje je apsolutno neiskorišten. Ipak, proces „nacionalizacije“ bh. dijaspore je počeo i on je najizraženiji u sadašnjem periodu, odnosno, najveći efekat će imati na predstojećim izborima. Jedini koji imaju plan kako da ovladaju dijasporom za sada su isključivo nacionalističke stranke, koje na taj način žele da očuvaju i učvrste svoju vlast, koju uglavnom drže ili bolje rečeno održavaju od početka demokratskih izbora na teritoriji BiH. Nacionalizacija dijaspore, koja je odrađena uglavnom preko vjersko – religijskih institucija, sada je može se to komotno reći, jedan zaokružen proces. Spremna „vojska novih“ glasača, koji imaju sliku o „savršenoj Bosni“, iz svakog ugla pojedinačno, jeste jedan sasvim novi sociološki i kulturološki fenomen, koji se odvija daleko od očiju domicilne većine. Povremeno, u najgorem obliku, domaći žitelji se sretnu s novonastalom realnošću, kada vas na socijalnim mrežama dočekaju nastupi „pravovjernih“ branilaca i patriota, koji matičnu zemlju posjećuju preko ferija, ali koji redovno i dosljedno prate sve događaje na unutrašnjoj političkoj sceni, distancirajući se na taj način od mogućnosti da svoj život posvete mnogo boljim i kvalitetnijim sadržajima. Ipak, takav vid ponašanja je normalan i očekivan: pogotovo kod ekonomskih migranata, koji su još uvijek „svježi“ od uticaja frustracija i ostalih tegoba, koji su i bili primarni uzrok njihovog napuštanja matične domovine. Oni su sada potencijalno i najbolji glasači, koji bi imali mogućnost da donesu neophodnu društvenu promjenu, ali naravno, to se neće dogoditi. Ciljana grupa su oni „drugi“ dijasporci, koji su silom ratnih prilika pod traumom teških zločina i straha morali napustiti svoje domove i otići van zemlje. Većina tih ljudi je zbog vremenskog razdoblja sada na granici smrti ili je preminula, ali njihovi potomci, njihova djeca i posebno njihova unučad su uglavnom zbog kulturološke povezanosti, uglavnom vezana za temu Bosne na način da se ona gleda kao matica, a ne kao zemlja s kojom nema dodirnih tačaka. No, iako bi bilo istinski zanimljivo otkriti koliki je broj „naših“ zemljaka, koji se rodio u stranim zemljama, ustinu povezan s maticom BiH, a koliki je broj odbacio tu mogućnost i asimilirao se s domaćim stanovništvom, taj podatak nećemo znati, jer matica BiH, nema namjeru da se bavi ozbiljno svojom dijasporom, čak ni na entitetskom nivou. Jedino je Kanton Sarajevo izrazio nedavno mogućnost da samostalno uvede posebno tijelo, koje bi bilo vjerovatno u rangu ministarstva, a koje bi se bavilo tom tematikom. Do tada, povezanost i uvezanost dijaspore se kao što sam naveo svodi na religijsko – vjerske zajednice, ali i organizatore sub-kulture, koji na večernjim teferičima održavaju jedini nepresušni izvoz iz sadašnje BiH, oličen u vidu muzičkih večeri lake zabave i sesija kvazi-patriotizma. Time se stavlja tačka na bilo kakvu mogućnost ikakvog ozbiljnijeg i svrsishodnijeg povezivanja, koje bi uključilo sve etničke grupe dijaspore i koje bi ustinu predstavljalo mogućnost velikog, prije svega, ekonomskog zaokreta.
Rijeke, šume i Bakir mađioničar
Vrlo ozbiljna i ciljana inostrana turneja lokalnog vođe nacionalnog tora – Bakira Izetbegovića, prvi put je ozbiljno popraćena i u lokalnim medijima. Sam Izetbegović pažljivo bira lokacije i društvo u kojem se kreće, praveći sistem političkog djelovanja, koji je najbliži sistemu jevrejske nacionalističke države, koja pod plaštom radikalnog nacionalizma širom svijeta ima centre, u kojima se pruža pomoć svakom onom ko se nacionalno izjasni i dokaže da je jevrejskog porijekla. Ipak, sama platforma SDA stranke još uvijek nije ni blizu takvog sistema. Oslanjanje na infrastrukturu islamske zajednice je nedovoljno, ali očigledno za mislioce te stranke sasvim svrsishodno, jer je ipak zapanjujući broj ljudi koji se pojavljuju na skupovima u inostranstvu, koje organizuje SDA stranka. Važno je primijetiti da se skupovi za sada održavaju isključivo na tlu centralne Evrope, odnosno u zemljama njemačkog govornog područja, gdje je očigledno da je stranka SDA uspjela da organizuje dovoljno jaku ćeliju, koja proizvodi masovnost neophodnu za dalje političko djelovanje. Da li će takav vid organizacije obuhvatiti i ostale zajednice dijaspore, prije svega, bošnjačke zajednice u zemljama Skandinavije i Sjedinjenih Američkih Država, za sada nije izgledno. Ali niko ne zna šta budućnost nosi, posebno imajući u vidu, da Bakir Izetbegović ipak aktivno sudjeluje u posjetama dijaspori, nasuprot dvojici kolega i partnera – Dodiku i Čoviću.
Bakir dijaspori, naravno, priča bajke i priče. Problem Bosne i nije tako strašan kada živite u Beču ili Salcburgu ili pak Minhenu, ako hoćete, vozite mercedes ili audi i imate od 1 600 do 3 000 eura mjesečno. Uistinu, tada problemi BiH nisu uopšte teški. Onda je i logično da se nabroje prirodni potencijali u vidu šuma, rijeka, rudnika pa čak i samog vjetra, kao mogućnost eksponencijalnog razvitka, privrednog buma ili ekonomskog tigra, kako se to popularno kaže. Jedino što treba da se to desi, jeste da imamo „zrelu“ dijasporu, koja i dalje treba da ulaže u BiH na način da redovno svakog mjeseca šalje novčana sredstva svojim roditeljima, rođacima, prijateljima, koji u toj potencijalnoj ekonomskoj sili jedva sastavljaju kraj s krajem i bore se da prežive, ojađeni enormnim društvenim počastima kriminala, preko korupcije i nepotizma najrigidnije i najodvratnije vrste. Ali spas je tu, hiljade „novih“ usijanih patriota, opterećenih traumama stradanja, spremnih na „osvetu“ i s beskrajnom ljubavlju za maticu, to će promijeniti. A Bakir i SDA će im to pripremiti, razumije se, pod kojim uslovima, doduše, i nije sasvim jasno. Bitno je da se glasa, jer glas za SDA je glas za Bosnu, koja će ako se ovako nastavi, živjeti još jedino u dijasporskim fantazijama, tetovažama i posterima.
Sociološka bomba
Upravo to i takvo razmišljanje, kao i jedan sasvim novi vid pan-patriotizma i nacionalizma koji dolazi iz dijaspore, jedno je od najvećih opasnosti za bilo kakvu šansu osnivanja bh. društva bez nacionalnih obrisa, u budućnosti. Mase ljudi, kojima je uzor vjerni stranački bot, umjetničkog imena iz Luksemburga, koji ne razumiju ni političke ni društvene procese koji se odvijaju trenutno u BiH, ali koji tačno znaju ko je neprijatelj ili koga treba smaknuti pa i likvidirati su jedna atomska bomba, koja polako otkucava nad glavama svih trenutnih žitelja u BiH, a koji će ako se ovakva vrsta represije od strane takvih dijasporaca nastavi, neminovno dovesti do radikalne društvene polarizacije, gdje će ljudi koji imaju status migranata biti nedobrodošli, odnosno, gdje će njihova inkluzija u maticu zauvijek biti izgubljena. Sumnjam da to u konačnici i nije cilj sadašnjih nacionalističkih stranaka, koji se u stvari i boje kvalitetnih ljudi, koji imaju bh porijeklo i koji su veoma uspješni u zemljama u kojima se sada nalaze, a koji uopšte nisu na radaru niti na bilo koji način uključeni u trenutačnu bh. stvarnost. Oni su kao oni zečevi iz mađioničarskog šešira, kada ih po potrebi lokalnih medija, bombastično vade iz tog šešira, da bi ih pokazali kao atrakciju. A onda brže-bolje vratili u taj isti šešir zaborava i nepristupačnosti.
Očigledno je da će sljedeći opšti izbori u BiH biti vrlo zanimljivi. Da li će dijaspora imati presudnu ulogu, još uvijek je rano reći. Ipak, bilo kako bilo, to otvoreno pitanje će se nekada morati završiti: ili inkluzijom ili polarizacijom. Ostaje da se nadamo da će ipak pobijediti ovo prvo.
Autor: Impuls