Ideja o nužnosti formiranja tzv. Nacionalne garde predstavlja novi potez stranke Janeza Janše u procesu eksploatacije izbjegličke krize. Pod šifrom sigurnosnog rizika traži se zapravo državna potpora naoružavanja njenih pristaša. Iako je izvjesno da se Garda za mandata ove vlade neće osnovati, Slovenija se uklapa u europske trendove uspostave raznih formacija za obračune s izbjeglicama.
Autor: Anej Korsika
Slovenska demokratska stranka (SDS) nedavno je javnosti predstavila prijedlog formiranja nacionalne garde. Prema uvjerenju SDS-a sigurnosna situacija u svijetu zaoštrava se do mjere koju slovenska policija i vojska same više neće moći kontrolirati. Zbog zaoštravanja politike prema imigrantima u takozvanim odredišnim zemljama (Njemačka, Skandinavija) moglo bi, tvrdi SDS, doći do okretanja migrantskog vala. Pri povratku bi se baš u Sloveniji mogao dogoditi njegov sudar s novim migrantima koji tek dolaze. Takav razvoj bi, navodno, stvorio nekontroliranu situaciju, kojoj slovenski represivni organi ne bi bili dorasli. U takvom scenariju mogla bi se očekivati samoorganizacija stanovništva u nekakve paravojne formacije. Ideja nacionalne garde trebala bi omogućiti da se takvi domoljubi udružuju pod okriljem i nadzorom države.
Ideja doduše nije pala na plodno tlo, pa njezinu realizaciju nije za očekivati, barem ne u mandatu trenutne vlade. Ipak, ona ostaje jednim od glavnih elemenata SDS-ovog programa, koji već poručuje da će gardu svakako osnovati ukoliko osvoji vlast, kao što predviđaju posljednja istraživanja javnog mišljenja.
Stanje u vojsci
Treba li slovenska vojska (SV) uistinu takvu dopunsku formaciju? U decembru 2015. SV je brojala jedva 8.000 ljudi, od čega 11% , tj. 900 rezervista. Redovni sastav čini oko 1.000 časnika, gotovo 2.000 podčasnika i 3.000 vojnika. Time se po broju aktivnog vojnog osoblja Slovenija smješta na 123. mjesto u svijetu, odnosno ima jednu od najmanjih vojski uopće. Među članicama NATO pakta Slovenija, i relativno i apsolutno gledano, ima jedan od najmanjih vojnih proračuna. Nedavno je Jelko Kacin, slovenski veleposlanik pri NATO paktu, izjavio da se o Sloveniji neslužbeno govori još samo kao o teretu. Za očekivati je stoga da će Sloveniji uskoro biti upaljeno crveno svjetlo te da će se o problemu prestati govoriti diplomatskim jezikom, barem ako je vjerovati Kacinu. Želimo li biti sarkastični, mogli bismo reći da ukoliko slovenskoj vojsci uistinu polazi za rukom da bude breme NATO paktu, onda se zasigurno radi, relativno gledano, o jednom od najvećih vojnih uspjeha slovenske vojske u povijesti.
SV ima doduše i teške kadrovske probleme. Unatoč propagandnim naporima, broj zainteresiranih za vojnu službu u neprestanom je opadanju. Iz vojske, zbog bolje plaćenih poslova i umirovljenja, više ljudi odlazi nego što u nju dolazi. Prema riječima Marjana Laha, generalnog sekretara sindikata ministarstva obrane, jedan od glavnih razloga za to su niske plaće. “Plaće su mizerne, mnogi vojnici odlaze u Austriju prodavati svoju krvnu plazmu”, rekao je Lah nedavno za RTV Sloveniju. Kako se onda u tu sliku uklapa ideja nacionalne garde? Činjenica je da SV u svom rezervnom sastavu već ima svojevrsnu nacionalnu gardu. Rezervisti su 11 mjeseci u pripravnosti, jedan mjesec provode na osposobljavanju, a za to su plaćeni 2.155 eura neto. No unatoč takvoj plaći njihov broj stalno opada. Kada je u decembru prošle godine rezervni sastav prvi puta aktiviran, od 300 rezervista odazvalo ih se 142, unatoč tome što će ostali morati vratiti novac koji su primili.
Afere s trgovinom oružjem
Prijedlog osnivanja nacionalne garde najoštrije je kritizirala Ujedinjenja ljevica (Združena levica): “Primjer dobrovoljnog rezervnog sastava SV pokazuje da je ideja o osnivanju paravojske od 25.000 članova u vojnom smislu potpuno diletantska, a da je njezin pravi cilj širenje rasne i vjerske netrpeljivosti. Ako bi do njezinog osnivanja unatoč svemu ipak došlo, to ne bi bila nikakva nacionalna garda, već desničarska paravojska, sastavljena od par stotina članova i simpatizera SDS-a, Nove Slovenije i različitih krajnje desnih skupina, koji već i sada predstavljaju najveći sigurnosni rizik u ovoj državi.” Sama činjenica da prijedlog dolazi baš iz SDS-a kod mnogih izaziva dodatnu nelagodu.
Janez Janša, do raspada Jugoslavije prvo lice civilnodruštvenog pokreta u Sloveniji, nakon raspada prometnuo se u prvo lice slovenske desnice. Oružarska afera, velika preprodaja oružja koja se odvijala baš za vrijeme njegovog mandata ministra obrane, nikada nije doživjela sudski epilog. Što se točno događalo i tko je sve zarađivao na račun krvavog raspada Jugoslavije, nikada nije razjašnjeno do kraja. Točnije, unatoč nekolicini kaznenih prijava, pa i protiv Janeza Janše, podnesenih na temelju rada parlamentarne istražne komisije, tužilaštvo nije pokrenulo postupke. O svemu tome su istraživački novinari Matej Šurc i Blaž Zgaga napisali i trilogiju “U ime države” (“V imenu države”). No trilogija nije ostavila znatnije političke posljedice. Činjenica je, naime, da je u tadašnju trgovinu oružjem bila, na ovaj ili onaj način, upletena kompletna politika.
Cenzuriranje novinara
Upravo zbog toga, ideja nacionalne garde kod mnogih budi zle slutnje. Priča o nacionalnoj gardi dobila je i svoj nastavak, nakon što je novinarka RTV Slovenije, Jelena Aščić, izvještavala o njoj u autorskoj emisiji Utrip (otkucaj, puls). Posljednje događaje komentirala je riječima: “I dok se vlada i narod bave migrantima, paštetom i komedijom, vođa opozicije osniva vlastitu vojsku.” Emisija ima izrazit autorski pečat, no to SDS nije spriječilo da od vodstva RTV Slovenije zahtijevaju ispravak informacije. Istovremeno se na Jelenu Aščić na društvenim mrežama obrušila lavina govora mržnje. Simpatizeri SDS-a vrijeđali su je izrazima poput “koza lažljiva” i “neintegrirana migrantkinja”.
Unatoč tome, vodstvo RTV Slovenije ispravak je objavilo, čime je učinilo presedan u cijeloj povijesti navedene autorske emisije. Pravo na ispravak informacije bi u osnovi trebao omogućavati da je od medija koji je objavio dezinformaciju moguće zahtijevati njen ispravak. Mogućnost da najveća opozicijska stranka uspješno zahtijeva ispravak autorskog priloga novinarke je potpuna perverzija tog prava. Jelena Aščić je svojom izjavom da “vođa opozicije osniva vlastitu vojsku”, pogodila u neuralgičnu točku zbog koje se uskomešala kompletna SDS-ovska fronta.
No, čak i da zanemarimo kako se radi o novinarskom, odnosno autorskom komentaru – sadrži li izjava Jelene Aščić uopće ikakvu dezinformaciju? U stvarnosti – ne. SDS nacionalnu gardu predstavlja kao zbor domoljubnih građana, koji bi se umjesto u seoske straže udruživali u gardu koja bi posredstvom ministra obrane bila podređena predsjedniku vlade. Ako bi se obistinile najave SDS-a kako bi garda mogla brojati i do 25.000 ljudi, ta bi formacija bila tri puta brojnija od redovnog sastava slovenske vojske. Dok je Janša boravio u zatvoru na Dobu, pred slovenskim vrhovnim sudom se svakodnevno okupljala grupa “ustrajnika” (“vztrajnika”, aluzija na sveslovenske narodne ustanke 2012/13 i ustanike/”vstajnike”). Ustrajnici su dokazali fanatičnu lojalnost stranci i njezinom vođi.
Europski kontekst
Nije potrebno previše mašte da se zamisli kakve bi posljedice imalo naoružavanje takvih “ustrajnika”. Tim više što se sve to odvija u razdoblju kada se sigurnosna situacija uistinu i zaoštrava, ali prvenstveno u pogledu o kojem SDS ne govori, odnosno činjenice da se i drugdje po Europi formiraju raznorazne (samoproglašene) nacionalne garde. U tom kontekstu možemo promatrati i masovni napad maskiranih fašista na željezničkom kolodvoru u Stockholmu koji su prebijali djecu muslimana i ostale prolaznike “ne-švedskog” izgleda. Ulicama finske prijestolnice, Helsinkija, patrolira još jedna samoprozvana vojska – Odinovi vojnici. U Ljubljani takvih vojski doduše nema, ali se zadnjih tjedana na gradilištu džamije uvijek iznova pojavljuju svinjske glave koje tamo odbacuju nepoznata lica.
Argument SDS-a jest kako će do vojnog samoorganiziranja naroda doći u svakom slučaju te da je stoga ljudima potrebno ponuditi domoljubnu platformu – nacionalnu gardu. No radi se o stavu koji je pogrešan u samoj svojoj osnovi. Ustroj države ne bismo trebali prilagođavati domoljubnim osjećajima “zabrinutih građana”, već upravo suprotno, te domoljubne osjećaje, iza kojih se krije neizrečeno neprijateljstvo prema drugačijem, trebamo označiti kao problem kojeg država treba sankcionirati, a ne legalizirati. I na previše povijesnih primjera dokazano je da su takve paravojske učinkovito sredstvo za discipliniranje civilnog društva, pa i za preuzimanje same vlasti. U tom smislu možemo reći kako je ideja nacionalne garde u svojoj biti ideja o nastavku politike drugim sredstvima te ju je kao takvu potrebno i raskrinkati i odlučno odbaciti.
Sa slovenskog preveo Goran Matić, Bilten