Foto: DW
Ako visoki predstavnik za BiH, koji pored toga što je vrhovni tumač Dejtonskog mirovnog sporazuma i jedina osoba koja ima stvarnu moć da ga promijeni, kaže da su bh. političari „čisto smeće“, a ako uzmemo u obzir da su političari samo ogledalo naroda, da li to znači i da su narodi u BiH također to isto?
Pitanje je, naravno, retoričko i sociološko tumačenje istog bi vrlo jasno dalo odgovor da narod ne može biti smeće, jer bi svaka generalizacija ljudi vodila u ideologije, koje su u civiliziranom svijetu odavno zabranjene i koje su pod sudskim, krivičnim i kaznenim regulativama. Ipak, mi živimo u jednom eksperimentu koji se zove Bosna i Hercegovina, gdje su upravo takve ideologije, nažalost, prvo svakodnevnica, a zatim i neminovnost. Imajući u vidu da je bh. društvo jedno potpuno dezorijentisano društvo, s tendencijom ka potpunom samouništenju, emotivni ispad jedinog čovjeka koji ima moć da utiče na ustavno-pravni poredak, odnosno, da utiče na sociološke procese u društvu, govori nam o tome da iako se to zna, to ne želi niko da prizna, da smo mi svi kolektivno u BiH jedan izgubljen slučaj! Govori o tome i činjenica, da su javne ličnosti počele pisati pisma visokom predstavniku, umjesto recimo da, ne daj bože, organizuju proteste ispred stranih ambasada, s konačnim rješavanjem pravno-političke krize, koja je dosegla svoj vrhunac i koja predugo traje.
Etnička reorganizacija BiH, započeta početkom 90-ih prošlog stoljeća i agresivno zamrznuta Dejtonskim mirovnim procesom, neiscrpna je politička tema i dnevnopolički kurs. Naša svakodnevnica se vodi u začarnom krugu nepriznavanja realnosti o kreirane tri etničke enklave, s uspostavljenim pravnim i političkim sistemom, koji je zaštitnik mita i korupcije, koja se već decenijama vodi pod propagandom zaštite ničeg drugog do vitalnih nacionalnih interesa.
Nažlost, taj magični krug se neće prekinuti intervencijom izvana. Iako je bivši visoki predstavnik Valentin Incko (Inzko) dao nagovještaj i „otvorio vrata“, koristeći bonske ovlasti i pripremajući teren za istu praksu i svom nasljedniku, koji dolazi iz vjerovatno najmoćnije evropske države – Njemačke, taj scenarij nije moguć. Neplanirana agresija i invazija Rusije na Ukrajinu, Nijemce je odvela u sasvim druge brige. Haotični Balkan ili Zapadni Balkan, kako nas oni zovu, bitan je samo u smislu očuvanja mirovnog stanja, sve ostale tenzije, blokade, destruktivne akcije i svaka vrsta propadanja, jednostavno nisu prioritet nikoga u EU, a teško ikoga i u Americi, čiji smo dio eksperimenta. Iz tog razloga sadašnji visoki prestavnik i urla u kamere, jer se vjerovatno i sam osjeća kao totalno magare, ostavljeno na nekoj neuređenoj livadi kao simbol propasti cjelokupne međunarodne agende u BiH. Mi, nažalost, nismo imali tu sreću Ruande da se nalazimo u Africi, koja je dovoljno daleko, da doživimo kakvu-takvu mogućnost znatno pravednijeg socijalnog eksperimenta, koji je u konačnici tu afričku državu doveo na nivo društvene integracije, koji u našem slučaju neće biti još zadugo postignut.
Zbog toga je ovdje normalno da diskriminacija „ostalih“, koja je presuđena u slučaju Sejdić i Finci, traje neiplementirana već duže od decenije i sasvim je očigledno da ni Sejdić, a pogotovo ne Finci, za svog života neće vidjeti njenu implementaciju. Umjesto toga, na stolu je teritorijalna reorganizacija Federacije BiH, kroz koncept izbornog zakona, gdje bi Hrvatima konačno trebalo priznati da posjeduju tri i po kantona, koja bi oni skupili u neku jedinstvenu teritorijalnu jedinicu, koja bi kasnije bila garant da im se neće moći desiti „Hrvati“ tipa Željko Komšić. I sva poenta priče se svodi na to. Ključna životna pitanja kao što su zdravstvo, socijalna zaštita, obrazovanje i ekologija su potpuno zanemarena i neće se rješavati. To dobro znaju i naši lokalni političari, koje visoki predstavnik naziva „čistim smećem“. Uistinu, prigodan atribut za ljude koji uspijevaju da politički prežive tačno tri decenije, govoreći uvijek jednu te istu stvar i držeći tenzije zbog jedne te iste stvari. Ali tu oni jednostavno nisu krivi. Kriv je puk, koji uvijek iznova u najmazohističnijem maniru uživa u tjeranju inata i u izlivima najprimitivnijeg i najšovinističkijeg obijesa prema svakom drugom, koji nije pripadnik njihove grupe.
Zato pitanje s početka teksta i jeste opravdano. Posebno ako imamo u vidu, da su pitanja ekologije počela da zauzimaju značajno mjesto, ako ništa makar u medijskom prostoru kod nas. A ako je narod uistinu smeće i podržava četverogodišnju blokadu imenovanja vlasti u Federaciji, ako podržava da se premijeru entiteta sudi za pranje novca, a da se on javno hvali kako sportistima daje novac i javno dočekuje sportiste, koji su simbol nečeg potpuno drugačijeg od onog šta on predstavlja, ako narod podržava da nema zdravstveni ni socijalni sistem, koji bi se brinuo o čovjeku i pružao usluge dostojne čovjeka, onda ne preostaje ništa drugo nego da poželimo tom istom narodu, odnosno narodima, da završi tamo gdje i pripada – na smetljištu historije!
Autor: Impuls