Muhamed Kovačević: Ilidžanski Kalimero

Kalimero (Calimero) je, prema Vikipediji (Wikipedia), izvorno italijansko-japanski junak crtića koji je na našim prostorima ostao poznat po frazi: „To je nepravda!“ Kalimero je i nadimak bivšeg načelnika komande 104. viteške brigade Emira Redžovića.

Autor: Impuls

To i jeste nepravda

Emir Redžović će skupa sa Fikretom Prevljakom preuzeti komandu 104. tadašnje motorizovane brigade u sarajevskom naselju Hrasnica, 28. 7. 1992. godine. Primopredaja komande i nije išla brzo kao što su planirali, pa da bi ubrzali proces pomenuti dvojac je angažovao Dedovića zvanog Ciko da izvrši bombaški napad na kancelarijski prostor prijašnje komande koji se nalazio u zgradi „Lamela“ u mjesnoj zajednici Hrasnica 2. A nakon toga su angažovali ljude da likvidiraju prijašnju komandu na čelu sa Amirom Šabovićem i Enesom Zukanovićem koji su u roku od 24 sata nestali sa područja Hrasnice, spašavajući živu glavu. Početak svoje krvave vladavine Redžović će ovjekovječiti masakrom nad hrasničkim mladićima koji se desio na „zavaljenoj“ akciji na FAMOS, dana 4. 8. 1992. godine.

Kalimero ljubavnik

Iskompleksiran svojim niskim rastom, Redžović je svoje frustracije liječio mijenjanjem žena koje je seksualno iskorištavao, vrlo često i protiv njihove volje. U tim „akcijama“ mu je pomagao njegov prezimenjak Enver. A kada bi ponestalo Bošnjakinja vrlo rado su koristili usluge zarobljenih Srpkinja iz hrasničkog zatvora koje im je obezbjeđivao privedeni načelnik hrasničkog zatvora Husein Mujanović.

Kalimero ubica

Emir Redžović će skupa sa Mirsadom Mirsom Mirojevićem pomoći Dževadu Alibašiću da izbjegne zatvor, nakon što je ovaj ubio svoju maćehu u Sokolović- koloniji sredinom 1992 godine. Redžović će na Mirojevićevu molbu odobriti Alibašiću da se iz Sokolović-kolonije prebaci na planinu Igman gdje će promijeniti brigadu i na taj način izbjeći pritvor.

Nakon toga Redžović će biti u komandi 30. 1. 1994. godine, kada će Fikret Prevljak zajedno sa lokalnim efendijom Abdulahom Kubotom, narediti likvidaciju trojice Arapa na Igmanu. Za nagradu što je jedini preživio atentat kao i što je lažno svjedočio na sudu, Ćazim Mučić je postao predsjednik patriotske lige za općinu Ilidža i ima priliku da svake godine na dan brigade (28. jula) stavi cvijeće i rukuje se i slika sa ljudima koji su organizovali i izvršili atentat na njega.

Ipak, vrhunac svojih vještina Emir Redžović će dokazati 25. 9. 2009. godine, kada će u mjestu Bare na planini Treskavici ubiti u krivolovu Mahira Dedića. Mahir Dedić je za vrijeme rata bio neka vrsta obavještajca u naselju Hrasnica, a sasvim je sigurno bio detaljno upoznat sa svim prljavim radnjama koje su činili Prevljak i Redžović. Okolnosti oko njegove smrti, ali i suđenja, završene su u tišini, a sam Redžović se kasnije po Ilidži hvalio kako mu je Prevljak pomogao oko toga da ne zaglavi s kaznom kakvu zaslužuje. Zanimljivo je napomenuti i činjenicu da je Mahir Dedić blizak rođak Amiru Džini, vijećniku u općinskom vijeću Ilidža, koji će glasati za odobravanje novčanih sredstava u iznosu od 54.000 KM za udruženje četvrte viteške brigade koje vodi Emir Redžović.

Kalimero kukavica

Prema zvaničnom izvještaju Jusufa Jašarevića od 16. 8. 1993. godine, Emir Redžović će jedva izvući živu glavu, zahvaljujući bahatosti jedinice za specijalne namjene Delta koja je tada boravila u Hrasnici. Da nije bilo Fikreta Prevljaka, načelnik štaba (Redžović) bi sigurno progutao i metak, nakon što je prije toga uspješno progutao cijev pištolja.

Kalimero, zaslužni građanin

Teško je logički objasniti čime su se rukovodili vijećnici SDA stranke koji imaju većinu u općini Ilidža, kada su 12. 3. 2017. godine, skupa sa ratnim švercerom doniranog oružja, a sadašnjim načelnikom Senaidom Memićem, uručili zlatnu plaketu općine tada već presuđenom ubici Emiru Redžoviću.

Kalimero reditelj

Nakon poprilično burne ratne i nešto manje burne postratne karijere, Emir Redžović se u zadnje vrijeme isključivo i predano posvetio kreiranju mitologije i prepravljanju historijskih činjenica o događajima koji su se desili za vrijeme ratnog perioda u sarajevskim naseljima Hrasnica, Sokolović-kolonija i Butmir. U tome mu obilato pomaže i načelnik Memić koji bogatim novčanim sredstvima preko Redžovićevog udruženja, ali i ostalih sličnih udruženja, redovno obezbjeđuje glasačko tijelo i većinu u općinskom vijeću. Redžović će snimiti dokumentarni film „Čuvari kapije grada“ u kojem će napraviti omaž sebi i svom nadređenom komadantu Fikretu Prevljaku i brutalno i sistematski iskriviti činjenice iz ratnog perioda za vrijeme dok je on bio načelnik komande tadašnje 104. motorizovane brigade.

Ipak i pored svega, istina je nepobjediva i ne može se sakriti. Redžović, nakon hapšenja Mujanovića u Srbiji, odbrojava svoje dane na slobodi, čekajući potvrdu optužnice za udruženi zločinački poduhvat portiv srpskog i bošnjačkog civilnog stanovništva na teritoriji općine Ilidža.