Kraj marta tradicionalno donosi početak proljeća, vjerovatni kasni snijeg i početak sezone dolaska Arapa u BiH
Autor: Impuls
KAD TE SPINOM OPALIM
Uskoro će dvije godine kako sam napisao tekst “Bolna istina o Arapskim turistima” koji je imao značajan odjek u bh. javnosti koja se upravo u tom periodu nalazila pod velikom, na momente šizofrenom i rasističkom presijom o navodnom “masovnom naseljavanju Arapa”, koje je bilo top tema svih velikih portala u BiH. Od te 2016 godine, do danas redom smo preživljeli:
– Homofobično – rasistički ispad Lejle Čolak na način odjevanja arapskih turistkinja i nažalost prijetnje po dotičnu novinarku
– Pokušaj silovanja u tržnom centru izvjesne modne bolgerice Mahmutović, koje nije zabilježila niti jedna kamera iz dotičnog objekta
– Fantomsku prodaju Vrela Bosne za neki sitniš
– Naseljavanje ni manje ni više nego 50 000 Arapa na Ilidžu
Rezultat ovih tekstova koji su se kao virusi širili svim portalima je vrlo jasan. Sarajevsko naselje Ilidža je dobilo imidž “Novog Kuvajt Sitija (Kuwait City-a)”, Tome u prilog jasno svjedoče i fotografije koje dobijete kada u pretraživaču google ukucate baš taj pojam.
Vrlo često sam se pitao pa čemu i zašto sve to? A onda sam uvidio da Arapi kao Arapi ovdje nisu problem, nego da su oni više korisni kao model kojim bi se mogli objasniti neki sociološki sistemski problemi.
Prije svega tu je strah i to mitski strah od strane bosanskih Srba i Hrvata prema dotičnoj populaciji. On je naravno opravdan zbog uloge Arapskih vojnika i dobrovoljaca u proteklom ratu/agresiji. Ali pored toga i Bošnjaci su ti koji se izuzetno boje Arapa i to isključivo u smislu da su Arapi ti koji su u stanju ili bi bili u stanju da Bošnjake liberalnih uvjerenja konvertuju u tradicionaliste. Zbog toga se Arapi u BiH, makar oni bili i turisti, posmatraju kroz tu prizmu ultra-konzervativnog značenja i prijetnje. Strah se ispočetka podsticao konzervativnim načinom oblačenja Arapskih žena koje su dolazile ovdje, a zatim i konstantnim isticanjem patrijarhalnog odnosa prema tim istim ženama. Ipak nakon što je ovaj val spinovanja “ispuhao”, za ovu sezonu došlo se do sasvim novog nivoa, ili uzroka koji je bio okidač za novu turu masovnog spinovanja. Riječ je bila vjerovali ili ne o korištenju Arapskog pisma na reklamama u trgovinama i zanatskim radnjama. Da se odmah razumijemo, ja lično sam za ono što kaže i sam zakon, a to je da je obaveza da se reklame na trgovačko-zanatskim objektima, koriste u dvojezičkom potencijalu. A ako ne postoji takva direktiva ili zakon, onda čim prije da se uvede, jer se pokrenula kampanja zbog toga što na Ilidži postoje vjerovali ili ne svega 4 radnje sa jednojezičnom (Arapskom) reklamom.
Da zanemarimo sada da svi veći svjetski gradovi imaju svoje četvrti u kojima su isključivo jednojezičke oznake za sve vrsta namjena i objekata, suština ove spin kampanje se krije u jednom podatku kojeg je načelnik Memić izrekao novinarki N1 Ivani Crnogorac na Dan općine 12. marta ove godine, a koja glasi, citiram:
„Na području Ilidže u toku prošle godine ostvareno je 320 000 noćenja“.
„Da je Bogdo!“, kažem ja. No i da uzmemo da je ovaj podatak tačan i tome dodamo da je prosječna cijena dvokrevetne sobe u hotelima na Ilidži 100 KM (a vjerujte da je i više) dođemo do cifre od 32 miliona KM. Upravo ta količina novca je i više nego dovoljan okidač da neki “nezavisni”, odnosno “urbano-liberalni” mediji i portali u BiH pokrenu SPIN kampanju, time direktno rušeći poslovnu klimu i poslovne mogućnosti, odnosno direktno štetivši budžetu Kantona Sarajevo i Općine Ilidža.
U prilog ovoj tvrdnji dodajem i to da je profesor Kecmanović, inače poznat kao savjetnik Milorada Dodika, također posvetio cijelu kolumnu “štetnom novcu”, pri tome naravno koristeći mrtvog Aliju Izetbegovića kao glavnu babarogu i uzročnika svih problema na našem prostoru.
ŠTA JE ONDA ISTINA?
U ljeto 2012. godine u Mujaničevom objektu sjedili su Adnan Pezo, bivši komandant odreda El mudžahidin, jedan čovjek iz kabineta bivšeg člana predsjedništva Harisa Silajdžića i tadašnji ministar za medije i štampu države Kuvajt (Kuwait). U opuštenom razgovoru dotičnom ministru nudilo se sve, od kamenoloma do rudnika. Pričao je o čuvenoj kupovini 30 aviona za Katar. Također prema riječima tog ministra, na istom tom sastanku, Kuvajćani su direktno ponudili Aliji Izetbegoviću kompletnu obnovu infrastrukture na cijeloj teritoriji BiH odmah nakon potpisa Dejtonskog sporazuma. Odgovor na pitanje zašto taj posao nije napravljen zna Hasan Čengić.
Uglavnom, dolazak tog izvjesnog ministra je bio okidač da na Ilidžu počnu dolaziti ljudi raznih namjera i interesovanja i to uglavnom prevaranti, hoštapleri i probisvjeti najogre vrste. No svi su oni bili uredno praćeni i prisluškivani, nerjetko i reketirani od strane para-policijske organizacije naziva “Crna ruka” koju sačinjavaju bivši i aktivni članovi policijske uprave Ilidža, te bivši pripadnici odreda “Fikro”.
Rezultat cijele te ujdurme je sljedeći:
– Izgradnja eskluzivnog hotela “Malak”
– Izgradnja arhitektonskog čudovišta poznatijeg kao zgrada “Panamera”
– Izgradnja naselja u Rakovici
– Izgradnja “Sarajevskih talasa” u Otesu
– Nedovršena izgradnja dvije zgrade i dva nebodera uz rijeku Željeznicu
– Nikad započeta gradnja projekta “Nova Ilidža”. Projekat je najavljen 2013., a kao datum završetka se spominjala 2020 godina. Do danas nije postavljen ni kamen temeljac.
Dodajmo ovdje akciju SIPE i porezne uprave koja je zatvorila oko, čini mi se, 70-tak nelegalnih radnji i agencija, ali bez ijednog pokrenutog krivičnog postupka, niti protiv vlasnika, niti protiv notara!
Uz ovu konstantaciju treba dodati i činjenicu da niko nikada nije istražio čiji je novac investiran u ove gore nabrojane objekte, za koje se po “čaršiji priča” da su Arapska investicija.
Odgovor na ovo pitanje nećete nikada saznati jer sam pokušaj istraživanja toka tog novca vam garantuje sigurnu likvidaciju. No sasvim svjestan rizika, a prema podacima kojima ja raspolažem, ukupan udio direktnih investicija Arapskog novca na području Ilidže ne prelazi 40% !
Valjda će nekad neko iz tužilaštva ili možda neko iz ovih “istraživačkih” portala i udruženja stisnuti petlju pa objaviti i podatak da li je to tačno i čiji je ostatak od 60% uloženog novca u infrastrukturne projekte na području Općine Ilidža.
Usput bi bilo interesantno istražiti kako se Šejh iz Ujedinjenih Arapskih Emirata može predstavljati kao “biznismen” iz Saudijske Arabije?
Kako rođeni Jordanac, koji je čitav svoj život proveo uglavnom u Jordanu, Libanonu i nešto malo u Siriji može biti investitor iz Dubaija? I to tako moćan investitor zbog kojeg se kompletan vrh SDA stranke zaputio na jednu livadu pokraj puta u Općini Trnovo da se slika sa njim!
IZMEĐU STVARNOSTI I MOGUĆNOSTI
Općina Ilidža u ovom trenutku za punu turističku sezonu koja traje 6 mjeseci, od kraja marta do kraja septembra, nije u stanju da primi više od 30 000 Arapskih turista, čiji je prosjek noćenja preko 6 dana!
Matematički gledano to je oko 5 000 gostiju mjesečno, odnosno nešto više od 1000 gostiju sedmično. Sam ovaj podatak govori o golemoj strukturalnoj i infrastrukturnoj, ali i orgacijskoj nerazvijenosti ove općine.
No, situacija potencijalno i ne izgleda tako loše, u slučaju kada bi se sistemski krenulo u popravljanje segmenata infrastrukture. Ali za to je prije svega potrebno:
– Da Općina Ilidža napravi strategiju turističkog razvoja na 5 godina, u kojoj bi jasno ustvrdila sve segmente i potencijale koje bi koristila za opšte poboljšanje i razvoj turizma
– Poboljšanje komunikacije i transporta putnika iz općine prema centru grada, odnosno prema planinama oko Sarajeva, te prema izletištu na Stojčevcu i Vrelu Bosne
– Postavljanje turističkih punkotva koji bi davali smjernice turistima kako i na koji način da se orijentišu dok se nalaze na Ilidži
– Pravljenje specijaliziranih objekata u kojima bi se mogli služiti gosti osjetljivi na duhan i gluten
– Pravljenje web stranice koja bi promovisala ljepote Ilidže
– Lobiranje tj. pravljenje lobističkog tima, koji bi djelovao na područjima interesantnim za privlačenje turista
I mogao bih ja ovako do sutra, ali nije poenta u ovome. Poenta je ko će provesti sve ovo?
Da neće možda načelnik Memić čiji je karijerni i intelektualni limit vođenje zadruge?
Da neće možda izvjesni Avdić? Vođa tkz. opozicije na Ilidži, čiji je limit zavođenje djevojaka po 20 godina mlađih od njega i nemogućnost uklanjanja obične ljetne bašte lokalnog mafijaša koja je okupirala šetalište Male Aleje.
Ili da možda neće NAŠA STRANKA? Stranka čiji je kabinet otvoren samo 2 sata dnevno.
Svi oni skupa i neće i ne znaju kako da to riješe. A potencijal jeste ogroman. I to samo kada bi se stvorile mogućnosti da turistička sezona traje tokom cijele godine, odnosno da broj turista koji ostaju više od tri dana pređe cifru od 80 000. Otvorila bi se nova radna mjesta, poboljšala bi se infrastruktura i kvalitet života. Ali za to se treba krvavo raditi. Prije svega na edukovanju domaćeg stanovništva, a zatim i uključivanju istog tog stanovništva u proces turističkog razvoja. Nažalost, mi smo još uvijek svjetlosnim godinama daleko od ozbiljnog djelovanja i pravljenja poslovnog ambijenta, makar on bio i na općinskom nivou.
I NEŠTO ZA KRAJ
Ja kao rođeni Ilidžanac, koji je čitav svoj životni vijek od evo skoro 35 godina proveo na općini Ilidža, potpuno sam svjestan da cijela ova kampanja, koja se vodi u valovima, a u kojoj su istaknuti Arapi ili turbo folk kao glavni pokazatelj i prikaz stanja, nisu ništa drugo nego skretanje teme sa pravih problema Općine Ilidža, a pravi problemi su da je ova općina lego proizvodnje i distribucije narkotika i leglo prostitucije. Zatim, da je kompletna općinska vlast na čelu sa načelnikom ogrezla u kriminalu i korupciji i da je u cijelom tom sistemu i policijska uprava, uz izuzetak par časnih pojedinaca. Općinom Ilidža vlada mafija. Mafija koja ima svoje pipke na Kantonalnom i višim nivoima vlasti. I to prije svega u tužilaštvu koje ih štiti krivičnog gonjenja. Kako taj sistem funkcioniše najbolje se vidi na slučaju ubistva Dženana Memića, čiji se otac, taj hrabri čovjek, bori za istinu sam.
A što se Arapa tiče, u proteklih 7 godina imao sam priliku da ih upoznam priličan broj, od onih “običnih”, pa do onih veoma bogatih. Moram vam reći da oni nisu ništa posebno. Isti su kao i svi gosti koji dođu gledajući da dobiju kvalitetnu uslugu za jako malo novca. Čak su i prilično “teški na novčaniku”.
Ali pošto pišem svoj posljednji tekst o njima dužan sam reći dvije stvari po kojima su meni Arapi totalno drugačiji od svih drugih.
Prva stvar je da ako im dokažete svoju profesionalnost i ako sa njima postupate iskreno i ljudski sa namjerom da im pomognete, budite uvjereni da će na kraju u vrijeme odlaska oni znati to nagraditi veoma velikom napojnicom. To je nešto što teško možete doživjeti od bilo kojeg drugog gosta.
A druga stvar, ti Arapi koje mi doživljavamo prljavim, zaostalim i nepismenim, žive u pijesku ali bukvalno u pijesku pustinje na kojem nema ništa. Kada bude pustinjska oluja vrlo često se zna desiti da upravo taj sitni pijesak završi u njihovim plućima izazivajući razne bolesti, a najviše karcinom pa njihov životni vijek zna biti jako kratak. Ali ni taj podatak ne smeta tim nazadnim Arapima da u tom pijesku naprave takav grad, koji ne da služi njima za uživanje, nego je poželjna destinacija za život i posao mnogim Nijemcima, Englezima, Amerikancima… pa čak i Bosancima!
S druge strane, mi napredni, čisti i čestiti Bosanci ili kako god se zvali, a u ovom slučaju Bošnjaci za punih evo 35 godina od kako sam ja rođen, nismo u stanju da napravimo tramvajsku prugu dužine 4km na čistoj ravnici Sarajevskog polja, koja bi povezala centar Ilidže sa okolnim ilidžanskim naseljima.
Ako ništa, onda makar samo zbog toga, dabogda Ilidža postala pravi Kuvajt siti (Kuwait City), čim prije.