Na televiziji su počinjale vijesti. Vlada FBiH se hvalila reformskom agendom i sa novih čak 25 000 radnih mjesta. Izaslanik Evropske komisije za BiH je rekao da ćemo po svim pokazateljima uskoro biti Švicarska!
– Eh djeco moja!, uzviknu u tom trenutku majka, koja je uz svoju, vjerovatno pomislila i na još četvero djece generacijskog raspona 92.-95. koja su živjela u mahali a također su napustila zemlju.
Autor: Impuls
U maloj kući pod pločom, u ilidžanskom naselju Vreoci, koja nema fasadu, ovog jutra vladala je golema tišina. Ostala je sama bez svoje čeljadi, bez ičega. Pogled joj je odlazio kroz zavjese prozora, dok se napolju čuo karakteristični zvuk lajanja pasa.
– Sigurno su nove dovukli, reče sa oduškom prinoseći fildžan crne, tople kafe svom nepcu.
Sinoć se isplakala. Par minuta iza 20 časova ogromni bijeli Centrotransov bus koji je vozio za Dortmun odveo joj je sina u tuđu zemlju.
Prošlog ljeta sličnim autobusom joj je otišla i kćer. Razlika je bila samo u destinaciji, ona je otišla u Štokholm.
I ona kao i njen sin su bili visokoobrazovani članovi društva. Ona pravnica, a on socijalni radnik. Ona je bila članica SDP-a od momenta kada je upisala četvrti razred gimnazije. Dva puta za izbore je stajala kao maskota i djelila plakate. I po kiši i po vjetru. Predsjednik Općinskog odbora stranke ju je hvalio pred svima, govorio da za nju nema zime. Čim bude završila fakultet čeka je pripravnički pa državna adminsitracija. Kada je fakultet završila govorio joj je da malo pričeka, taman toliko dok nije sredio pripravnički pa onda i zaposlio kćer od svoje ljubavnice. A zatim ju je počeo izbjegavat.
Pokušala je ona i kod predsjednika Kantonalnog odbora. Slala dopise da joj treba pripravnički, posao. On ju je zvao na kafu, a onda i u hotel. Kada je odbila hotel, on je počeo pričati u stranci da je bio sa njom, da je vaka naka, i gora. Istupila je iz stranke. 5 godina nizašta. Onda je upoznala preko interneta nekog našeg Šveđanina koji živi u Štokholmu. Na zimu je došao da se upoznaju, na ljeto je otišla sa njim.
Sin joj je bio upisao socijalni rad na Političkim naukama. To mu je predložio komšija, direktor jedne osnovne škole, inače ugledni član SDA stranke. Kazao mu je čim završi za njega neće biti zime, on će sve da mu sredi, samo da se diploma donese. I on je kao sestra djelio i lijepio plakate cijelim tokom svog studiranja. Bio redovan na svakom sastanku, išao redovno na džumu. Sve po propisu.
Kada je završio fakultet i sa majkom otišao kod komšije da mu pokaže diplomu ovaj mu je rekao 5000.
– Čega?, upitao je on pomalo naivno, pomalo šokirano.
– Toliko ja moram dati onom čija kćer treba da se zaposli kao kompenzaciju, branio se komšija.
Nakon toga više nisu bili komšije, iako žive kuća do kuće.
On je prije dva mjeseca dobio posao preko druga u jednom otmenom kafiću na Ilidži. U taj kafić dolaze i partijske kolege. Dok ih je usluživao oni su mu se smijali u lice i provocirali ga. To je primjetio jedan Nijemac koji je bio oženjen našom djevojkom i bio ovdje u posjeti na odmoru, i koji je stalno izlazio u taj kafić. Pitao mu je druga konobara zašto su ti ljudi stalno tako okrutni prema njemu. Kada mu je ovaj drug ispričao cijelu priču, taj Nijemac istu tu večer našao se u njegovoj kući. Pitao ga je da li želi da radi kod njega u firmi u Njemačkoj, da montira klima uređaje? Kada je on pristao, ovaj Nijemac mu je u roku mjesec dana sredio radnu dozvolu na 3 godine i poslao novac za kartu.
Na televiziji su počinjale vijesti. Vlada FBiH se hvalila reformskom agendom i sa novih čak 25 000 radnih mjesta. Izaslanik Evropske komisije za BiH je rekao da ćemo po svim pokazateljima uskoro biti Švicarska!
– Eh djeco moja!, uzviknu u tom trenutku majka, koja je uz svoju, vjerovatno pomislila i na još četvero djece generacijskog raspona 92.-95. koja su živjela u mahali a također su napustila zemlju.
To su bila djeca prkosa. Djeca koja su rođena u inat jednom zlu i zlom načinu razmišljanja. Sada ta djeca idu ponosno raditi one poslove koje ne želi raditi domicilno stanovništvo iz tih zemalja. Majčinog muža Mirsada iz Kasindolske ulice početkom 92. odveli su četnici. Djecu su joj odvele balije.