18. decembar 2017. godine biti će zapisan kao historijski dan kada su i Bošnjaci odlučili sistemski, od novaca svojih građana, braniti svoje potencijalne ratne zločince.
Autor: Impuls
“Grande” Dino
U kantonu u kojem nema vode, u kojem je zrak najzagađeniji u Europi, u kojem ne postoji javni gradski saobraćaj, u kojem stručne službe nisu u stanju da očiste 5 cm snijega, koji ih iznenadi svake zime, baš u takvom kantonu je normalno da gazduje Elmedin Konaković.
I baš u takvom kantonu, sa baš takvim Elmedinom Konakovićem je normalno da se izdvaja 300 000 KM za stručnu, advokatsku, pomoć optuženicima ARBiH za komandnu odgovornost najvećih zločina, nad CIVILIMA.
Ironijsko-šifozrenička situacija koja je nastala ovim povodom, gdje se ne precizira ni kome, ni na koji način će biti utrošen taj novac, postavlja niz sasvim logičkih pitanja, od kojih bi najlogičnije glasilo ovako: Da li će se količina novca dijeliti prema vrsti i obimu zločina za koji je osumnjičeni optužen?
Potpuni vrhunac čiste lobotomije se ogleda u tome da je premijer Konaković tužan, jer: “Smo mi kao društvo ostavili te ljude, i oni su prepušteni sami sebi!”
I u pravu je čovjek
Stvarno je ovo naše društvo, tačnije ta svjetina koja živi u Kantonu Sarajevo za goleme žalosti.
U tom kantonu, propaloj Bošnjačkoj Repubilici, u koju se sjatilo sve najpametnijih bošnjačkih glava koji sebe nazivaju Kongresom NEZAVISNIH intelektualaca, ne nađe se ama baš niti jedan pametan da javno i direktno osudi ili se ogradi od ove umobolne i budalaste odluke.
Isto je i sa Svjetskim Savezom Bošnjaka, a i sa Rijasetom Islamske Zajednice na čelu sa reisom lično.
Svi nijemi, a zašto? Pa zato što je mnogo lakše pričati priče o tome kako smo mi Bošnjaci Iliri i kako je bio gonocid u Srebrenici, pri tome čekajući donacije iz budžeta i dijaspore. Ponosno slikati selfije i ljubiti ruke tim “najboljim sinovima”, kako reče premijer Konaković, također čekajući donacije i priloge za džamijski budžet, nego li ukazivati na ove skandalozne društvene anomalije.
To bi vam u praksi značilo da su najbolji “naši” sinovi ustvari učenisnici ili pomagači ili oni koji ničim nisu spriječili ubistva, silovanja, pljačku i premlačivanja nebošnjačkog stanovništva kao i ono što se namjerno izostavlja i ne spominje, ubistva neposlušnih Bošnjaka, arapskih vojnika i naših državljanja koji su ovdje donosili novčanu pomoć. Pravo Bošnjački i islamski zar ne?
E pa nije, makar ne u moje ime.