Očiti dvostruki aršini koje je episkop Jefrem sastankom sa Sonjom Karadžić Jovičević pokazao imaju još jednu zanimljivu dimenziju, Eparhija banjalučka svoja vrata otvara samo onima za koje ona ocijeni da su joj po volji, a ne prema stvarnim potrebama građana.
Autor: Impuls
“Potpredsjednica Narodne skupštine Republike Srpske Sonja Karadžić Jovičević posjetila u četvrtak, 17. marta 2016. godine u Vladičanskom dvoru u Banjaluci episkopa banjalučkog Jefrema.
U srdačnom i prijateljskom razgovoru dotakli su se tema koje se tiču situacije u kojoj se nalazi cijelo društvo, posebno oni kojima je pomoć i solidarnost šire zajednice najpotrebnija.
Razgovarali su o položaju djece poginulih boraca, demobilisanih boraca, nezaposlenih, te na koji način i crkva i šira društvena zajednica mogu da im budu podrška u teškim trenucima koje prolaze.
Episkop Jefrem i Sonja Karadžić Jovičević pomolili su se za sve Srbe kojima se sudilo i sudi u Sudu BiH.
U očekivanju presude prvom predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću u Haškom tribunalu, 24. marta, episkop Jefrem je izrazio ljudsku podršku njegovoj porodici i blagoslov da čvrsto i dostojanstveno podnese odluku suda”, prenosi BN TV.
Svi napori Građanske inicijative za Borik da molbu za sastanak sa episkopom banjalučkim Jefremom ne ispolitiziraju, tako su pali u vodu, zahvaljujući samom episkopu Jefremu.
Ko je Sonja Karadžić Jovičević javnosti je poznato. Manje je poznato kako je stigla do fotelje potpredsjednice Narodne skupštine Republike Srpske.
Na prošlim izborima Sonja Karadžić Jovičević je osvojila 3 289 glasova na izbornoj jedinici 8. Međutim, to joj i pored sve infrastrukture kojom SDS raspolaže, novcem kojim se finansira iz budžeta, znači našim novcem, ljudskim resursima i poznatom ocu, nije bilo dovoljno za redovan mandat, pa je Sonja u skupštinske klupe zasjela preko kompenzacione liste.
Građanska inicijativa za Borik, na pozajmljenom stolu, bez budžetskog novca i sa volonterima, za par dana skupila je preko 5 000 potpisa građana Banjaluke.
I pored toga, oni nisu dobili priliku da se u srdačnom razgovoru dotaknu teme koja se tiče pomoći i solidarnosti šire društvene zajednice sa onima kojima je to najpotrebnije, djeci.
Istina, Sonja Karadžić Jovičević i episkop Jefrem razgovarali su o položaju djece poginulih boraca, koja teško da su više djeca, jer i oni koji su imali nesreću da se rode posljednje ratne godine, i te iste godine izgube oca – borca, već su uveliko odrasli ljudi u dvadeset i prvoj godini života.
Ljudska podrška i blagoslov Radovanu Karadžiću i njegovoj porodici u očekivanju presude prvom predsjedniku Republike Srpske u Haškom tribunalu, 24. marta, teško se može nazvati “ljudskom”.
Episkop Jefrem se vrlo jasno politički opredijelio za jednu opciju, a “blagoslovom” joj dao i svoju punu podršku.
Jefremova politička igra neće pomoći Karadžiću, jer Haški tribunal odlučuje na osnovu materijalnih dokaza i izjava svjedoka, a ne blagoslova.
Neće pomoći ni Sonji, a ni SDS-u. Sonja Karadžić Jovičević teško može dobaciti dalje od onih 3 289 glasova, a sa načinom na koji Mladen Bosić vodi SDS, veliko je pitanje gdje će završiti ova, nazovi opoziciona partija.
Teško da će pomoći i već odrasloj djeci poginulih boraca, kao što je Njegoš Tomić koji je trebao napraviti “biznis” sa 8 000 KM pomoći. Da je to moguće, sa tim početnim kapitalom, valjda bi isti iznos bio dovoljan i sinu Milorada Dodika. Ali, on je dobio 2 miliona kredita, od kojih nije napravio ništa i ne zna se da li ih vraća.
Možda zajednička molitva episkopa Jefrema i Sonje Karadžić Jovičević za sve Srbe kojima se sudilo i sudi u Sudu BiH, može pomoći Miloradu Dodiku da održava svoju omiljenu iluziju o stalnoj ugroženosti Srba i Republike Srpske od “onih tamo, domaćih izdajnika, stranih plaćenka” i drugih izmišljenih neprijatelja, a sve kako bi sačuvao svoju poziciju i moć.
O 80 000 ljudi koji su se u protekle dvije godine iselili iz BiH nije se pričalo na ovom srdačnom i prijateljskom sastanku. Sagovornici nisu bili zabrinuti što se iseljavaju cijele porodice, što gradovi i sela ostaju pusti. Razumljivo je to, jer to je podatak za BiH, Republika Srpska je i dalje stabilna.
Stabilan je i zahtjev SPC za izgradnju crkve i parohijskog doma na zelenoj površini i dječjem igralištu u banjalučkom naselju Borik, ali kada je u pitanju sastanak sa predstavnicima GI za Borik, Eparhja banjalučka ima neke svoje sisteme odnosa sa građanima.
Očiti dvostruki aršini koje je episkop Jefrem sastankom sa Sonjom Karadžić Jovičević pokazao imaju još jednu zanimljivu dimenziju, Eparhija banjalučka svoja vrata otvara samo onima za koje ona ocijeni da su joj po volji, a ne prema stvarnim potrebama građana.
Bilo da su političari ili vjerski službenici, tako se ponašaju ljudi kojima se može, ljudi za koje ovaj svijet postoji samo radi njih i dok su oni tu. Šta će biti poslije njih, važno je samo u kontekstu činjenice da li su “debelo” obezbijedili svoje najbliže.
Ako se otklonimo od rata, i pogledamo suštinu Karadžićeve politike i njegovih mentora Miloševića i Ćosića, u vrijeme “demokratizacije” onog sistema, jasno je kako nije postojao nikakav cilj “za dobrobit srpskog naroda”, postojala je samo pohlepa, ona koja daje moć i novac.
Podržavajući takvu politiku, slijep i gluv za potrebe najmlađih banjalučana, i Jefrem se sam svrstao među one koji su “voljenu Srpsku” ekonomski i u svim društvenim aspektima srozali u blato, jer im se može.