U moru informacija koje se uglavnom vrte oko Softića, punomoći i prepiske suda sa članovima Predsjedništva, ono najbitnije, da li su postojale relevantne činjenice koje bi sud prihvatio i pokrenuo postupak revizije, ostaje nevidljivo.
Autor: Impuls
Odbacivanje Aplikacije za reviziju Presude od 26. februara 2007. godine u slučaju primjene Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida (BiH vs. Srbija) od strane Međunarodnog sud pravde je tema kojoj pristupam sa dužnom pažnjom prije svega radi pijeteta prema žrtvama genocida. Pored toga, radi se o stvarima koje zahtijevaju određeni stepen stručnosti, iskustva i relevantne informacije. Ovo je moje mišljenje utemeljeno na informacijama koje su mi bile dostupne.
Punomoć i odluka
Međunarodi sud pravde odbacio je legitimitet Sakiba Softića kao agenta BiH po zahtjevu za reviziju presude.
Da bi smo znali da li je sud postupio ispravno, morali bi smo znati šta je tačno pisalo u punomoći. Revizija je vanredni pravni lijek, obnova postupka, odnosno poseban postupak. Sam Softić je više puta bio u nedoumici oko svog legitimiteta kada je u pitanju revizija i javno je o tome govorio.
U maju 2016., kako navodi sud, on je tražio odgovor da li važi njegov legitimitet u slučaju revizije presude protiv Srbije, kao što je to bilo u slučaju prvobitnog postupka koji je okončan 2007. godine.
Samo dan nakon što je Softić pisao Hagu, dakle 26. maja 2016. godine Haški tribunal je obavijestio Softića da će za slučaj revizije presude biti potrebna nova saglasnost, odnosno novo imenovanje, koje je trebalo izvršiti Predsjedništvo BiH.
Šta tačno piše u Statutu Međunarodnog suda pravde o tome ko može zastupati stranke pred ovim sudom
Članak 42.
1. Stranke zastupaju agenti.
2. Njima mogu pred Sudom pomagati savjetnici ili odvjetnici.
Statut Međunarodnog suda možete pročitati OVDJE
Sakib Softić se mogao obratiti Međunarodnom sudu po pitanju svoga legitimiteta bilo kada tokom proteklih 10 godina. Kako je već u maju 2016. godine znao da nema legitimitet, ako se smatralo da je sud pogrešno protumačio njegovu punomoć ili iz bilo kog drugog razloga pogrešno utvrdio da nema legitimitet da zastupa državu BiH u postupku revizije, bilo je dovoljno vremena da se ovo pitanje riješi.
Upirati prstom na sud sada, kada je sve gotovo i tvrditi da nije ispravno postupio kada je u pitanju punomoć agenta krajnje je neozbiljno.
Pravo pitanje je zašto se o valjnanosti punomoći nije vodilo računa mnogo ranije i zašto javnost nije znala da je sud prije skoro godinu dana utvrdio da Softić nema legitimitet da zastupa BiH u postupku revizije.
Pitanje da li je trebala nova odluka Predsjedništva BiH da bi se pokrenuo postupak revizije direktno je vezana za pravnu valjanost punomoći. Kako je sud utvrdio još 2016. da Softić nema legitimitet tražio je i novu odluku, a što je u skaldu sa Statutom suda.
Šta tačno piše u Statutu Međunarodnog suda pravde o tome ko može biti stranka pred ovim sudom.
Glava II.
NADLEŽNOST SUDA
Članak 34.
- Samo države mogu biti stranke pred Sudom.
U svim raspravama oko punomoći i odluci Predsjedništva navodi se da je Predsjedništvo BiH 4. oktobra 2002. donijelo Odluku o imenovanju pravnog agenta BiH pred međunarodnim sudom pravde u Hagu,
ovo je ta Odluka.
Beriz Belkić na funkciju člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda izabran je u marta 2001. godine kao i Jozo Križanović za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Živko Radišić je ostao na funkciji člana Predsjedništva iz reda srpskog naroda. Opšti izbori održani su 5. oktobra 2002. godine, kada su izabrani novi članovi Predsjedništva BiH.
Ne samtram se dovoljno stručnom da bih ovu punomoć mogla tumačiti samo ću još jednom ponoviti, obzirom da je u maju 2016. godine Softić znao da nema legitimitet, ako se smatralo da je sud pogrešno protumačio njegovu punomoć ili iz bilo kog drugog razloga pogrešno utvrdio da nema legitimitet da zastupa državu BiH u postupku revizije, bilo je dovoljno vremena da se ovo pitanje riješi.
Pomoćnici i savjetnici
U Presudi iz 2007. godine kao pomoćnici i savjetnici zastupnika države BiH Sakiba Softića navode se mnogi strani advokati, univerzitetski profesori i drugi stručnjaci iz oblasti prava. Kao učesnici u postupku oni su najpozvaniji da daju svoje mišljenje o zahtjevu za reviziju, ali se nisu oglasili, ili nam se to prešućuje, ili se pak ne vidi od mišljenja onih koji kao ni ja nisu bili ni blizu same zgrade suda.
Gdje su ti ljudi bili svih ovih 10 godina, da li je postojala neka komunikacija sa njima… sve su to pitanja na koja nisam našla odgovor.
Presuda po tužbama Srbije i Hrvatske
Tužba Srbije i Hrvatske, naime tužbe u kojima su ove dvije države jedna drugu međusobno tužile za genocid i presude po ovim tužbama mogle su možda biti nove činjenice koje bi bile relevantne za reviziju da ih je sud prihvatio.
Međunarodni sud pravde (ICJ) odbacio je u februaru 2015. godine ove tužbe. Hrvatska i Srbija su tada oslobođene optužbe za genocide a presuda je konačna i obvezujuća, što znači da se ni Hrvatska niti Srbija na nju ne mogu žaliti.
Stoga ne čudi da Dragan Čović kao član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda nije imao interes u vezi sa revizijom Presude BiH vs. Srbija, a zašto je nije imao Mladen Ivanić, valjda je svima jasno.
Presuda BiH vs. Srbija i revizija
Da li ste čitali presudu? Ako niste a zanima vas, možete je pročitati OVDJE
Ona je suštinski osnov za svaku analizu o onome što se oko revizije dešavalo.
Sažeto rečeno, 26. februara 2007. godine, Međunarodni sud pravde je presudio da je Srbija odgovorna jer je prekršila Konvenciju o genocidu time što nije učinila sve što je bilo u njenoj moći da spriječi genocid, a potom nije kaznila niti predala učinioce Haškom tribunalu. Ali ne može biti smatrana odgovornom za genocid počinjen u Srebrenici od strane snaga RS, jer nije počinila genocid ni preko svojih državnih organa, ni preko svojih zvaničnika.
Šta tačno piše u Statutu Međunarodnog suda pravde o reviziji.
Članak 6.
1. Revizija presude može se zahtijevati samo na temelju otkrića neke činjenice takve prirode da bi odlučujuće djelovala, a koja je prije izricanja presude bila nepoznata Sudu i stranki koja traži reviziju, a da pri tom to neznanje nije ona skrivila.
4. Zahtjev za reviziju valja postaviti najkasnije u roku od šest mjeseci poslije otkrića nove činjenice.
5. Nikakav zahtjev za reviziju ne može se staviti pošto je protekao rok od deset godina od dana presude.
Šta bi to trebao da sadrži zahtjev ze reviziju da bi ga sud uzeo u razmatranje? Trebao bi da sadrži neke činjenice takve prirode da bi odlučujuće djelovale, a koje su prije izricanja presude bile nepoznate Sudu i stranki koja traži reviziju, a da pri tom to neznanje nije ona skrivila. Te činjenice bi trebale da dovedu u pitanje onaj dio presude u kome se navodi da država Srbija ne može biti smatrana odgovornom za genocid počinjen u Srebrenici od strane snaga RS, jer nije počinila genocid ni preko svojih državnih organa, ni preko svojih zvaničnika, odnosno da se potvrdi ono što je navedeno u tužbi, da je Srbija direktno odgovorna za genocid počinjen na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine, u namjeri da uništi muslimansko-bošnjačko stanovništvo Bosne i Hercegovine
Da su se takve činjenice pojavile tokom ovih 10 godina, BiH je morala najkasine u roku od 6 mjeseci poslije njihovog otkića da preda zahtjev za reviziju.
Znači, ove uslove je trebalo da ispuni zahtjev za reviziju da bi ga sud prihvatio: da sadrži neke činjenice takve prirode da bi odlučujuće djelovale, a koje su prije izricanja presude bile nepoznate Sudu i stranki koja traži reviziju, a da pri tom to neznanje nije ona skrivila i da se zahtjev za reviziju preda najkasine u roku od 6 mjeseci poslije njihovog otkića.
Način na koji je zahtjev za reviziju došao do Međunarodnog suda, praktično pred sam kraj roka od 10 godina i uz svu blamažu oko ovlaštenja agenta Softića mislim da je paravan kojim se želi prikriti sadržaj zahtjeva za reviziju a priča skrenuti sa najvažnije stvari, šta je sadržaj revizije, ko je na tome radio i kako.
Da je postupak revizije pokrenut, Međunarodni sud bi donio presudu a ona bi bila konačna, obvezujući i izvršna, što znači da bi to bio kraj postupka i da bi se presuda morala implementirati bez obzira na to šta bi sud utvrdio, da li bi se to nekome sviđalo ili ne.
Odbacivanje zahtjeva za reviziju zbog punomoći nije samo propuštena prilika da sud da svoju zadnju riječ, već i otvaranje mogućnosti za bezbroj manipulacija kako bi se održalo sadašnje stanje.
Bakir Izetbegović, ma šta o njemu mislili, nije glup i postupio je tačno onako kako njemu odgovara, za šta je imao veliku podršku ostalih članova Predsjedništva. Dopustio je da zahtjev za reviziju preda neovlašteno lice znajući da će sud takav zahtjev odbaciti. Mišljenja sam da su to znali i ostali članovi Predsjedništva koji su praktično izigravali statiste u kolektivnom šefu države.
Tako će sve ostati kako je i bilo, mi ćemo se i dalje prepucavati, kriviti sud, Softića i sve druge osim nas samih. Tri mafijaške organizcije na čelu sa Čovićem, Izetbegovićem i Dodikom i dalje će suvereno da vladaju na svojim teritorijama, bogate se, maltretiraju nas, gledaju kako se iseljavamo ili svađamo i slatko se tome smijati.
Prilika za reviziju je propuštena, ali ako ima i trunka pameti među građanima ove zemlje, onda će prestati trošiti energiju na besmislene svađe oko revizije i usmjeriti je da sruše ove lopove i izaberu odgovorne i poštene ljude spremne da otvore dijalog o ratnim dešavanjima kako bi se jednom došlo do konsenzusa i stavila tačka na prošlost, i sposobne da nas okrenu ka budućnosti. Ako je to mogla Ruanda, možemo i mi.
Ako nećemo, onda smo i zaslužili da potonemo.