SNSD uvijek asocira na Milorada Dodika. Nije to samo zato što se partija tako zvanično zove, SNSD – Milorad Dodik ili što se za Predsjedinka Republike Srpske vežu mnoge afere, referendumi, drsko i bezobrazno ponašanje i sl. Ima tu još jedan veoma bitan razlog, koji je u svojoj biti čista manipulacija.
Fokusiranjem na Dodika, stvaraju se dva efekta. Jedan je njegova ogromna, neupitna moć i sposobnost da sve drži pod kontrolom, drugi da je dovoljno skloniti Dodika i riješiti sve probleme.
Istina je međutim da je Milorad Dodik, stvorio veliku mrežu ljudi, od kafanskih likova, preko članova Mjesnih odbora SNSD-a, pa do premijerke, ministara, službenika, raznih tajkuna… Ova mreža je toliko zapetljana i u nju je upetljano toliko ljudi, da se Dodikovim odlaskom mnogo toga ne bi promijenilo. A ako ćemo realno, teško da i može da ode, bar redovnim izborima, obzirom koliko je ljudi uključeno u sistem kriminala, korupcije i nepotizma, za koji se mora priznati da ga je do perfekcije razradio.
Dušan Čajić, SNSD-ov odbornik u Skupštini grada Banjaluka, zadnjih dana postao je posebno “popularan” kada je glasao protiv Prijedloga Građanske inicijative za Borik, Za očuvanje dječjeg igrališta i zelene površine u ovom banjalučkom naselju. Čajić je inače Predsjednik Komisije za prostorno uređenje grada, što je bitna činjenica, ne samo za ovaj slučaj. Po zanimanju je tokar!
Uprkos protivljenju mještana banjalučkog naselja Obilićevo/Mejdan zbog lociranja benzinske pumpe u neposrednoj blizini vrtića “Bubamara”, odbornik Čajić ocijenio je da ne postoji nikakav problem u vezi gradnje nove benzinske pumpe.
Odbornik Čajić, tvrdi kako je slučaj potpuno čist, te da su članovi gradske komisije u vezi ovog prijedloga uzeli u obzir činjenicu da je na toj lokaciji nekada davno bila benzinska pumpa.
“Investitor “Ideal kompani” podnio je zahtjev da na toj pumpi bude točeno samo dizel gorivo, bez benzina i plina. Prvobitno, investitor je tražio gradnju većeg objekta nego što je sada predviđeno, međutim, mi smo to korigovali na način da to bude mala pumpa koja neće nikome smetati. Dizel nije zapaljiv kao benzin i pumpa sigurno neće smetati ni obližnjim kućama ni vrtiću i upravo zbog toga mislim da ove priče potiču od konkurencije koja želi da tu lokaciju prigrabi za sebe” izjavio je odbornik Čajić za Banjaluka.net.
Logično, zar ne? Dizel nije zapaljiv kao benzin i kome može sametati jadna mala pumpa koja se gradi na mjestu gdje je nekada davno bila jedna mala pumpa. Logično, radi se o namještaljkama konkurencije, samo je pitanje ko je u ovom gradu konkurencija i kome? “Ideal kompani”, vlasništvo Nenada Luburića, je ista ona kompanija koja je u proljeće 2015. godine trebala početi gradnju najvećeg tržnog centra u Banjaluci. Objekat koji bi se nalazio u samom centru grada prostirao bi se na 55.000 m2, sa ulaganjima od 60 mil KM. Biće da je konkurencija opet “pustila neke priče”, pa dok se tračevi ne slegnu “Ideal kompani” će da gradi malu pumpu na mjestu gdje je nakada davno bila mala pumpa.
Da li je trač i priča da je izvođač radova na maloj benzinskoj pumpi, firma Esperanca, vlasnistvo Čajićeve supruge, saznaćemo u nekoj od narednih epizoda ove prilično zapetljane priče.
Čini se da su benzinske pumpe posebna specijalnost odbornika Čajića, pa je tako i u slučaju u kome je Skupština grada Banjeluke usvojila inicijativu za izmjenu regulacionog plana, na kojem se nalazi pet dunuma građevinskog zemljišta, za koje je firma Vojina Mitrovića, bivšeg člana NDP-a, tražila dozvolu gradnje hotela i autopraonice. Zanimljivo je da je Mitrović ovu zemlju, inače vlasništvo Grada, kupio od banjalučkog biznismena Budimira Stankovića, te da traje sudski spor zbog nelegalne prodaje gradske imovine. Mada, teško da se ovo možemo nazvati zanimljivim jer se često gradsko građevinsko zemljište najednom pretvori u nečije privatno vlasništvo, pa bi to ovako više bilo u domenu SF.
Ali za Komisiju za prostorno planiranje Banjaluke, koja sve nezakonitosti u ovom slučaju potvrđuje, nema ništa sporno. “Sve je urađeno po zakonu” tvrde, iako sudska procedura zbog njihove tužbe i dalje traje.
“Ako se ucrta pumpa i hotel, znamo da će cijena tog zemljišta skočiti ne za 10, nego i 20 i 30 puta. Znači, Grad ako dobije na nekom od sudova da je on ipak vlasnik tog zemljišta, samo dobija veću cijenu tog zemljišta i ovdje faktički nema kriminala”, poručuje SNSD-ov Dušan Čajić, predsjednik Komisije za prostorno planiranje grada.
Kako se autopraonica pretvorila u benzinsku pumpu teško je reći, ali mora da se radi o istoj magiji kojom je gradsko zemljište postalo privatno vlasništvo. Ćajiću se mora priznati da ima dobru računicu sa povećanjem cijene zemljišta ucrtavanjem na isto navedenih objekata, ali je to faktički teški kriminal. Osim što je propustio da u Zemljišnim knjigama upiše spor, grad ne može poduzeti niti jedan korak, pa ni crtanje hotela, pumpi, cvijeća i drveća dok se sudski spor ne završi.
Odbornik Čajić voli da prijeti, pa je tako 20.03. ove godine prišao pred opštinom Borku Džajiću, iz NVO “Forum roditelja” i rekao: ”Ja ću tebe tući nogama i rukama do smrti!” Džajić je prijetnje prijavio.
No, stara poslovica kaže, “Ne boj se psa koji laje”, pa je tako odbornika Čajića 17. decembra ove godine pretukao Dragan Kremenović zvani Puger, i nanio mu lakše tjelesne povrede.
Kremenović je fizički napao Čajića nakon svađe i zadao mu više udaraca, poslije čega je Čajić potražio medicinsku pomoć. Navodno, Čajić je najavio i da će Kremenovića prijaviti policiji.
Obračun se dogodio tokom održavanja redovnog sastanka članova Mjesnog odbora SNSD u banjalučkoj Mjesnoj zajednici Borkovići.
U ovoj priči zaista ima nešto zanimljivo. Naime, Dragan Kremenović Puger rođeni je brat SNSD-ovog odbornika u gradskoj skupštini, Draška Kremenovića, i od ranije poznat policiji zbog učestvovanja u više krivičnih djela.
Draško Kremenović je Predsjednik skupštinske Komisije za utvrđivanje prijedloga imena naselja, ulica i trgova. U ovoj komisiji ne vrti se toliko novca kao u Čajićevoj, ali je jednako važna kada je u pitanju kreiranje identiteta ovoga grada, možda čak i važnija.
Par dana prije nego je Dragan Kremenović pretukao Dušana Čajića, 12. decembra ove godine, održana je sjednica Mjesnog odbora SNSD-a Borkovići 1 na prijedlog predsjednika MO Dušana Čajića, koji istoj nije prisustvovao. Prva tačka Dnevnog reda bila je “Smjena Predsjedinika MO Borkovići 1, Čajić Dušana”.
Za novog predsjednika jednoglasno je izabran Dragan Kremenović.
Očito je da je SNSD-ova bara sve manja, a krokodili sve nervozniji. Nervozan je i sam Milorad Dodik, ali pustiti stvari slučaju i čekati da popucaju po svim šavovima, samo je kukavička kalkulacija. Onaj ko zaista želi promjene mora da zna da je prvi korak promjena sistema vrijednosti, a to znači posklanjati sve Kremenoviće, Čajiće, Stankoviće i inie, a ne samo Milorada Dodika.
U suprotnom, desiće se isto što i 2006. godine, kada je Dodik preuzeo vlast od SDS-a. Ovi će ljudi samo promijeniti stranačke dresove i to će biti početak i kraj svih promjena.
Tako funkcioniše mafija, nema tu ljubavi, poštovanja, odanosti, samo goli lični interesi.