Niko nema što Republika Srpska imade. Ima ministra prosvjete koji skriva informacije o svom školovanju. Da nije riječ o Dani Maleševiću, moglo bi se pomisliti da čovjek zbog skromosti ćuti, ali ovaj razmetljivac se pohvalio i doktoratom i fakultetom, ali magistarskim radom se ne hvali. Takođe odbija da kaže i gdje je doktorirao.Nema se čime pohvaliti, tvrde dobro obaviješteni izvori, a Malešević im svojim ćutanjem daje za pravo.
Pisali smo mu i uredno postavili pitanja u dva navrata.
Interesovalo nas je gdje je i kada diplomirao, magistrirao i doktrorirao ovaj vrli doktor nauka koji ne prestaje da gotovo svakodnevno iznanađuje javnost novim i novim aferama u školskom sistemu Republike Srpske.
Interesantno je to što ni na zvaničnoim sajtu Vlade u biografiji ovog ministra nije naveden podatak o njegovom magistarskom radu.
“Nakon završenih osnovnih studija, na kojima stiče zvanje profesora politehničkog vaspitanja i obrazovanja, odbranio je, 2001. godine doktorsku tezu koja se odnosi na kvalitet srednjeg stručnog obrazovanja“, navodi se, između ostalog, na sajtu Vlade
др Дане Малешевић – министар просвјете и културе
O postdiplomskim studijama i magistarskom radu koji bi se morali “smjestiti” između osnovnih studija i doktorata nema ni riječi. To je u najmanju ruku čudno, a ništa manje ne čudi ni činjenica da nisu navedeni ni podaci o tome gdje je, na kom fakultetu ministar 2001. godine doktorirao? Zašto je Maleševiću toliko stalo do toga da javnost ove informacije ne sazna!?
Čak i da nema razloga da se sumnja u validnost stečenih diploma i zvanja, bilo bi nedopustivo da bilo koji funkcioner, a pogotovo ministar prosvjete skriva informacije o svom obrazovanju.
A razloga za sumnju u ovom slučaju itekeko ima, da nema, Malešević bi ih odavno otklonio tako što bi ove dobro čuvane tajne razotkrio sumnjičavoj javnosti.
Ovako, ponašanje jednog ministra, u najmanju ruku je sramotno. Tako ćemo ga i nazvati, mada smo proteklih mjeseci na mnogim primjerima mogli vidjeti da dotični za sramota ne zna. Da zna podnio bio ostavku i javno se izvinio javnosti, a naročito učenicima i njihovim roditeljima zbog afere oko upisa učenika u Medicinsku školu u Banjaluci. Ma kolika da je njegova direktna krivica u tom slučaju, on kao resorni ministar bi morao da preuzme odgovrnost zato što su u tu školu učenici upisivani bez poštovanja redoslijeda na zvaničnoj rang listi. Upisivani su, tvrdi između ostalih i direktor te škole, na osnovu spiska koji je stigao iz Ministarstva prosvjete na čijem je Malešević čelu. Ako, kao što tvrdi nije odgovoran, zašto ministar nije kaznio one koji su odgovorni za najveću bruku u prosvjeti Republike Srpske do sada.
Ali to njega nije dotaklo, umjesto da prihvati krivicu odlučio je da za navodnu klevetu tužaka one koji su otvoreno progovorili o njegovom kriminalnom i po obrazovni sistem pogubnom djelovanju. A u tom načinu djelovanja Dani Maleševiću se mora priznati šampionsko zvanje. On je za godinu svog ministrovanja više štete ovom resoru nanio nego njegova dva prethodnika zajedno. A trudili se, nije da nisu, i Anton Kasipović i Goran Mutabdžija. Uzalud. U poređenju sa Maleševićem ostali su samo zaboravljeni asovi među štetočinama koje su uništile prosvjetu i kulturu u Republici Srpskoj.
Primjera je na pretek, a informacije o njima stižu sa svih strana.
Najnoviji u nizu je otvoreno pismo zaposlenih u Osnovnoj školi „Sveti Sava“ iz Lopara koje su mediji objavili.
Zaposleni u ovoj školi upozoravaju na flagantno kršenje zakona u režiji ministra Maleševića i njegovih pulena u ovoj školi.
Nakon što mu tri sastava Školskog odbora ove škole nisu bila po volji, Malešević je imenovao Privremeni školski odbor. Na čelo tog odbora postavljen je nekadašnji direktor te škole sada penzioner, protiv koga je vođeno više sudskih sporova. Takav Školski odbor je za v.d. direktora škole, po Maleševićevom receptu postavio čovjeka koji u ovoj školi radi na dopuni norme.
Mediji su nedavno izvještavali o sličnoj situaciju u Rogatici, gdje su se protiv Maleševićeve samovolje u tamošnjoj školi pobunile i njegove bivše stranačke kolege. Opštinski odbor Demokratskog narodnog saveza (DNS) u Rogatici je nedavno kolektivno napustio tu stranku razočaran potezima stranačkog rukovodstva na čelu sa Markom Pavićem. Sada su se javno oglasili osuđujući manipulacije svog donedavnog partijskog kolege Dane Maleševića.
Ranije se pismom medijima oglasio profesor Boban Odžić iz Novog Grada, čovjek koji je u ovoj i prošloj godini više puta odbijen na konkursu u dvije osnovne škole iako ispunjava sve tražene uslove. Odbijan je iz samo jednog razloga, nije podoban partijskom šablonu Dane Maleševića i direktora kojeg on podržava.
Ništa bolje nije prošla ni profesorica Sanja Ivanović, zaposlena u Gimnaziji Gradiška. Njen problem zato što ne pripada ni jednom političkom ni interesnom klanu traje godinama. Od pune radne norme časova koju je imala kada je zaposlaena u toj ustanovi iz godine u godinu su joj uzimani časovi tako da danas predaje samo dva časa Fizičkog vaspitanja u ovoj školi. Iako su njeni problemi počeli prije početka Maleševićevog ministrovanja, on je svojim postupkom ove godine stavio krunu na nepravdu kroz koju ova profesorica prolazi. U dogovoru sa direktoricom Gimnazije, s kojom je inače u bliskim vezama, Malešević je napravio kombinatorku zamjene radnih mjesta dvojice politički podobnih profesora na relaciji Banjaluka – Gradiška. Sve je urađeno pod firmom navodnog smanjenja putnih troškova, što je apsurdno s obzirom da troškove prevoza zaposlenim u srednjem obrazovanju snose opštine, koje nisu tražile ovakvu rotaciju. Uostalom ministarstvo mjesecima ne isplaćuje putne troškove ni zaposlenim u Osnovnom obrazovanju, pa se postavlja pitanje o kakvoj to uštedi je ovdje riječ? Kolateralna šteta ovakvih manipuplacija u Gimnaziji Gradiška je profesorica Ivanović o čemu smo i ranije pisali. Da bi apsurd bio većii njoj je nedavno ponuđeno da radi na dopuni časova u Novom Gradu gdje bi morala da vozari iz Gradiške, čime je demagogija o mjerama štednje demantovala samu sebe!
Malešević se inače ponaša kao mali šerif u Gradišci odakle je sa mjesta načelnika jednog odjeljenja u opštini lansiran na poziciju na kojoj je sada, na veliko iznenađenje javnosti. Prethodno je kao lider lokalnog DNS-a zajedno sa odbjeglim preletačima iz SDS-a okupljnim oko Slavka Dunjića i njegove fantomske partije, razbio vladajuću koaliciju u toj opštini, što jeste osnovni uzrok višemjesečne blokade rada lokalne zakonodavne vlasti u ovoj opštini čije posljedice bi zbog nemogućnosti usvajanja Budžeta građani tek mogli da osjete. To Maleševiću ne smeta da i dalje u tom gradu pokušava vući bitne konce, pogotovo kada je riječ o prosvjeti gdje njegovi puleni na direktorskim mjestima ne prežu ni od kakvih pritisaka (često sa elementima mobinga) nad zaposlenim koji im „nisu po volji“. Ništa bolja situacija od one u Gimnaziji nije ni u Srednjoj stručnoj i tehničkoj školi Gradiška, na čijem je čelu DNS-ov kadar, kao ni u nekim drugim školama u ovoj Opštini.
Ministarski položaj je, ustvari, nagrada Maleševiću za sabotažu lokalne vlasti u Gradišci koja će se manifestovati ubrzo po njegovom sjedanju u fotelju.
Ovim imenovanjem kojim su mnogi bili iznanđeni, dodatno su zaoštereni odnosi unutar DNS-a, između Marka Pavića i Nedjeljka Čubrilovića, predsjednika Narodne Skupštine RS. Na toj poziciji je, tvrde izvori u vrhu te stranke, Čubrilović želio Radmilu Kocić Ćućić, aktuelnu pomoćnicu ministra prosvjete. Čubrilović, inače, tvrdi ovaj izvor, „organski ne podnosi Maleševića“, pa je nakon afere Medicinska škola cinično poručio Paviću : „Evo ti sada Maleševića …“. Pavić mu je tada priznao da se pokajao što ga na vrijeme nije poslušao i da je Malešević njegovo veliko razočarenje. U međuvremenu ovaj „ministar za vjerovali ili ne“ je nastojeći da sebi da na značaju nastavio sa samoblamiranjem. Niko ozbiljan pa ni Policija RS nije povjerovao u navodnu prijetnju koju je primio u septembru ove godine i prijavio policiji. Da jeste, ne bi ni on ni policija samo par mjeseci poslije ćutali o ovome baš kao da se ništa nije ni dogodilo.
Maleševiću je ipak pošlo za rukom nešto što je izgledalo kao nemoguće. Izborio se sa žestokom konkurencijom i postao najgori ministar u najgoroj vladi koju je Republika Srpska ikada imala.
Kažu još za kratko. Bilo kakva rekonstrukcija Vlade će biti kraj njegove “slavne karijere”. Tada će imati dovoljno vremena da se posveti tužbama za klevetu koje je pokrenu ili koje se tek sprema da pokrene. Biće to prilka da pred nekim sudskim vijećem pokaže svoje diplome, bile on iz Čivčija, Sremskih Karlovaca, Zrenjanina…
