Zločinačka saudijska agresija na Jemen se spominje samo u izvješćima u kojima se kratko spomene broj mrtvih i ranjenih i podsjeća na razdoblje “mira” u Iraku, kada su prije pojave patoloških ubojica i ekstremita “Islamske države” vijesti iz Bagdada svodile na rečenicu: “U eksploziji automobila-bombe poginulo toliko i toliko civila i pripadnika snaga sigurnosti”.
Piše: N.Babić
Tijekom 2013. godine je, gotovo neprimjetno, u Iraku na taj način ubijeno skoro 10 000 ljudi, žrtve koje se nikoga nisu ticale i na koje nitko nije obraćao pažnju. Portal Iraq Body Count navodi broj civilnih žrtava od 2003. do danas i brojke koje iznosi su stravične. Međutim, stradanja Iračana su medijski postala “zanimljiva” tek od lipnja prošle godine i ofenzive “Islamske države” na Mosul, jednako kao što patnje sirijskih izbjeglica nikoga nisu zanimale sve dok su prognani Sirijci čamili u kampovima na slobodnom teritoriju u svojoj domovini, Libanonu, Turskoj ili Jordanu, te dok se nisu približavali granicama Europske unije.
Jemen je u medijskom smislu preslika licemjerne medijske šutnje i vijesti iz zemlje koja krvari isključivo zbog želje novog saudijskog kralja Salmana da se na Arapskom poluotoku pokaže kao svemoćni vladar koji neće trpjeti uplitanje regionalnih sila u njegovom dvorištu, posebice ne Irana, ne čuju se u udarnim terminima televizijskih dnevnika i nema ih na naslovnicama dnevnog tiska. Saudijska agresija na Jemen traje preko pet mjeseci i dosad je ubijeno oko 6 000 Jemenaca, uključujući stotine žena i djece.
Ova medijska šutnja traje od samog početka agresije, ali se ona ne tiče samo žrtava i zapadni mediji su ovih dana jedva izvijestili da su režimi Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i njihovi pomagači iz Al Qaede uz blagoslov Sjedinjenih Država pokrenuli kopnenu invaziju na Jemen.
Nakon pomorske blokade, zračnih udara koji traju već mjesecima, Jemen je sada na udaru kopnene invazije, što daje novu smrtonosnu dimenziju ovom sukobu za obje strane, za New Eastern Outlook piše gotovo nikada od zapadnih medija citiran analitičar Tony Cartalucci.
Nakon slijetanja u lučki grad Aden na jugu Jemena “oklopno-mehanizirana brigada” koji se sastoji od između 1 000 – 3 000 vojnika, prije svega iz UAE, sada kreće na sjever. Njihovo je krajnje odredište Sana, glavni grad Jemena.
Kolone francuskih tenkova Leclerc vojske Ujedinjenih Arapskih Emirata su viđene kako se kreću iz lučkog grada. Njihov je točan broj teško utvrditi, dok izvješća govore da je riječ o brigadi vojske UAE veličine od oko 100 tenkova, odnosno trećina ukupnih oklopnih snaga te male zaljevske monarhije.
Ovaj zaokret nakon mjeseci frustrirajućih poraza snaga saudijske marionete, svrgnutog jemenskog predsjednika Abd-Rabbu Mansoura Hadija, koje su se pokazale potpuno nemoćnima u borbi protiv Houti boraca i to usprkos zračnoj podršci njihovi arapskih saveznika. I dok se čini da dobro opremljene arapske snage mogu usredotoči vatrenu moć protiv odlučnih Houtija u izravnim bitkama, sposobnost snaga Saudijske Arabije, UAE i Al Qaede je vrlo upitna kada je riječ o zadržavanju zauzetog teritorija.
Tony Cartalucci situaciju u Jemenu uspoređuje s Rimskim carstvom koje je tijekom stoljeća vladavine glasilo za nepobjedivu vojnu silu, da bi se već nakon prvih nekoliko velikih poraza počelo nezaustavljivo raspadati. Isto se kože reći i za zapadnu hegemoniju koja se i dalje hrani iluzijom vojne nadmoći na bojnom polju. Međutim, pažljivim ulaskom u bitke u kojima se trudi izbjeći teške poraze, Zapad i osobito SAD uspijevaju zadržavati tu iluziju vojne nepobjedivosti.
Kada u Washingtonu vide da pred sobom imaju narode s bolje opremljenim i obučenim vojskama, onda odabiru strategiju posredničkih ratova (proxy war), odnosno snage koje će se boriti u njegovo ime. Ovaj je odabir logičan, jer bi bilo koji ponižavajući poraz mogao biti fatalan za mit o “jedinoj svjetskoj supersili”.
Iako većina analitičara tvrdi da je rat u Jemenu samo posrednički rat između Irana i zaljevskih monarhija, to je u stvari samo jedan od nekoliko takvih sukoba koji bijesne u regiji bijesan i predstavlja širu strategiju posredničkih ratova u režiji Sjedinjenih Američkih Država i njihovih regionalnih saveznika na jednoj strani, te Irana, Sirije, Rusije, pa čak i Kina na drugoj.
Tenkovske postrojbe zaljevskih monarhija zapadne proizvodnje se u Jemenu pokušavaju premjestiti na sjever i ovo je prilika da se sruši iluzija zapadne nepobjedivosti. Jemen kao groblje brigade francuskih Leclerc tenkova bi mogao bili velika prilika da se postigne taj cilj. Time bi se jednom zauvijek ugušile ekstrateritorijalne vojne ambicije također UAE. Ako i ne bude tako, uništenjem oklopne brigade vojske UAE bi kopnene borbe u Jemenu ostale na teret Saudijcima, koji su se do sada već dokazali kao nesposobni.
Možda je to jedan od mnogih razloga zbog kojih su zapadni mediji odlučili ne pokrivati događaje u Jemenu.
Što se tiče međunarodnog prava, mogli bi se zapitati kako je moguće da neizabrane apsolutne monarhije poput Saudijske Arabije i UAE mogu vojno intervenirati u Jemenu s pomorskim blokadama, zračnim udarima i sada otvorenom kopnenom invazijom i da kolonama oklopnih vozila pokušavaju vratiti svrgnuti režim? Sve to se čini uz vrlo malu zabrinutost Ujedinjenih naroda i uz oduševljenu potporu, političku i vojnu, Sjedinjenih Država.
Odgovor na ovo pitanje je posebno zanimljiv, ako se uzme u obzir zapadna osuda Rusije za bilo koji pokušaj da podrži ili obrani legitimnu i potom državnim udarom svrgnutu vladu Ukrajine. Za Jemen vrijede jedna “pravila”, a ukrajinski narod je uz podršku NATO saveza predan u ruke neonacističkih milicija koje podupiru kriminalni režim u Kijevu. Uspoređujući ove dvije situacije, podržavajući agresiju Saudijske Arabije i UAE u Jemenu, Zapad će sve teže održavati iluziju moralne superiornosti u pogledu Ukrajine.
Ruski stav oko agresije na Jemen mora biti oštriji, jer suzdržanim stavom dugoročno riskira da da legitimitet zapadnoj licemjernoj politici na Arapskom poluotoku.
Kako se ne bi dovodili u vezu ova dva sukoba, zapadni mediji su odabrali najbolje moguće rješenje i odlučili su ne izvještavati o onome što se događa u Jemenu.
Nakon što se NATO pokušao pozvati na “odgovornost za zaštitu”, kao što je bio slučaj u Libiji, postalo je jasno da se američki vojni savez krije iza načela humanitarnog interesa, ali ih se ne drži. Iako rijetki u to još vjeruju, još uvijek postoje zapadni mediji i politički kružoci, takozvani “think-tankovi”, koji “odgovornost za zaštitu” pokušavaju koristiti kao opravdanje za nove vojne agresije.
Međutim, “odgovornost za zaštitu” (“responsibility to protect” / R2P) jednostavno ne postoji i to zbog ono malo priča o Jemenu koje se mogu pronaći u zapadnim medijima. Pomorska blokada i zračni udari protiv Jemena koje je podržao Washington su Jemen gurnuli u humanitarnu katastrofu. Ne samo da su UN i Zapad nisu tražili prekid bombardiranja i obustavu blokade, nego je Zapad nastavio podupirati Saudijsku Arabiju i UAE u vojnoj avanturi u Jemenu.
Pokolj i nepravde u Jemenu su poslužili kao podsjetnik kako su Zapad i njegove institucije, uključujući i Ujedinjene naroda, najveća prijetnja globalnom miru i stabilnosti. Izgovor da se brani mir i stabilnost u svijetu je postao sredstvo za izazivanje novih ratova.
Posljednji među razlozima šutnje medija o Jemenu je želja da se vidi kako će Houti borci reagirati na kopnenu invaziju i na koji će se način suprotstaviti snagama UAE.
Ukoliko se oklopna brigada UAE suoči s ozbiljnim gubicima, moglo bi doći do daljnjih bombardiranja iz zraka, ali bi se odugovlačilo ili čak odustalo od novih upada na jemenski teritorij. Otprilike slično se dogodilo 2006. tijekom rata u Libanonu gdje su borci Hezbollaha vješto iskoristili teren i tako poništili izraelsku prednosti u zrakoplovstvu i oklopnim vozilima, prisiljavajući jaču vojnu silu na povlačenje. Houti će sigurno odgovoriti na ovu najnoviju akciju koju podupiru SAD i provode je njihovi opunomoćenici koji djeluju u Jemenu.
Možda i iz tog razloga zapadni mediji radije šute o ratu u Jemenu, jer bi ovakav ishod značio da su još jedne prozapadne konvencionalne snage i dobro opremljene vojske poražene od slabijih snaga i da Wall Streetu i Washington još jednom nisu uspjeli u kampanju u kojoj su se štitili njihovi interesi.
Dok zapadni mediji odbijaju izvještavati o događajima u Jemenu s pažnjom i iskrenošću koju zaslužuju, ovaj sukob je ipak ključan iz razloga što može odrediti ishod drugih posredničkih ratova koji bjesne širom Bliskog istoka i na sjeveru Afrike, pa čak i šire, zaključuje Tony Cartalluci.
Odgovor pokreta Ansarullah i Houti boraca Saudijskoj Arabiji
Iako su snage odane Saudijskoj Arabiji i kopnene snage UAE uspjele zauzeti dio teritorija na jugu zemlje, situacija na sjeveru zemlje, uz granicu sa Saudijskom Arabijom, pretvorila se u pravu noćnu moru za Rijad i saudijsku kraljevsku obitelj.
Naime, kako prenosi Al Alam, jemenska vojska (dio oružanih snaga Jemena koji ne priznaje saudijsku marionetu, svrgnutog predsjednika Abd-Rabbu Mansoura Hadija), narodne snage pokreta Ansarullah i Houti borci su zauzeli stratešku vojnu bazu u južnim dijelovima Saudijske Arabije.
“Jemenski snage su preuzele kontrolu nad Mash’al vojnom bazom u pokrajini Jizan u južnoj Saudijskoj Arabiji. Poginulo je na desetke saudijskih vojnika, a nekoliko njihovih vojnih vozila i tenkova je uništeno u napadu na bazu. Teške borbe između jemenskih snaga i saudijske vojske su se vodile i u saudijskoj regiji Najran. Jemenski revolucionarni komitet navodi kako su u Najranu ubijena trojica američkih vojnih savjetnika, a ranjeno je dvoje civila”, izjavio je Ebu Hessam, viši zapovjednik pokreta Ansarullah.
Ukoliko su ova izvješća točna, a snimke na You Tubeu i Liveleaku potvrđuju da se ipak vode sukobi u južnim pokrajinama Saudijske Arabije, to znači da su se Houti borci i pripadnici pokreta Ansarullah odlučili na ratne operacije na sjeveru i preko granice sa Saudijskom Arabijom.
Abdul Malik Al-Houthi, vođa jemenskog pokreta Ansarullah, u svom nedavnom govoru je najavio da će u slučaju da se agresija saudijskog režima nastavi jemenske snage razmotriti i provesti svoje “strateške odluke”.
Mnogi su se upitali što bi to moglo značiti, a pro-saudijski mediji navode da bi to mogla biti blokada Crvenog mora i brodskih linija u tjesnacu Bab-el-Mandab između Jemena i Džibutija.
Međutim, mediji bliski pokretu otpora Ansarullah pišu kako se planiraju prekogranične operacije i dublji prodori u saudijska područja, te da je strateški cilj preuzeti kontrolu nad južnim saudijskim pograničnim regijama Najran, Jizan i Asir.
Nakon govora Abdula Malika Al-Houthia su mediji i stručnjaci naveli kako sumnjaju da pokret Ansarullah može napredovati u području južne Saudijske Arabije i prijetnje vođe pokreta Ansarullah nazvali “ispraznima”.
No, proteklog tjedna kretanja u pograničnim područjima pokazuju da su tvrdnje čelnika pokreta Ansarullah bile daleko od propagandnog ili političkog govora. Jemenski pokret se odmah po upozorenju se posvetio aktualiziranju obećanih strateških opcija.
Bilo je niz pada na saudijski teritorij od strane Ansarullah pokreta, a jemenske snage su ispalile i jedan projektil Scud na saudijski teritorij. Projektilom zemlja zrak su oborili i jedan saudijski helikopter Apache u pokrajini Jizan, a uništeno je i nekoliko saudijskih tenkova i oklopnih vozila, prenose mediji bliski Houti borcima i pokretu Ansarullah.
Saudijci bi se trebali ozbiljno zabrinuti, budući da su jemenski borci zauzeli neka prekogranična područjima unutar Saudijske Arabije, a ubili su i zapovjednika 18. brigade saudijske vojske, Abdul Rahmans Al-Shahrania. Svi ovi postupci su dio akcija u južnoj Saudijskoj Arabiji koje su najavili čelnici pokreta Ansarullah i njihovi saveznici. Intenzivne operacije jemenskih snaga govore da su prijetnje bile vjerodostojne.
Pokret Ansarullah je intenzivirao napade protiv saudijskih snaga uz jemensko-saudijsku granicu dan nakon što je objavio da je proveo taktičko povlačenje iz jemenskih južnih pokrajina. Fokusirajući se na sjeverna jemenska područja i pokretanje više napada na saudijska pogranična područja su najavljeni ciljevi povlačenja. Osim dokazivanja saudijske vojne slabosti i što više dobitaka na bojnom polju, Ansarullah se fokusirao na južne granice saudijske kraljevine iz razloga što režim u Rijadu to neće moći sakriti i na taj će se način prisiliti saudijski režim da progovori o gotovo zaboravljenom sukobu.
Prije nego što su okupirana i pripojena Saudijskoj Arabiji 1934. godine, tri provincije Najran, Jizan i Asir su bili dio Jemena. Od tada nijedna jemenska vlada nije uspjela vratiti okupirane regije. Međutim, nedavno je pokret Ansarullah vojnim operacijama dodano mogućnost oslobođenja otetih jemenskih pokrajinama, a za libanonski Al Akhbar su lideri pokreta rekli da bi “vraćanje okupiranih jemenskih provincija bio najveći geopolitički gubitak za Saudijsku Arabiju”. Haykal Bafana, ugledni jemenski analitičar i kritičar pokreta Ansarullah je izjavio “kako se situacija za Rijad pogoršava i da svijet postaje svjestan pitanja kojeg su Saudijci skrivali sve do danas, a Saudijci sada broje strance u Jizanu, Najranu i Asiru”.
Glavni razlog javne mobilizacije snaga pokreta Ansarullah, te napredak i zauzimanje područja u južnoj Saudijskoj Arabiji dijele je identitet kojeg dijele sa stanovnicima okupiranih jemenskih područja. Većina ljudi u južnoj Saudijskoj Arabiji su jemenska plemena, Zaidi i Ismailiti, iste vjere kao većina Jemenaca. Izvješća pokazuju da su plemena koja žive u Najranu, Jizanu i Asiru u savezu sa snagama pokreta Ansarullah, a nakon otvorene saudijske agresije na Jemen su stvorili “Oslobodilački pokret Jizan, Najran i Asir”. Ovaj pokret na jugu Saudijske Arabije je svoje konture počeo dobivati u lipnju ove godine, kada je stvoren pokret Ahrar Al-Najran. Tada je pokret Ahrar Al-Najran s 300 vojnika i jednim časnikom artiljerijskih snaga prešao granicu i pridružio se pokretu Ansarullah u Jemenu, prenosi Global Research, a pozivajući se na arapske izvore Syrian Free Press piše kako su borci saudijskog secesionističkog pokreta Ahrar Al-Najran zauzeli jednu vojnu bazu u južnoj saudijskoj pokrajini Jizan.
Komentirajući nedavnu smrt zapovjednika 18. brigade saudijske vojske, jemenski analitičar Haykal dodaje “da je ovo prvi put da su saudijski Jemenci u ovom sukobu otvoreno ratovali na strani jemenskih snaga”.
Ovakav razvoj situacije potvrđuje skrivene strahove Rijada da, iako moderna i dobro opremljena, saudijska vojska nije u stanju nositi se s dobro motiviranim neprijateljem kao što su Houti borci i pripadnici pokreta Ansarullah. S druge strane, otegotna okolnost za saudijsku vojsku je i etnoreligijski mozaik u zemlji u kojem nisu baš sve skupine željne rata s jemenskim i saudijskim šiitima i njihovimm saveznicima.
Što se tiče jemenskih boraca, oni nemaju što izgubiti i izgledaju odlučni u svojoj nakani. Jemenska predsjednička garda koja djeluje u sastavu pokreta Ansarullah je u priopćenju navela “kako će snage saudijskog režima uskoro iznenaditi vijesti o njihovim novim pobjedama”.
Izgleda da je jemenski pokret otpora Ansarullah odlučan u svom nastojanju za oslobađanjem okupiranih jemenskih provincija, što bi bio izuzetno velik udarac za Saudijsku Arabiju.
Kako god bilo, čak i slučaju da ne dođe do prekrajanja granica, pobjede jemenskih snaga i njihov ulazak u južne dijelove Saudijske Arabije će otvoriti pitanje rata u Jemenu i više se neće moći skrivati saudijska agresija pokrenuta uz blagoslov Washingtona.
Religijska karta Jemena – Pokret Ansarullah se povukao iz južnih dijelova zemlje i fokusirao se na sjever Jemena i južne dijelove Saudijske Arabije u kojima žive šiiti, odnosno pripadnici zaidskog i ismailitskog ogranka islama:
