Kraj za porezni raj?

Američki predsjednik Joe Biden i ministrica financija Janet Yellen (foto Kevin Lamarque/Reuters/PIXSELL)

Na sastanku zemalja G7 prihvaćen je prijedlog o uvođenju globalnog korporativnog poreza od “najmanje 15 posto” koji je pozdravljen kao historijski. No taj će porez biti manji od onih koje pojedine države sada imaju, kao i od prosjeka G7 zemalja, što znači da će tehnološki divovi iz Silicijske doline u tim državama ubuduće bolje prolaziti nego što je to dosad bio slučaj 

Na prošlotjednom sastanku zemalja G7, koji je održan u Londonu, ministri financija SAD-a, Velike Britanije, Kanade, Francuske, Njemačke, Italije i Japana prihvatili su prijedlog američkog predsjednika Joea Bidena o uvođenju globalnog korporativnog poreza od “najmanje 15 posto”. Budući da se to dogodilo nakon desetljeća inzistiranja različitih organizacija na obuzdavanju enormnog odljeva novca koji korporacije utajuju zahvaljujući rupama u poreznom zakonodavstvu, prijedlog je pozdravljen kao “historijski” i kao prvi pokušaj sistemske preraspodjele poreznih prihoda od 1930-ih godina.

Porez će se primjenjivati na poslovanje svih vrsta multinacionalnih kompanija, no glavni su na udaru tehnološki giganti, koji zahvaljujući specifičnoj vrsti poslovanja imaju širi dijapazon mogućnosti za izbjegavanja plaćanja poreza, uz standardno premještanje profita u porezne oaze. Većina velikih tehnoloških kompanija osnovana je i imaju sjedišta u SAD-u, što pokazuje da je američka vlada učinila značajan zaokret od glavnog protivnika uvođenju takvog poreza, kakve su bile i bivše vlade Baracka Obame i Donalda Trumpa.

Također, države do sada nisu imale mogućnost naplaćivati porez na profite od roba i usluga koje se prodaju na područjima njihovih jurisdikcija ako te kompanije tamo nemaju i sjedišta. Sada bi se i to trebalo promijeniti tako da se korporacijama uvede obaveza plaćanja poreza i u onim državama u kojima djeluju, primjerice putem digitalnog oglašavanja, bez obzira na to gdje im je registrirano sjedište.

No da bi prijedlog zaživio bit će potrebno da se s njim slože i ostale države, a prve su na redu one iz skupine zemalja G20, u koje među ostalim spadaju Rusija, Indija, Brazil, Kina i Južna Koreja. One bi Bidenov prijedlog trebale prihvatiti na nadolazećem sastanku koji će se održati u srpnju, a cijeli poduhvat trebao bi biti formaliziran u listopadu.

Budući da neke države, primjerice Italija, Francuska i Velika Britanija, već od ranije imaju poreze na digitalne usluge, one će svoje poreze morati ukinuti, odnosno prilagoditi novom sporazumu. A s obzirom na to da Washington te poreze smatra diskriminatornima prema američkom tehnološkim sektoru, tamošnja je vlada priprijetila uvođenjem poreza od 25 posto na uvoz proizvoda modne i kozmetičke industrije, luksuzne robe i drugih onim državama koje ne budu htjele prihvatiti plan. Američka je vlada time sebi osigurala kompromisno rješenje jer je dala zeleno svjetlo za oporezivanje američkih tehnoloških kompanija u zamjenu za globalni korporativni porez. Zahvaljujući tome i sama će profitirati jer zbog offshore poslovanja svojih kompanija gubi prihode od poreza.

Također, dugogodišnja “utrka prema dnu” kojoj je cilj bio privlačenje multinacionalnih korporacija u porezne oaze kao što su karipski i Kajmanski otoci, Švicarska, Irska i Luxembourg, u razdoblju od 2000. do 2020. godine spustila je u zemljama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) prosječni korporativni porez sa 32,2 na 23,2 posto. U Njemačkoj, primjerice, on iznosi 30 posto, u Francuskoj 26,5, a u Velikoj Britaniji 19 posto, dok prosjek EU-a iznosi nešto više od 20 posto, a u Americi 27 posto. Jedine članice EU-a koje imaju korporativni porez niži od predložene globalne stope su Irska s 12,5 posto, a od 2017. godine i Mađarska sa samo devet posto, time i najmanji u Evropskoj uniji. Izvan EU-a Švicarska je sa 14,9 posto tik ispod predloženog minimuma.

Za razliku od Mađarske, čiji je premijer Viktor Orban tek nedavno krenuo putem pretvaranja svoje zemlje u poreznu oazu, irska politika niskih poreza datira još iz 50-ih godina prošlog stoljeća, zahvaljujući čemu je privukla samo iz SAD-a više od 700 kompanija. To je naročito eskaliralo u vrijeme prebacivanja velikog broja država s proizvodnih na uslužne ekonomije, čije je poslovanje lakše premještati s jednog mjesta na drugo. Stoga je irski ministar financija Paschal Donohoe izjavio da na prijedlog “gleda s rezervom s obzirom na utjecaj koji bi on mogao imati na konkurentnost malih i srednjih poduzeća”.

Što se pak tiče točnih iznosa utajenih u poreznim oazama, oni nisu poznati, no poznato je da su članice OECD-a zahvaljujući usvajanju novih međunarodnih standarda razmjene informacija posljednjih godina sebi priskrbile više od 100 milijardi dolara dodatnih poreznih prihoda. Prema podacima britanske humanitarne organizacije Oxfam, iznosi stranih profita koje multinacionalne kompanije premještaju u porezne oaze kreće se oko 40 posto, pa su sada države, suočene s posljedicama krize izazvane pandemijom koronavirusa, napokon počele razmišljati i o štetama koje ta praksa čini njihovim ekonomijama i radnicima.

Međutim, unatoč općem ushitu zbog mogućeg globalnog sporazuma o oporezivanju tehnoloških kompanija, bitno je naglasiti da će taj porez od 15 posto biti manji od onih koje pojedine države sada imaju, kao i od prosjeka G7 zemalja, što znači da će tehnološki divovi iz američke Silicijske doline u tim državama ubuduće bolje prolaziti nego što je to bio slučaj dosad. Iz Oxfama su stoga poručili da je “apsurdna” tvrdnja G7 zemalja da je na djelu potpuna reforma globalnog poreznog sustava, s obzirom na to da je minimum koji su ministri odredili “sličan niskim stopama kakve naplaćuju porezne oaze poput Irske, Švicarske i Singapura”. “Postavili su ljestvicu tako nisko da je kompanije mogu bez problema prekoračiti”, rekli su iz Oxfama, objasnivši da će “globalni korporativni porez fiksiran na 15 posto učinili vrlo malo na zaustavljanju utrke prema dolje i ograničavanju raširene prakse korištenja poreznih oaza”.

Prijedlog su kritizirali i neki drugi vodeći ekonomisti i organizacije, primjerice Neovisna komisija za reformu međunarodnog poreznog oporezivanja (ICRICT), koja je predlagala uvođenje minimalnog korporativnog poreza od 25 posto, a na digitalne usluge progresivni porez, uz mehanizme za povećanje transparentnosti knjigovodstvenih praksi. Prema podacima ICRICT-a, upravo su tehnološke kompanije Google, Apple, Facebook i Amazon najveći utajivači poreza uopće, a usto su i disproporcionalno u odnosu na ostale sektore profitirale u razdoblju koronakrize.

Da prijedlog G7 ide na ruku tehnološkim divovima pokazuju i njihove reakcije nakon objave da je postignut dogovor. Primjerice, jedan od potpredsjednika Facebooka Nick Clegg – inače prije toga i vođa britanskih Liberalnih demokrata i bivši zamjenik britanskog premijera Davida Camerona – izjavio je da kompanija “snažno podržava inicijativu i priželjkuje uravnotežen i trajan dogovor”. Glasnogovornik Googlea José Castañeda također je Reutersu rekao da kompanija u kojoj radi “snažno podržava nastojanja za modernizacijom međunarodnih poreznih pravila”. Iz Amazona su pak poručili da “vjeruju kako će proces koji vodi OECD dovesti do multilateralnog rješenja i omogućiti stabilnost međunarodnog poreznog sistema”, pa ga stoga “pozdravljaju kao dobrodošao korak u tom nastojanju”.

Big Tech kompanije, poznate i pod akronimom GAFAM (Google, Apple, Facebook, Amazon i Microsoft), inače spadaju u kompanije koje najviše novca troše na lobiranje. Stoga ne čudi da je prijedlog skupine G7 formiran tako da im maksimalno ide na ruku s obzirom na to da su četiri od sedam članica G7 ujedno članice Evropske unije.

Prema podacima organizacije Corporate Europe Observatory (CEO), koja se bavi nadzorom korporativnih praksi u institucijama Evropske unije, upravo su GAFAM kompanije najveći pojedinačni lobisti u Bruxellesu, a 2019. ukupno su na to potrošile 21 milijun eura. Najviše je potrošio Google s osam milijuna, zatim Microsoft pet, Facebook 4,25, Apple dva i Amazon 1,75 milijuna eura. Tome treba dodati još 2,15 milijuna eura koliko su potrošila profesionalna udruženja digitalnih kompanija, primjerice DigitalEurope, čiji je budžet za lobiranje te godine iznosio 1,25 milijuna dolara. Za usporedbu, moćni lobi automobilske industrije te je godine na lobiranje potrošio 7,9 milijuna eura, više nego dvostruko manje od Big Tech kompanija.

Kompanije, osim toga, često imaju skrivene veze i sa samozvanim neovisnim institutima i think-tankovima, koji izrađuju prijedloge politika kako bi one išle na ruku kompanijama, kao i izvještaje u kojima dokazuju kako će regulativa imati dramatične posljedice na evropsku ekonomiju. U Bruxellesu je, tvrdi CEO u svojim izvještajima, prilično uvriježena praksa da te organizacije ne navode svoje veze s poslovnim sektorom, a ni obratno, što predstavlja kršenje pravila iz Registra transparentnosti EU-a. Među pet tehnoloških divova najveći je prijestupnik u tom smislu Facebook, koji je surađivao sa šest od sedam najvećih think-tankova u Evropi (Bruegel, German Marshall Fund, European Policy Centre itd.), a nijednu suradnju nije objavio, dok ostale obično neke suradnje deklariraju, a neke ne. Sve u svemu, Google je u Bruxellesu najveći pojedinačni lobist uopće, a od kompanija koje nisu tehnološke a spadaju u prvih pet samo su naftna kompanija Shell i kemijski gigant Bayer.

GAFAM kompanije ujedno su šampioni po pitanju broja održanih sastanaka s visokim evropskim dužnosnicima, pa se tako svih pet nalaze u prvih 15 kompanija. Od studenoga 2014. do rujna 2020. Google je imao čak 254 takvih sastanaka, dok su Facebook i Microsoft treći i četvrti sa 155, odnosno 141 sastankom. Samo je moćna Federacija evropskih poslodavaca više puta od Googlea u četiri oka razgovarala s evropskim dužnosnicima. Od početka mandata predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen u prosincu 2019., tijekom kojeg su se odvijali pregovori o cijelom paketu prijedloga za regulaciju različitih aspekata digitalnih kompanija, one tehnološke, navodi CEO, s pripadnicima viših ešalona Komisije sastale su se ukupno 158 puta.

Autor: Tena Erceg, Novosti