Borut Pahor nedavno se prilikom posjete Egiptu slikao kao da pozira za naslovnicu nekog petparačkog ljubavnog romana. U svojoj privremenoj rezidenciji glavu je, s neopisivo tužnim izrazom lica, naslonio na ogradu stepeništa, netko ga je u tom trenutku fotografirao, a Pahor je to odmah stavio na Facebook uz opasku – „domotožje v Kairu“. Pahorova poza kojom je želio iskazati neizmjernu nostalgiju prema Sloveniji nazvana je „boruting“. Na društvenim mrežama Pahor se zna pohvaliti i svojom novom tetovažom, a na Božić sa školskom djecom peče kolače.
ANTE RADIĆ
“Dobro sam upoznao Boruta, vjerujte mi, on nema pojma ni o čemu”, rekao nam je prije mjesec dana jedan hrvatski političar. Pahor je predsjednik Slovenije, a prije toga bio je premijer, predsjednik parlamenta i zastupnik u Europskom parlamentu. I sa svim tim mogao se pohvaliti dok još nije napunio niti 50 godina. Sasvim je, dakle, moguće da netko tako banalan u politici postigne nevjerojatno puno.
Sasvim je moguće da netko tako banalan u politici postigne nevjerojatno puno poput Boruta Pahora (FOTO: Wikimedia/UKOM)
To valja imati na umu kada se analizira uistinu impresivnu biografiju hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Ona je na tu dužnost izabrana u 47. godini života, a ranije je bila ministrica vanjskih poslova, veleposlanica u Washingtonu i pomoćnica glavnog tajnika NATO-a. Ta politička karijera sugerira da je riječ o izuzetnoj osobi. I doista, Kolinda Grabar-Kitarović jest izuzetna, ali ne po svojem kapacitetu na osnovu kojeg važne dužnosti mijenja poput čarapa. Predsjednica Republike je, kao i Pahor, primjer kako dozlaboga isprazan političar može strelovito napredovati, a da ga se pritom putem uopće ništa ne primi.
Predsjednica danas djeluje kao da je tek na početku karijere i da dosad nije nigdje bila niti je išta naučila. Zapanjujuća je to spoznaja. Kako se to moglo dogoditi? Pratila ju je sreća. Drukčije objašnjenje, koliko god ovo zvučalo neuvjerljivo, jednostavno nije moguće.
Kolinda Grabar-Kitarović radila je 1992. godine u Ministarstvu znanosti i tehnologije dok je Ivo Sanader tamo bio ministar. Kad je on godinu dana kasnije prešao u Ministarstvo vanjskih poslova, na mjesto zamjenika ministra, iz još neutvrđenih razloga sa sobom je poveo i nju. U MVP-u je Kolinda Grabar-Kitarović dogurala do srednjeg diplomatskog ranga, a onda je se Sanader opet sjetio 2003. godine. Trebao ju je za parlamentarne izbore HDZ-ovu listu u 7. jedinici popuniti nekim rođenim Riječanima, pa je odabrao i Kolindu Grabar-Kitarović. Izazvalo je to čuđenje starih HDZ-ovaca jer malo ih je dotad čuo da ona postoji.
“U kampanji smo se svi pitali tko je ta mlada žena, koja u to vrijeme nije niti izbliza toliko brinula o svojoj vanjštini”, ispričao nam je prije dosta godina jedan HDZ-ov veteran. No, iznenađenjima tu nije bio kraj. Sanader je poslije izborne pobjede Kolindu Grabar-Kitarović postavio za ministricu europskih poslova. Sada se i šira javnost pitala tko je ona. Ali, samo kratko, ministrica je ubrzo ponovno pala u anonimnost, nije bilo medijskog interesa za ono čime se bavila.
Sreća je, međutim, nije napustila. Ministra vanjskih poslova Miomira Žužula početkom 2005. godine „odnijela“ je afera Imostroj, a Sanader je zatim taj resor spojio s europskim poslovima i Kolindu Grabar-Kitarović promovirao u šeficu diplomacije. O njezinom ministarskom mandatu ne bi se ništa moglo reći. Vanjsku politiku kreirao je Sanader, a k tome ministričini javni nastupi bili su potpuno suhi, činovnički. Nije imala političku dimenziju. No, Sanader je nije otpisao zbog toga nego mu se nije svidjelo kako je vodila Županijski odbor HDZ-a Primorsko-goranske županije, gdje ju je on instalirao, a navodno ga je i ogovarala.
Predsjednica danas djeluje kao da je tek na početku karijere (FOTO: Hina)
Kad je Sanader, nakon izbora 2007. godine, sastavljao svoju drugu Vladu, u njoj nije bilo mjesta za Kolindu Grabar-Kitarović. Izgubila je njegovu naklonost. Ali, pomogao joj je predsjednik Stjepan Mesić. S njim je Kolinda Grabar-Kitarović kao ministrica razmjerno često putovala u inozemstvu i nekako su se sprijateljili. Zato je 2008. godine na Mesićevo inzistiranje Sanader svoju nekadašnju miljenicu pristao poslati u Washington za hrvatsku veleposlanicu.
Nije tamo sve glatko teklo za Kolindu Grabar-Kitarović. Zloupotrebljavala je položaj dajući suprugu da službeni automobil koristi kako ga je volja i malo je nedostajalo da je tadašnji ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković ne opozove. Kolinda Grabar-Kitarović shvaća da nema naročitu budućnost u hrvatskoj diplomaciji i, mimo znanja Vlade Jadranke Kosor, javlja se na natječaj za pomoćnicu glavnog tajnika NATO-a. I izabrana je.
Njima je trebao netko za prezentaciju NATO saveza i Kolinda Grabar-Kitarović učinila im se idealnom za to. Nije ona imala bitnu ulogu u NATO-u, ali stalno je putovala i dobro služila kao lice te vojne organizacije. I što je za nju još važnije, u Hrvatskoj se stvarao dojam kako je Kolinda Grabar-Kitarović, eto, uspjela u svijetu. Stoga ju je 2014. godine Tomislav Karamarko pozvao da bude kandidatkinja HDZ-a za predsjednicu Republike. Nije to prihvatila bez razmišljanja, imala je odličnu plaću i ugodno je živjela, ali ipak je odlučila ući u izbornu utrku s blijedim Ivom Josipovićem. Pobijedila ga je minimalnom razlikom u glasovima, no desnica je euforično dočekala njezin uspon na Pantovčak, gdje HDZ nije imao svojeg čovjeka od Tuđmanove smrti.
Dvije godine Kolinda Graba-Kitarović je u Uredu predsjednice, iako je u kampanju obećala da će dužnost obnašati u nekoj puno skromnijoj zgradi. A retorika joj je takva da je predmet bespoštednog ismijavanja onih koji ne spadaju u red predsjedničinih obožavatelja. U srijedu je, opravdavajući novogodišnji izlet u Sjedinjene Američke Države, izjavila da nije mogla najaviti s kim će se tamo sastati da joj neprijatelji Hrvatske to ne bi pokvarili. Jako je podsjetila na nogometne menadžere koji pričaju o fantastičnim ponudama za svoje igrače, ali ne žele otkriti iz kojih klubova te ponude dolaze da zlonamjernici ne bi opstruirali posao. Naravno, u najvećem broj slučajeva te su ponude izmišljene. Kao i američki sugovornici predsjednice Republike. To je stvarnost osobe koja je zahvaljujući sreći izgradila fantastičnu političku karijeru.
Lupiga.Com