Počelo je. Do općih izbora 2026. ostalo je više od devet mjeseci, a upućeniji posmatrači tvrde da je predizborna kampanja krenula još u augustu 2025. Pršte varnice lijevo i desno, lete uvrede gore i dole, optužbe i kontraoptužbe smjenjuju se na dnevnoj osnovi.
Piše: Ozren Kebo
Ako je to to, onda je predizborna groznica fakat u toku. Ali ovo nije samo kampanja u kojoj sve što govornik kaže pokušava iskoristiti u sopstvenu korist, ovo je istovremeno i historijska pozornica na kojoj sve što izlanu jednog dana bude zapečaćeno kao njihova politička ostavština i upotrijebljeno protiv njih.
Za potrebe pretprazničke atmosfere izabrali smo najskandaloznije aktere javne scene i tek dio njihovih izjava te pokušali sagledati politički, kulturološki, ekonomski i civilizacijski domet ljudi koji odlučuju o našoj sudbini.
Željana Zovko
S pozicije od koje se očekuje diplomatska suptilnost, bivša bosanskohercegovačka ambasadorka iznevjerila je sva profesionalna pravila i navukla odoru potrošne šovinistkinje, tvrdeći da su svi Hrvati i svi kršćani u BiH ugroženi od “radikalnih islamista”. Zovko je ustrajnim antipolitičkim djelovanjem pokrenula staru dilemu o kojoj je pisala Hannah Arendt: da li čovjek kad uđe u politiku mora izgubiti dostojanstvo?
Jedan dio javnosti, međutim, misli, da je ova suspektna političarka sve u pravu i pri tome se poziva na primjer mostarskog brda Hum, na čijem je vrhu radikalni islam podigao upadljivu džamijetinu, nakaradni simbol religije, upropastivši na taj način sve. Rečeni kameni objekat i simbol pravi je kulturološki, ambijentalni, ekološki, religijski i svaki drugi prst u oko, evidentan primjer šta religijski radikalizam može uraditi gradu – doslovno ga unakaziti. S tog aspekta Zovko je zaista u pravu, samo je promašila radikalizam od kojeg treba strahovati.
Kada se iz ovog uvida odstrani sarkastični otklon, ostaje činjenica da se europska parlamentarka ni za milimetar nije odmakla od prononsirane mostarske primitivke kojoj je islam sinonim za radikalizam, Bošnjaci za terorizam, a Sarajevo najdraža politička psovka. Niže ne može.
Zukan Helez
Ovaj ljubitelj kulturnog razgovora još je jednom, u okviru svojih skromnih mogućnosti, pokazao šta sve mogu osobe koje zalutaju u politiku.
Kad izbije verbalni sukob unutar bogate “političke elite”, to je uvijek zanimljivo za široke narodne mase, jer perje leti na sve strane. Ministar odbrane je, komentirajući stavove Željane Zovko, nju nazvao “retardiranom osobom”, a Zovko i Primorac stručno definirao kao “ustašku kopilad”.
Tako je pričao bosanskohercegovački ministar odbrane, osoba s bogatom historijom kafanskih tuča uz koju ide radosna suradnja alkohola i potpune neodgovornosti za javnu riječ. I tako je ova oružana rasprava poprimila novi tok: Zukan je počinio klasičnu grešku bošnjačke nedoraslosti zrelijim protivnicima. On je postigao to da javnost, umjesto da priča o skandaloznim istupima Primorca i Zovko, romori o njegovim šovinističkim uvredama. Na šta je spao SDP kao oficijelni nasljednik slavne Komunističke partije Jugoslavije. Prethodnici današnjih hipster socijalista su na Neretvi i Sutjesci spašavali ranjenike, a danas Zukan Helez spašava Primorca i Zovko. Helez je u političkoj karijeri imao samo jedan dobar potez, i to ne dobar, nego odličan, kad je opsovao roditeljku idiotu koji je prethodno opsovao genocid. Sve ostalo je totalna nedoraslost, pogrešan čovjek na pogrešnom mjestu.
Milorad Dodik
Okružen pijanim veseljem i toplinom raspojasanog naroda, ovaj šampion vrijeđanja i ukupnog bosanskohercegovačkog džiberluka u dobroj se mjeri sklonio s javne scene. Još ga ima, ali neuporedivo manje nego na vrhuncu slave. Oduzmite mu moć javnog govora, vrijeđanja, prijetnji i spletki i on će se osjećati jadno i uskraćeno. Ali oduzmite mu helikopter, e to je već ozbiljna kriza, kao kad Samsonu odsijeku kosu. Zato se on javnosti teška srca odrekao, ali letjelice nikako, zrakomlat i dalje leti uzduž i poprijeko Republike Srpske kako bi predsjednik iz sjene stigao na svako otvaranje kružnog toka u manjem i siromašnijem entitetu.
Jedna od Dodikovih najingenioznijih malih tortura nad Republikom Srpskom bila je da sirotinji dijeli pare gdje god se zatekne, ali kad bi samo znao šta pričaju o njemu kad ga nema, kakvim bijesom kipte republičkosrpske kafane i okupljališta, nikada više među taj svijet zašao ne bi. Što bi rekao Julian Barnes, javno mišljenje o njemu je ispod razine mora.
Nepodnošljivo jadan kada mora da se kreće u gabaritima pristojnosti, on je davao sve od sebe da medije i politiku zagadi po sopstvenoj mjeri, kulturi i personalnom nasljeđu. Količina toksičnih decibela u javnom prostoru naglo je pala na prihvatljiv nivo otkako ga nema. Čovječe, idi u šoping u Rim, troši te milijarde, pusti narod na miru, svima je lakše otkad te nema. Ne hvaleći mu 99 posto politike, hvala Donaldu Trumpu na ovom veličanstvenom poklonu.
Sanja Vulić
Ovdje ćemo podsjetiti na legendarnu izjavu bh. parlamentarke koja je uoči izricanja pravosnažne presude Miloradu Dodiku zaprijetila: “Presudom predsjedniku Dodiku, BiH nema u narednih 48 sati”. Evo prođe od toga ne samo 48 sati, nego prohujaše dani, sedmice i mjeseci, Bosna i Hercegovina stoji tačno tamo gdje je bila i prije presude, ali Sanjinog Boga više nema u kabinetu u kojem je do tada sjedio.
Vulić forever.
Christian Schmidt
Visoki predstavnik s ograničenom odgovornošću slabo je šta izjavljivao, pa je zato na ovom nedogovornom mjestu zanimljivije razmotriti njegove avionske rute nego zvanične nastupe. Radi se o tome da je Schmidt imao više sastanaka s Andrejem Plenkovićem nego s članovima Predsjedništva BiH, zbog čega jedan dio javnosti s pravom pita – je li on visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu ili za Hrvatsku? I šta se imaju njih dvojica toliko domunđavati?
Bakir Izetbegović
Prvi čovjek Stranke demokratske akcije, vidjevši koliko je Trojka nesposobna, pokušao je iskoristiti momenat te poručio da je njegova partija sposobna za dva mandata bitno popraviti životni standard svim građanima, pogotovo penzionerima. Bolje da ništa nije rekao. Dva mandata – osam godina. Penzionerima koji, pretpostavimo, u ovom trenutku broje 67 godina, nema ništa draže nego kad im neko obeća da će, ako Bog da, i njih u sedamdeset petoj konačno obasjati sunce. Najbolje godine, jedva čekamo ta dva mandata… Ali SDA ih je dosada proćerdala osam, pa standard ne poraste.
Elmedin Konaković
Ministar spoljnih poslova u nastupu adrenalinskog patriotizma podržao je navijače košarkaške reprezentacije BiH koji su u Skenderiji demonstrirali sve ono što Sarajevo nije i što nikada nije bilo. Ovdje po srijedi imamo klasičan primjer nepoštivanja sopstvene pozicije. Ministar spoljnih poslova po definiciji je na suprotnoj strani od navijačkih huligana, pogotovo onih koje su Milorad Dodik i Vice Zeljković instalirali kako bi podsticali razdor i najprizemnije emocije. Golemo ko sve vodi ovu državu. Predviđanje Sanje Vulić da će se BiH raspasti nije se ostvarilo, a kakvi je sve kadrovi vode, pravo je čudo da nije.
Vlada Kantona Sarajevo
U ovom živopisnom slučaju ne radi se o izjavi nego o stavu. Sarajevo je godinama među najzagađenijim gradovima svijeta, zbog smrtonosne problematike nedavno je dospjelo u vijesti vodećih globalnih agencija i sve to nije bilo dovoljno ni premijeru Nihadu Uku niti ikom drugom da ponudi ostavku. Grad se raspada od zagađenja, postaje mjerna jedinica za prljavu sredinu i ti ne osjećaš ni zeru odgovornosti? Stvarno?
Srđan Amidžić
E evo pravog ministarskog bisera. Kada se razgrnu sva njihova nedostignuća, za istoriju ostaje fakat da ovu zemlju vodi neopisiva skupina ološa koja šta god da kaže, ne samo da nanosi štetu državi, nego pri tome razotkriva zastrašujuću istinu o sopstvenoj gluposti, neprofesionalnosti i gramzivosti.
Teško je povjerovati, ali ministar finansija je rekao: “Mi smo izbacili institucije kulture i BHRT iz budžeta… To je od krucijalnog značaja za nas koji živimo u Republici Srpskoj”.
Nadamo se samo da njegovi unuci u internetskim bespućima nikada neće naletjeti na ovo intelektualno antidostignuće dede koji se hvalio izbacivanjem kulture. Ruku na srce, to i jeste najvažnija Amidžićeva ostavština. Političke snage koje predstavlja već decenijama ništa drugo i ne rade nego pokušavaju izvršiti genocid nad kulturom kao organskim sastojkom života svakog prostora.
Zato bi ovo mogla biti izjava godine, jer ako nekog zanima šta je to istinski intelektualni terorizam, evo mu školskog primjera.
Staša Košarac
Suborac Srđana Amidžića, ministar Staša Košarac, govoreći o potrebi da se iz Bosne i Hercegovine “otjera visoki predstavnik” u jednom trenutku izvali – “da počistimo ove fekalije…” Tako odluke visokog predstavnika naziva državni ministar spoljne trgovine.
Neko sa strane, ko pažljivo ne prati političku scenu Bosne i Hercegovine, nikada ne može shvatiti kakva nas je kadrovska kanalizacija gurnula u siromaštvo i neporecivi nazadak na svim poljima.
Istočno Sarajevo i Bošnjaci
Perspektiva je sve, ideologija je nula. Evo šta znači perspektiva. Neko od zaglupljenih Dodikovih botova je povodom skandaloznog priloga RTRS-a o Bošnjacima koji kupuju stanove u Istočnom Sarajevu izjavio: „Mi bježimo od njih, a oni za nama.“ E pa stvari su dijametralne, ne da ne bježite od Sarajeva, nego mu hrlite u susret strasno i raširenih ruku, svakog jutra hiljade automobila iz bivše Lukavice entuzijastično kreće put glavnog grada po koru hljeba, dakle po ono što im njihov masni helikopterdžija nikada nije umio obezbijediti.
Sve dok nedjeljom kupujete tjesteninu i uloške, onda ste potrošači. Čim ponedjeljkom posegnete za stanovima i kućama, onda ste osvajači, i to radikalni, što bi rekla Željana Zovko, i milijarder iz Laktaša to vam neće halaliti.
Nešto kao zaključak
Ovdje živimo od uznemirujućih signala. Čovjek, mali pauperizirani, obespravljeni čovjek, takorekuć građanin, na meti je historijskog prokletstva koje redovno zahvata obespravljene mase, a takva je u Bosni i Hercegovini danas ogromna većina. Snage destrukcije bolje su organizirane od onih koji nas kao brane, i naš jedini problem je što takve stvari uvijek saznajemo na teži način, što će reći – na sopstvenoj koži.