Radnici Željeznica Republike Srpske na korak su od generalnog štrajka. Razlozi su ponovna, višemjesečna dugovanja naknada za prevoz i topli obrok, kašnjenje plata.
Uprava ŽRS-a ističe da njima duguju korisnici usluga, da Vlada kao većinski vlasnik nije kompaniji uplatila grantove. Ovo je tek jedno od dugovanja koje Vlada ne isplaćuje budžetskim korisnicima. Obećanja o isplati naknada za prevoz iz mjeseca u mjesec stižu i na adresu prosvjetnih radnika. Februarska plata na javnim univerzitetima uplaćena je početkom ovog mjeseca. No kada će biti isplaćeni borački dodatak i naknade za odlikovanja za prošlu godinu, ne zna se. Jednako tako ne zna se ni kada će Vlada poljoprivrednicima na ime prošlogodišnjih obaveza isplatiti podsticaje od 40 miliona maraka.
Premijerka RS-a Željka Cvijanović tvrdi da nema kašnjenja u isplatama budžetskim korisnicima, već da su samo prolongirana. I objašnjava da je razlog tome trezorski sistem isplata penzija. Ali činjenica je da novca nema i da se budžet od mjeseca do mjeseca krpa emisijom trezorskih zapisa i obveznica. To su, upozoravaju ekonomisti, kratkoročne mjere. Planova kako dugoročno stabilizovati budžet za sada nema, osim upiranja očiju u Međunarodni monetarni fond. No, novac neće stići zbog lijepih očiju entitetskih premijera, a strukturalne reforme potpisane u evropskoj Agendi ne da se ne provode nego ih, izuzmu li se izmjene radnog zakonodavstva, nema ni na vidiku.
U banjalučkom parku Mladen Stojanović već 52 dana štrajkuje grupa djece poginulih boraca, nekoliko bivših radnica prnjavorskog Skontoproma, odlikovani borac vojske RS-a. Sa samo jednim zahtjevom – da dobiju posao i mogu živjeti od svog rada.
Ono o čemu se pričalo gotovo dvije godine, a to su nezakonitosti u poslovanju bankarskog sektora i Agencije za bankarstvo RS-a, uskoro bi trebalo dobiti i sudski epilog. Direktorice Investiciono-razvojne banke i Agencije za bankarstvo RS-a terete se da su kao dio zločinačke organizacije s još 22 osumnjičenih prouzročile štetu od 123 miliona mraka. No, ovdje se govori samo o šteti prouzročenoj lokalnim zajednicama i javnim ustanovama i preduzećima koja su imala novac deponovan u Bobar banci. O vlasnicima malih preduzeća i građanima koji su imali depozite veće od 50 hiljada maraka još niko ne govori.
Prije nekoliko dana objavljen je podatak da svaki šesti građanin BiH svake noći liježe gladan. Otuda nikoga ne čudi što po gradovima RS-a niču “kuke dobrote” na kojima građani koji imaju tek malo više od svojih presiromašnih sugrađana, ostavljaju svakodnevno svježi kruh, pokoju konzervu, komad odjeće…
I neće biti bolje. Od 1. maja poskupjet će električna energija, pa za sobom povući lanac poskupljenja.
Ali sve ovo, kada je u pitanju opozicija, ništa ne znači. Bolje rečeno, za većinu stranaka okupljenih u Savez za promjene evidentno nije poticaj da iskoriste sve izraženije nezadovoljstvo građana i trgnu se iz letargije.
Parlamentarni oblici borbe u posljednjih godinu i po dana pokazali su se krajnje neučinkovitim. Vladajuća koalicija, poduprta glasovima političkih preletača upravo iz redova opozicije, u stanju je svaki prijedlog te iste opozicije odbaciti. I to iz čistog jala, ma kako bio i razuman i konstruktivan.
SNSD, kao okosnica vladajućih struktura u RS-u, sa svojim liderom i predsjednikom RS-a Miloradom Dodikom na čelu, već cijelu deceniju građanima ne nudi ništa osim tvrde, nacionalističke priče. Socijaldemokratija se pretvorila u nacionalsocijalizam, umjesto kruha i posla, građani se zamajavaju jednim te istim narativom o ugroženosti RS-a i srpskog naroda i njima kao jedinim i istinskim zaštitnicima istih. No građani, preumorni od svakodnevne borbe za preživljavanje, sve manje se lijepe na te priče. I sve su rezigniraniji, jer ne vide da onome što jeste vlast postoji alternativa.
Ako je već svima jasno da je Dodik za sebe preuzeo ekskluzivitet zaštitnika nacionalnih interesa, ali i da to građanima nije donijelo nikakvu korist, potpuno je nejasno zašto onda opozicija i dalje nastavlja da igra po njegovim pravilima. I da svaki put kada ukaže na niz nepravilnosti na kojima počiva sistem RS-a počinje i da se brani od napada iz SNSD-a da su strani plaćenici i domaći izdajnici. Izuzmu li se Dragan Čavić, lider NDP-a, i predsjednik Napredne Srpske Adam Šukalo, ostali ključni ljudi opozicije u tolikom su strahu da ih Dodik ne optuži za nacionalnu izdaju, pa i od same pomisli da bi građane mogli izvesti na proteste, zaziru kao od kuge.
Zbog afere Panama papers za manje od 24 sata na Islandu je ulica smijenila premijera. U Republici Srpskoj “Panama” je bilo i ima napretek, ali to očito ni za Mladena Bosića ni Branislava Borenovića nije znak za uzbunu.
Iako, ako sebe uistinu smatraju ozbiljnim političarima, itekako moraju znati da javno iskazivanje nezadovoljstva u cilju promjene vlasti ni u kom slučaju nije podrivanje ustavnih temelja entiteta. Zato je i okupljanje pet-šest ključnih ljudi opozicije polovinom marta pred sjedištem predsjednika RS-a, kako bi podsjetili da je SNSD na ulici, lažnim obećanjima prije deset godina promijenio parlamentarnu većinu, izgledalo više kao tragikomična, nego ozbiljna politička gesta. I otvara pitanje – boji li se opozicija da bi poziv građana na ulice pokazao da zapravo nema ni onoliko snage koliko to pokazuje omjer odnosa u klupama Narodne skupštine?
Stoga nije ni čudo kada kulturolog Srđan Šušnica ističe da su “političari opozicije kao oni seoski kucovi koji malo laju, ali ništa konkretno na parlamentarnom ili vanparlamentarnom polju ne rade i neće raditi ono što stranke rade na terenu”.
Uzdanje da će na osnovu inih saopštenja kojima zasipaju medijske redakcije, konferencija za novinare i skupštinskih diskusija doprijeti do građana i uvjeriti ih da upravo za njih, opoziciju, trebaju glasati na ovogodišnjim lokalnim izborima, moglo bi se pokazati potpuno neutemeljeno. Jer moglo bi se desiti upravo suprotno, da oni kojima nije dobro, a i više ih je nego mnogo, opravdano postave pitanje zašto dati glas opoziciji koja je nad njihovim sudbinama i problemima spremna lamentirali isključivo iz ugodne udaljenosti parlamentarnih klupa.
Odgovor u takvom slučaju je apstinencija. A ona pobjedu donosi ponovo onima koji danas vladaju u RS-u. I koji iza sebe imaju iz budžeta plaćene partijske vojnike. Spremne glasovima potvrditi svoju lojalnost.