Novi ugovor sa „Mrkonjićputevima“ potpisan je 4. jula, a „put od posebnog značaja“ kroz opštinu sa tek 79 stanovnika trebalo bi da bude završen za 180 dana. To podrazumijeva izgradnju dionice Potoci-Muselinovac, ali i postavljanje saobraćajne signalizacije. Tek nakon što se novi milioni odliju, sve će biti pokriveno upotrebnom dozvolom.
„Mrkonjićputevi“ Mladena Milanovića Kaje završiće gradnju posljednja 2,4 kilometra lokalne ceste do Muselinovca, kroz Istočni Drvar. Prema ugovoru koji su ovoj firmi dodijelili „Putevi RS“, to će koštati 3,9 miliona KM. Kako je za prvih 14,2 kilometra od Vučije Poljane do Potoka, prije pet godina Kajinom „MG Mindu“ i laktaškoj „Niskogradnji“ Ljubomira Ćubića, dato 12,7 miliona KM, jasno je da će ovo biti jedna od najskupljih cesta u RS.
Detaljnije, javno preduzeće će za svaki kilometar puta kroz opštinu sa najmanje stanovnika u BiH izdvojiti po milion KM. Za 16,6 kilometara – 16,6 miliona KM! Ova izdvajanja aminovala je Vlada RS, a novac je ulagan sa računa posebnih namjena.
Novi ugovor sa Kajinim „Mrkonjićputevima“, čija je ponuda bila i jedina pristigla na ovaj milionski težak tender, potpisan je 4. jula, a „put od posebnog značaja“ kroz opštinu sa tek 79 stanovnika trebalo bi da bude završen za 180 dana. To podrazumijeva izgradnju dionice Potoci-Muselinovac, ali i postavljanje saobraćajne signalizacije. Tek nakon što se novi milioni odliju, sve će biti pokriveno upotrebnom dozvolom.
Da se odavno znalo kome su namijenjeni milioni KM podsjećaju i u udruženju građana „Tender“, napominjući da su dijelovi u tenderskoj dokumentaciji jasno nagovještavali ime Mladena Milanovića Kaje.
„Na primjer, iako to nije mimo važećih propisa, bilo je propisano da asfaltna baza bude najdalje 70 kilometara, a zna se da bazu na toj kilometraži ima firma Mladena Milanovića Kaje. Takođe, njegova firma ‘MG Mind’ je radila i na prvoj dionici puta pa nije bilo sumnje da će ovaj posao ponovo dobiti on“, kaže za Žurnal Igor Vukajlović iz ovog udruženja.
Kako se odlijevaju milioni
Javna nabavka raspisana prije pet godina podrazumijevala je rekonstrukciju, modernizaciju i izgradnju dionice Vučija Poljana – Jelovac–Oštro Bognjo– raskršće Potoci u dužini od 14.221 metar. Ugovor od 12,7 miliona KM, potpisan 18. marta 2013. godine, podrazumijevao je zemljane radove do nivoa asfalta.
“Radovi na prvoj dionici Vučja Poljana-Potoci podrazumjevali su probijanje nove trase puta i dovođenje do nivoa asfalta, što je i urađeno, a preostalo je da se uradi saobraćajna signalizacija. U skladu sa izvedenim radovima na terenu isplaćena su finansijska sredstva, koja ne prelaze ugovoreni iznos”, naveli su početkom godine u „Putevima RS“.
Međutim, tenderska kilometraža očito nije bila u saglasnosti sa onom iz “Puteva RS”. Tek nekoliko godina star milionski posao precizirao je gorepomenutu izgradnju 14,2 kilometra puta, a onda su joj “Putevi” dodali još 600 metara.
“Saobraćajna signalizacija i oprema puta (odbojne ograde i zaštitne mreže) biće postavljena na čitavoj dionici od 17,2 kilometra”, isticao je Nešić uz zaključak da će samo ovo koštati oko 1,35 miliona KM.
„Predračunska vrijednost za saobraćajnu signalizaciju po projektu iznosi oko 1,35 miliona KM i kalkulisana je na osnovu projektantskih cijena, a podrazumijeva ugradnju 312 saobraćajnih znakova sa temeljima i stubovima, ugradnju 14 metara kvadratnih tabli sa temeljima i stubovima, izradu 2.760 metara kavadratnih oznaka na kolovozu, ugradnju 10.652 metara zaštitne odbojne ograde radi sprječavanja izlijetanja vozila sa kolovoza, ugradnju 16.830 metara kvadratnih zaštitne mreže radi sprječavanja odrona materijala sa kosina i ugradnju 2.933 smjerokazna stubića“, pohvalio se tada.
Međutim, stručnjaci iz ove oblasti su ga i tada demantovali – 312 znakova, 14 metara kvadratnih tabli i 2.760 metara kvadratnih oznaka na kolovozu ne košta više od 200.000 KM i to kada se u obzir uzmu maksimalne cijene.
Da li su Milanović i Ćubić na prvim kilometrima pali ili su kako-tako opravdali milione KM – niko ne zna. Kontrolu je radila firma „Putevi i ulice“ iz Banjaluke, ali izvještaj je završio na stolu Nenada Nešića.