Dok se većina vlada bavi huškanjem protiv izbjeglica, s obje strane Atlantika jačaju ekstremno desni pokreti koji propagiraju bjelački supremacizam. Njihova suradnja odvija se kroz internetske platforme, ali i konferencije i marševe koji se iz jedne zemlje sele u drugu.
U nekoliko dana tijekom proteklog tjedna u različitim zemljama dogodila su se tri nepovezana događaja čiji su glavni akteri pripadnici krajnje desnice. Gradske vlasti u njemačkom gradu Dresdenu proglasile su ‘nacističko izvanredno stanje’ kako bi na taj način pokušale izaći na kraj s jačanjem desnog ekstremizma. Dresden je grad u kojemu se rodio islamofobni pokret PEGIDA, koji redovito organizira marševe protiv muslimana, a na posljednjim izborima skoro četvrtina njegovih stanovnika glasala je za stranku krajnje desnice, Alternativu za Njemačku (AfD).
Koji dan kasnije u Oslu je uhapšen Greg Johnson, glavni urednik američke izdavačke kuće Counter-Currents posvećene objavljivanju literature koja propagira bjelački supremacizam. Johnson je trebao govoriti na Scandza Forumu, okupljanju desničarskih aktivista koje se posljednjih godina održava u skandinavskim zemljama pod egidom znanstvene konferencije. Tema konferencije održane 2. studenoga bila je ‘ljudska bioraznolikost’, a Johnson je uhapšen nekoliko sati prije njezinog početka. Tamošnja obavještajna služba objavila je da je razlog tome njegovo izražavanje podrške Andersu Breiviku, Norvežaninu koji je 2011. u višesatnom pohodu na omladinski kamp Laburističke stranke ubio 77 ljudi.
Dva dana kasnije, u gradu Pueblo u američkoj saveznoj državi Colorado, u tajnoj operaciji FBI-ja uhapšen je 27-godišnji skinhead i bivši pripadnik Ku Klux Klana (KKK) koji je planirao izvršiti napad na lokalnu sinagogu. Agenti su kod njega pronašli eksploziv, primjerak ‘Mein Kampfa’ i povez za ruku sa svastikom, a otkrili su i da je redovito sudjelovao u antisemitskim chat grupama, gdje je zagovarao ‘rasni sveti rat’.
Iako nisu neposredno povezani, ovi događaji svjedoče o jačanju ekstremno desnih pokreta, ali i o njegovoj internacionalizaciji, naročito u slučaju Scandza Foruma na kojemu su govorili još jedan Amerikanac, jedan Englez i dva Danca, svi zagovornici teorije o superiornosti bijele rase. Sve tješnjim povezivanjem pojedinaca i organizacija koje propagiraju ovu ideologiju bavi se i istraživanje jedne od najstarijih američkih nevladinih organizacija, Anti-Defamation League (ADL), u suradnji sa srodnim organizacijama iz Njemačke, Velike Britanije, Francuske, Norveške i Poljske.
Potpredsjednica ADL-a za međunarodna pitanja Sharon Nazarian u rujnu ove godine istraživanje je predstavila relevantnim odborima američkog Kongresa, među ostalim i s ciljem lobiranja da se nasilne ekstremno desne grupe u Americi uvrste na listu terorističkih organizacija jer to iz nekog razloga još uvijek nije slučaj. Naprotiv, autorica izvještaja primijetila je da je američki predsjednik Donald Trump nakon ubojstva jedne protuprosvjednice na rasističkom skupu Unite the Right u Charlottesvilleu 2017. godine izjavio da ‘dobrih ljudi ima na obje strane’, iako je već tada bilo poznato da je od 11. rujna 2001. do danas na teritoriju SAD-a više ljudi poginulo od ruke bijelih supremacista negoli uslijed džihadističkog terorizma. Štoviše, bijeli supremacizam u Americi je najstarija podvrsta domaćeg terorizma, počevši od Ku Klux Klana koji je osnovan sredinom 19. stoljeća, a od 1993. do 2017. ADL je evidentirao 150 napada i pokušaja napada od strane takvih organizacija. Samo u prošloj godini dogodilo se 50 ubojstava u koja su umiješani pristaše ove ideologije, uključujući i teroristički napad na sinagogu Tree of Life u Pittsburghu, u kojemu je antisemit ubio 11 židovskih vjernika. Što se tiče ove godine, samo u pucnjavi koja se u kolovozu dogodila u trgovačkom centru u El Pasu 21-godišnji napadač Patrick Wood Crusius ubio je 22 osobe, uglavnom latinoameričkog porijekla. Prethodno je na online forumu 8chan ostavio manifest pod nazivom ‘Neugodna istina’ u kojemu lamentira nad navodno izvjesnim izumiranjem bjelačke rase.
Budući da pedantno rangiraju rase po ‘genetskim’ obilježjima, ovi pokreti, inače, glavnim umovima urote protiv bijelaca smatraju Židove, dok preostale rase prema njima nisu opskrbljene dovoljnom količinom inteligencije, već služe kao sredstva za ostvarivanje brojčane nadmoći. Ambivalentan stav imaju, međutim, prema Azijcima, također zbog IQ-a za koji tvrde da je natprosječan, dok Japan za njih predstavlja uzoran primjer etnički čiste države.
U svom manifestu napadač iz El Pasa Patrick Crusius također se pozvao i na masovno ubojstvo koje se u proljeće ove godine dogodilo u Christchurchu na Novom Zelandu, gdje je Australac Brenton Tarrant ubio 51 muslimanskog vjernika u lokalnoj džamiji. Tarrant je također ostavio manifest u kojemu se pak poziva na manifest Norvežanina Andersa Breivika, kao i na Amerikanca Dylanna Roofa, koji je 2015. ubio devet Afroamerikanaca u metodističkoj crkvi u Južnoj Carolini. Svima njima zajedničko je vjerovanje u ‘veliku smjenu’, teoriju o uroti drugih rasa da izvrše genocid nad bijelcima, koju je u istoimenoj knjizi objavljenoj 2011. popularizirao Francuz Renaud Camus.
Zbog evidentne duhovne povezanosti i međusobnog inspiriranja, Nazarin je u svojem izvještaju ustanovila da se internacionalizacija pokreta bjelačkog supremacizma posljednjih godina ubrzava i širi, prije svega putem komuniciranja na internetu kroz platforme kao što su forumi 4chan, 8chan i Reddit, zatim YouTube kanali i podcasti te društvene mreže Facebook i Twitter. Osim na internetu, suradnja se odvija i kroz međusobno pozivanje na konferencije, proteste, marševe i druge događaje koji se sele s jedne na drugu stranu Atlantskog oceana. Govoreći o korijenima suradnje ekstremne desnice, Nazarin piše da je njemački nacizam inspirirao američke pristaše još i prije Drugog svjetskog rata, kada je osnovana pronacistička organizacija German American Bund, a nakon rata i Američka nacistička stranka te National Alliance, koju je sredinom 1970-ih osnovao William Pierce. Jedan od ključnih događaja u produbljivanju suradnje bilo je objavljivanje Pierceovog romana ‘The Turner Diaries’ 1978. godine, jer je ta knjiga izvršila golem utjecaj na organizacije kao što su Atomwaffen Division u Americi, koju se povezuje s pet recentnih ubojstava u SAD-u i koja ima i britanski ogranak, zatim britanska skupina Combat 18 i njemačko Nacionalsocijalističko podzemlje. Sve te skupine također su usvojile strategiju ‘otpora bez vođe’ koju je formulirao jedan drugi Amerikanac, Louis Beam, marinac koji se nakon vijetnamskog rata pridružio KKK-u.
U recentno vrijeme, nakon pojave američkog alt-righta, evropska krajnja desnica usvojila je njezine strategije i taktike, naročito na internetu, a nakon pobjede Trumpa 2016. godine i izvan virtualnog svijeta. Alt-right je postao motor koji je revitalizirao ekstremnu desnicu privlačenjem mladih, tehnološki vještih muškaraca, koji su, između ostalog, iznjedrili i ‘pokret za prava muškaraca’ posvećen ukidanju plodova višedesetljetnih feminističkih borbi. Krajem listopada, primjerice, u Orlandu na Floridi održana je antiženska konferencija ‘Woodstock muškosfere’ (The Woodstock of the Manosphere’), za koju je kotizacija koštala 2500 dolara, a praktički svi govornici povezani su s alt-right i drugim rasističkim organizacijama.
Zanimljivo je da se prvo evropsko izdanje ove konferencije dogodilo ljetos u glavnom gradu Poljske, zemlje koja se prometnula u ključnu lokaciju suradnje ekstremno desnih pokreta iz Evrope i Amerike. Knjigom Williama Piercea u Poljskoj je inspirirana tamošnja ekstremno desna stranka Nacionalni preporod, s kojom surađuje i najpoznatiji američki rasist, bivši Veliki čarobnjak Ku Klux Klana David Duke. Nova ekstremno desna koalicija Konfederacija, koja je na izborima u listopadu dobila skoro sedam posto glasova i ušla u parlament, navodno se nazvala prema konfederaciji južnjačkih država koje su se tijekom Američkog građanskog rata borile protiv ukidanja ropstva.
Evropskim i američkim bijelim supremacistima naročito je zanimljiv i Marš neovisnosti koji se svake godine u studenome organizira u Varšavi na Dan neovisnosti Poljske. Na njemu je posljednjih godina zabilježeno prisustvo predstavnika talijanskih, španjolskih, francuskih, švedskih, mađarskih, srpskih, slovačkih, čeških i ukrajinskih ekstremno desnih političkih stranaka. Prije dvije godine prominentnom američkom neonacistu Robertu Spenceru, inače i autoru kovanice alt-right, zabranjen je ulazak u Poljsku, a njegova notorna persona bila je previše čak i za vladu podjednako notornog mađarskog premijera Viktora Orbana, koji mu je tri godine ranije također zabranio ulazak u zemlju.
U svom izvještaju kao značajan primjer međunarodne suradnje krajnje desnice ADL je izdvojio i onaj iz Švedske, za koju je kao propagandni alat specifična takozvana white power muzička scena, odnosno događaji poput Nordijskog festivala na kojemu se okupljaju bendovi koji imaju običaj salutirati nacističkim pozdravom.
Ukrajinski neonacisti povezani su s kalifornijskim pokretom Rise Above, koji je specijaliziran za nasilne ulične akcije, a određen broj desno orijentiranih razvojačenih američkih marinaca pridružio se bataljunu Azov, pronacističkoj dobrovoljačkoj miliciji koja operira na području odmetnutih proruskih regija. U samoj pak Rusiji, za čije se obavještajne službe pretpostavlja da već godinama financiraju ekstremističke političke stranke diljem Evrope, najistaknutiji ultradesničar je politolog Aleksandar Dugin. Iako propagira ruski nacionalizam i borbu protiv zapadne, naročito američke hegemonije, Dugin tijesno surađuje s ocem američkog alt-righta Richardom Spencerom.
Alt-right pokret u Americi inspiriran je i francuskom Novom desnicom, koju je 1970-ih formulirao Alain de Benoist, ujedno i osnivač Grupe za proučavanje evropske civilizacije GRECE. Ideologija Nove desnice kombinira neobičnu mješavinu etnonacionalizma, ideju ujedinjenja evropskih naroda bijele rase te kritiku kršćanstva i američke globalne dominacije. Uz spomenutu Australiju, iz koje je napadač na džamiju na Novom Zelandu, izvan Evrope i Amerike posljednjih godina zabilježen je uspon bijelog supremacizma i u Brazilu i Argentini, pri čemu je Argentina nedavno imala neonacista Alejandra Biondinija za predsjedničkog kandidata. Na Južnoafričku Republiku u svom se pak manifestu referirao Anders Breivik, tvrdeći da je opstanak tamošnjih bijelih farmera ugrožen genocidnom kampanjom crnačke većine.
Unatoč eksploziji ovakvih pokreta posljednjih godina, stručnjaci za terorizam smatraju da se problem ekstremne desnice i njezinog nasilja još uvijek nedovoljno ozbiljno shvaća u većini liberalnih demokracija. Umjesto toga, vlade se radije bave huškanjem protiv izbjeglica, čime ne doprinose samo vlastitim izbornim uspjesima, nego i onima ekstremne desnice i njihove ideologije, koja je postala najsmrtonosniji nositelj terorizma u zapadnim zemljama.
Piše: Tena Erceg, portalnovosti