Veliki meštri i njihovi sljedbenici koji otvoreno negiraju Bosnu i Hercegovinu i traže njen raspad, u potaji žele njen što duži opstanak! Znaju da za njih bolje države nema, na svakom drugom mjestu domovinsko ili otadžbinsko nebo gledali bi kroz rešetke.
Bila bi to razumljiva scena da se odigravala u prostorima Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Ovako je sadržavala sve temelje nadrealizma “diktat misli, bez kontrole razuma, izvan svake estetske ili moralne preokupacije”.
Restoran u Luxemburgu, s jedne strane stola premijer Federacije BiH, optuženik za korupciju i pranje novca, nasuprot njemu osumnjičenik za širenje nacionalne, vjerske i rasne netrpeljivosti. Sjede pod nadzorom onog koji se predstavlja kao Veliki meštar u Bošnjaka, obilježavajući tobože Dan državnosti BiH. Svi agituju za patriotizam.
„Izađite na izbore naredne godine i glasajte za „probosanske snage“, poručuju onima koji su uglavnom zbog tih i takvih napustili Bosnu i Hercegovinu posljednjih godina.
U isto vrijeme bosanskohercegovački Veliki meštar u Srba i Veliki meštar u Hrvata borave u Beogradu odnosno Zagrebu, pužu oko tamošnjih meštara tražeći podršku za svoju „antibosansku politiku“.
Laž se tako još jednom pokazala kao čvrsta poveznica navedene trojke.
Veliki meštri i njihovi sljedbenici koji otvoreno negiraju Bosnu i Hercegovinu i traže njen raspad, u potaji žele njen što duži opstanak!
Znaju da za njih bolje države nema, na svakom drugom mjestu bi domovinsko ili otadžbinsko nebo gledali kroz rešetke.
Jednako je degutantno slušati i one koji mašu barjakom „probosanstva“, nakon što su temelje države u koju se zaklinju totalno nagrizli nekažnjenom korupcijom.
Vonjaju nepodnošljivo i „patrotizam“ i „antipatrotizam“, koji su opet njihovo glavno sredstvo opstanka na vlasti nakon narednih „najvažnijih izbora“.
U Žurnalovom filmu „Nestajanje“ mladi čovjek, pakujući kofere za odlazak kaže: „Ovu negativnu sigurnost ovdje, mijenjam za pozitivnu neizvjesnost.“
Ironično, nadrealno, karakteristično za ovu našu državu jeste vijest da je, nakon decenija poratnog vremena, ovih dana obnovljena doskora ruševna zgrada u Mrkonjić gradu, gdje je 25. novembra 1943. godine održano prvo zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH). Obnovljena je konačno baš u vrijeme nesmiljene destrukcije države koju su na idejama ravnopravnosti, slobode i antifašizma tada utemeljili vijećnici ZAVNOBiH-a.
Ovo danas nije država na čije se vrijednosti javno pozivaju i oni koji je razaraju i oni kojima je tobože zakletva. Nije, ali može biti.
A biće ta država Bosna i Hercegovina ponovo jaka tek kada štetočinski Meštri i njihove hulje budu stajali u prostoriji u kojoj će čuti glas koji im saopštava: „U ime Bosne i Hercegovine…“
Piše: Amarildo Gutić/ Žurnal.info