Novi nastavak još neobjavljene knjige „Ko krade ubija“. Milan Vukelić je ubijen pred otvaranje famozne zgrade Vlade RS 2007. godine. Ubijen je nakon što je javno progovrio o sprezi vlasti i kriminala. Na otvaranju su bili prisutni oni koje je imenovao kao glavne bosove „građevinske mafije“.
Piše: Miljan Kovač
„Hoćemo li na otvorenje Dolaktašice?“, pitao me jedan prijatelj. Tako kaže, u šali, zovu novu zrgradu Vlade koju je Dodik podigao dovoljno visoka da s krova vidi svoje Laktaše.
„Ne pada mi na pamet“, odgovorih brzopleto.
„Trebamo ići. Trebalo bi pozvati narod. Da se okupi bar dvije tri hiljade ljudi i idemo da im čestitamo otvorenje. Ponijeli bi svi po jedan cvijet i položili pred tu zgradu kao pred spomenik. To i jeste spomenik bahatosti, kriminala i korupcije koji vladaju Republikom Srpskom na čelu sa Dodikom, predsjednikom Vlade“.
Svi smo se u društvu složili da to nije loša ideja, ali i da je neizvodiva.
Dodikova vlast, bez obzira što su razmjere kriminala nakon samo godinu i po njegove vladavine , bile više nego vidljive, je uživala apsolutnu podršku naroda u Republici Srpskoj. Zašto? To je pitanje za neku drugu priču...
Svi koji bi mu se usprotivili smatrani su za izdajnike Republike Srpske i srpskog naroda.
Uveče sam se našao sa Milanom Vukelićem. Bio je početak novembra 2007. godine. Pričao sam mu o razgovoru sa prijeteljima o otvaranju zgrade Vlade.
„Ne treba ići sa cvijećem nego sa kamenjem!", rekao je.
„Slažem se, Milane, ali ko bi išao?“
„Ja bih išao prvi!“ reče odlučno. Zaćutasmo.
Apsurd. Da nije u nemilosti direktora Čede Savića, upravo on, Milan Vukelić, bi bio jedan od članova komisije koja bi vršila nadzor radova na novouizgrađenoj zgradi Vlade.. Ali... On nije prihvatio ni da potpiše dokument o prijemu izvedenih radova pri rekonstrukciji gradskog parka „Petar Kočić“ kao ni „Trga Krajine“, jer je otkrio brojne nepravilnosti u ovim poslovima. Sporan je bio kvalitet, a naročito cijena radova.
Strah od istine ubija
„Oprani su milioni maraka“, tvrdio je, samo na ova dva posla. Govorio je javno.
Pao je u nemilost direktora i gradskih vlasti na čelu sa tadašnjim gradonačelnikom Davidovićem. Pisao sam o onome o čemu mi je govorio. O krimanlu, građevinskoj mafiji, sprezi, vlasti i mafije, prognu onih koji znaju istinu... Nekoliko dana poslije, Milana su zauvijek ućutali. To im je valjda bio cilj. Ubijen je 06. novembra 2007. Podmetnuli su mu „eksplozivnu napravu ispod automobila“. Samim čudom nisam bio sa njim u tom autu. Petnaest dana poslije, 21. novembra, na dan potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma svečano je otvorena zgrada Vlade Republike Srpske. Išao sam na otvaranje. Kao novinar. Išli smo zajedno kolega Eldin Hadžović iz sarajevskih BH Dana i ja. Za nas to nije bio svečani čin pa smo se u skladu s tim i ponašali. Dogovorili smo se da u toj zgradi nećemo popiti ni čašu vode i toga smo se čvrsto držali. Namjerno smo se nemarno i drsko ponašali. Zahtijevali smo od osoblja da uđemo u svaku prostoriju. I zaista su uvodili novinare u većinu kancelarija, pa i u kancelariju predsjednika Vlade. Moj kolega je namjerno počeo da pretura po vitrini u toj kancelariji. Upozoren je da to ne čini.
Sjećam se vidno nervoznog Miloša Čubrilovića Čubrija. To je onaj crni što stalno trčkara za Dodikom. Njegova prljava sjenaka. Baš onakva kava mu i odgovara u ulozi njegovog bodigarda. Tonuli smo u debele tepihe i žalili što prije ulaska u ovo zdanje sramote i ljudskog poniženja nismo zagazili čizmama u duboko blato. Bio je to, sada vidim naš očaj i u njemu potreba za bilo kakvim vidom otpora tom ruglu i nadolazećm zlu, pa makr taj otpor bio i takav bizaran.
Utiske sa ovog događaja sublimirao sam u tekstu koji je narednih dana objavljen u magazinu Patriot. Evo tog teksta:
Lažni car uselio se u nove dvore
Piše: Miljan Kovač
U utorak 21. novembra na dvanaestu godišnjicu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, u Banjaluci je pompezno otvorena nova, veleljepna zgrada Vlade RS! Otvoren je spomenik bahatosti, po kojemu će aktuelna vlast ostati zapamćena zbog stotina miliona maraka utrošenih u ničim neopravdani luksuz i desetina miliona maraka opranog i pokradenog novca u vrijeme dok građani ovog entiteta životare na ivici socijalne bijede.
Luksuz svojstven egzotičnim diktatorima zasijao je Banjalukom uz direktan prenos Dodikovog servisa – RTRS-a i blagoslov njemu blagonaklonog sveštenstva! Tog “velikog dana” za Republiku Srpsku, kako su ponavljali maharadžini papagaji, sav život u ovom entitetu bio je paralizovan, a sve oči ojađenog, zavedenog i prevarenog naroda uprte ka Banjaluci i raskoši novih dvora “lažnog cara”. Baš kao u bajci, bespomoćni siromasi, žrtve pljačke i vlastitih zabluda pozvani su da se dive carevom novom odijelu. Samo što je u našoj bajci narod go, pa zaokupljen svojom mukom ne primjećuje ni Trojanove kozje uši!
“Novi horizonti”
Sve je toga dana u RS bilo potaman slavljenicima : Aranđelovdan, godišnjica dejtonskog mira, devedeset peta godišnjica od ulaska srpske vojske u Banjaluku na kraju Prvog svjetskog rata... Više nego dobri razlozi da se prošli utorak u RS praznuje kao Dan mira. A praznik je opet u skladu sa narodnom tradicijom, prilika da domaćini pokažu kakva su sve bogatstva stekli proteklih gladnih godina. U duhu ovakve tradicije naš car Šćepan Mali je odlučio svojem vjernom stadu pokazati sav raskoš i sjaj svojih novih dvora nazvanih – Administrativni centar Vlade Republike Srpske.
Tim povodom, na Dan mira, upriličena je svečanost povodom otvaranja monumentalnog spomenika sramne bahatosti aktuelnog režima. “Zgrada za nove horizonte Republike Srpske”, kako je gazda i njegovi neimari krste, zablještala je Banjalukom sa svojih oko 50.000 kvadrata “korisnog” prostora, koji obuhvata staklenu sedamnaestospratnicu zgrade Vlade, tzv. ABC kompleks, u kojem su apartmani za minister, i ogromni trg sa fontanama i drugim drangulijama sagrađenim za “dobrobit” naroda i Republike Srpske – i to u cjelini!
Taj isti narod i njegov entitet ovaj carski luksuz, prema pouzdanim informacijma, o čemu je Patriot i ranije pisao, koštao je “tričavih” 225 miliona konvertibilnih maraka, računajući i oko 40 miliona koje su gazda Mile i njegov vjerni neimar Slobodan “Integral” Stanković nakon izdašnog pranja strpali u svoje džepove.
“Dobar posao” kriminalnih vlastodržaca blagoslovio je i svetom vodicom na Aranđelovdan poškropio Dodikov prvosveštenik, preosvećeni vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda, poznat po svom besprijekornom patriotizmu i lojalnosti prema vlastima još iz vremena kada se u ulozi “čuvara Jugoslavije” stavio u službu tadašnje komunističke tajne policije, pod imenom Pablo!
“Zlonamjerni” i suviše “hrabri” primijetili su nesvakidašnju situaciju – protivno logici, kanonima i propisima Srpske pravoslavne crkve, vladika zvorničko-tuzlanski je bogoslužio na tlu eparhije za koju nije nadležan. Svoj blagoslov Dodikovom “bogougodnom” nedjelu dao je bez prisustva prvojerarha Banjalučke eparhije episkopa Jefrema, na čijoj teritoriji je ovaj “veličanstveni” čin obavljen! (Nisu sve vladike na prodaju!)
Vasilijevim činodejstvovanjem oko deset sati ujutro, tog “svetog utorka” počeo je ritual otvaranja “hrama” kriminalu, korupciji, siledžijstvu i drugim “svetim” tajnama vladajuće mafijaške elite u RS!
Blagoslov
Nakon što je Vasilije poškropio svaki kvadrat Dodikovog srebroljublja, otpočeo je drugi, svjetovni, dio svečane ceremonije. Poslije intoniranja pop pjesmice “Za ljepšu Srpsku”, umjesto himne, bez koje smo u međuvremenu ostali, sa govornice novog “info-pulta” na ulazu u zdanje od stakla i mermera, premijer se obratio gostima i svoj svojoj vjernoj pastvi!
"Zahvaljujući svima koji su me ohrabrivali da zajedno sa saradnicima istrajem na ovom poslu“, saopštio je da je posebno srećan! „Danas sam posebno srećan što smo prešli jednu etapu“, reče Dodik, ne otkrivajući kakve nas to još etape u režiji njega i njegovih ortaka očekuju!? Vjerovatno je mislio na etape koje se još prelaze na famoznom autoputu Banjaluka–Gradiška, sa kojeg je isparilo cca 45 miliona maraka, na kriminalnu privatizaciju biše Naftne industrije RS ili na štetne ugovore sa „Čezom“ oko otimačine kapitala u Rudniku i termoelektrani „Gacko“! Samo na ovim Dodikovim „etapama“ do sada je isparilo preko 100 miliona maraka, od čega je doduše dio „korisno upotrijebljen“ za kupovinu vile na Dedinju i još par „stvarčica“ neophodnih da bi „car“ bio car! Ali šta da se radi, nije ni Dodiku izgleda lako, što i sam priznade u nastavku ceremonije!
„I sada kada prebiram po svojoj glavi da li sam nešto zaboravio da kažem, samo jedno mi pada na pamet: nismo mogli drukčije, morali smo ovo ovako da uradimo“, pokajnički će premijer. Da nije riječ o kome jeste, čovjek bi pomislio da je premijeru proradila savjest i da bi se najradije pokajao za počinjene grijehe, pa možda i otišao u neki manastir da se zamonaši... Ali vladika Vasilije je već blagoslovio to što je on uradio, a tu je i njegov poslovni partner, zemljoposjednik, trgovac, vinar, fudbaler i vladika zahumsko-hercegovački Grigorije, koji nije mogao sakriti riječi hvale za Dodikovo „bogobojažljivo“ djelo!
Kako onda da se Mile pokaje kada jerarsi grijeh proglasiše vrlinom! Čudne su svete tajne, naročito ove kojima pojedine vladike činodejstvuju.
Predstavnika Srpske pravoslavne crkve (ako se tu ne računaju Dodikovi prvojerarsi) na svečanosti nije bilo. Došli su predstavnici drugih vjerskih zajednica, bivši i sadašnji ministri, premijeri, predsjednici...
Dodikov poslovni partner, nekada košarkaška zvijezda Predrag Danilović, bivši „kriminalac“, finansijer SDS-a (kako ga je Mile nekada odmilja zvao), sada njegov uvaženi poslovni partner Vuk Hamović, biznismeni, kvazibiznismeni i drugi znani i neznani... Nije zaboravljen ni mozak banjalučkog građevinsko-stambenog mafijaškog miljea Čedo Savić, kojeg je Dodik svojevremeno isključio iz svoje partije, a zatim ga angažovao da organizuje nadzor radova na njegovom veleljepnom dvoru...
Visokih zvanica iz Zagreba, Sarajeva i međunarodne zajednice nije bilo.
„Legalisti“
Jedini ambasador koji je došao na Dodikovo slavlje bio je ruski diplomata Konstantin Šuvalov. Drugih predstavnika ambasada, sem par nižih službenika kancelarija tih ambasada u Banjaluci, nije bilo!
Mileta je, međutim, najviše brinulo to što nema „brata“ Voje Koštunice! Magla i gusti oblaci, pričalo se, ometaju polijetanje ili slijetanje njegovog službenog aviona. Ali doći će Voja...
Voja, „neupućeni“ čuveni „legalista“, u liku srbijanskog premijera, ne bi propustio da dođe i nazdravi Dodikovoj nelegalnoj, kriminalnoj raboti!
On je, naprotiv, uvijek spreman da podrži svaki Miletov biznis, s ovu, ili sa onu stranu 'ladne Drine", sve dok mu je Dodik kao takav potreban za vidanje sopstvenih političkih rana preko leđa Republike Srpske!
U iščekivanju Koštunice slavlje je, kako i dolikuje, nastavljeno uz pjesmu, dobru kapljicu i bogatu trpezu. Gosti su pozvani da obiđu dvore, a Dodik je u stilu „pravog srpskog domaćina“ izašao ispred zgrade te velikodušno pozvao gomilu promrzlih penzionera koji su došli da vide carsku raskoš, da uđu u „njegov topli dvor“.
Radosti promrzlog i izgladnjelog naroda, koji je odavno i na dostojanstvo zaboravio, nije bilo kraja. Jurnuli su kroz svečani ulaz nove zgrade Vlade obrušavajući se na džabno iće i piće! Mile je kralj, čulo se iz oduševljenih staračkih grla...
Muke penzionerske su odmah zaboravljene, a vlasti oproštene niske penzije i sveopšta bijeda u kojoj ova kategorija društva živi nadomak carskog zamka.
I stiže Voja...
Tek što su se gosti malo opustili, pred palatu nepravde banu kolona sa pratnjom. U stilu viđenom na tradicionalnim srpskim svadbama, muzika, po Dodikovom nagovoru, uz tuš najavi: „Premijer Srbije Vojislav Koštunica!“ I zaista sa malim zakšnjenjem i Voja se u pratnji dvojice svojih ministara pojavi na vratima Dodikovog doma! Bratskim zagrljajima i poljupcima nije bilo kraja.
Razdragani domaćin je poveo svoje goste u obilazak veleljepnih odaja... Od crvenog, do plavog, pa do zlatnog kabineta...
A zatim su se i gosti obratili novinarima, oduševljenom narodu i njihovim prvosveštenicima.
Došao je Koštunica „da podeli radost ovog trenutka “ i da izrazi zadovoljstvo što je u Banjaluci. Od Vojine patetike proplaka i onaj kamen što je dopremljen iz bratske Indije i sada krasi predvorje dvora našeg maharadže. Njegovi ministri su izrazili nadu da će i u Beogradu biti sagrađeno ovakvo sjedište Vlade Srbije. Nisu zaboravili obećati i da će nam poslati kukuruza i pšenice, te da ćemo bratski dijeliti svako zrno.
A Voja „neupućeni“ je i te kako dobro upućen u sve Dodikove kriminalne radnje, koje su njegove tajne službe valjano zadokumentovale. Tek za ne daj bože da se zna ko je gazda ako bi Mile odlučio da okrene leđa braći preko Drine, kojoj je sada prijeko potreban igrač s ove strane rijeke za manipulacije u rješavanju ključnih srbijanskih problema – statusa Kosova.
Ćutanje je zlato
Sigurno je da i Koštunica zna kako su u Dodikov Skadar prosute stotine miliona maraka, ali ga „bratska ljubav“ obavezuje na ćutanje!
A sve je počelo kada je, nakon pokretanja procesa privatizacije Telekoma Srpske, Vlada RS 1. juna 2006. donijela odluku o izuzimanju iz prodaje Telekomove poslovne zgrade. Isti dan je potpisan sporazum o ustupanju ugovora između Vlade RS, Telekoma Srpske i „Integral-inženjeringa“
I namjena objekta je odmah izmijenjena i time je omogućeno izbjegavanje Zakona o javnim nabavkama.
Umjesto da raspiše tender, Vlada je namještaj tretirala kao i građevinski materijal te je “Integralu” nezakonito prepustila da izvrši nabavku cjelokupne opreme za novu zgradu. Na ovaj način su stvoreni preduslovi za potpisivanje famoznog aneksa 2 ugovora, kojim je cijena osnovnog ugovora sa početnih 31 milion povećana na cijelih 106 miliona maraka. Sadržaj ovog aneksa Vlada je proglasila tajnom!
Kada se na ovih 106 miliona obračuna PDV i kamate na kredite, dolazi se do sume od 158 miliona maraka. Međutim, tu ne treba zaboraviti drugu zgradu u ovom kompleksu, koju je Vlada otkuplia od “Integralove” sestrinske firme “Integre” za 67 miliona maraka, čime se ukupna vrijednost bačenog novca penje na nevjerovatnu sumu od 225 miliona maraka. Vlada je nezakonito preuzela sve kredite od “Integrala”, a Dodik i Stanković su još ostali dobri onih četrdesetak miliona maraka! Na dobrobit Republike Srpske i njenih građana, ova pljačka je prošle sedmice dostojanstveno i proslavljena. Uz malo hljeba i mnogo igara, serviranih ovom nesretnom narodu. Od divljenja velikom djelu dragog vođe, baš kao iz vremena njegovih komunističkih prethodnika nisu ni djeca pošteđena. Učenicima banjalučke Osnovne škole “Ivo Andrić” prije nekoliko dana uz “sokiće” servirani su i prospekti sa fotografijama svih ljepota dvora našeg lažnog cara.
Impulsportal
